Abdulah Kantamirija

bosanskohercegovački hroničar, muderis u Misrijinoj medresi, vaiz, pjesnik i kaligraf

Abdulah ef. Kantamirija (?, Sarajevo – 1774, Sarajevo) bio je bosanskohercegovački hroničar, muderis u Misrijinoj medresi, vaiz, pjesnik i kaligraf. Osnovao je javnu biblioteku, poznata i pod njegovim imenom: Kantamirijina biblioteka, jedne od tri javne orijentalne biblioteke u Sarajevu u vrijeme osmanske vladavine.[1][2][3]

BiografijaUredi

Abdulah ef. Kantamirija
RođenjeKrajem 17. stoljeća
Sarajevo
Smrt1774.
Sarajevo
ZanimanjeHroničar, muderis, vaiz, pjesnik, kaligraf
Poznat(a) poOsnivač javne orijentalne biblioteke u Sarajevu

Abdulah-efendija Kantamirija je rođen u Sarajevu krajem 17. stoljeća. Otac mu se zvao Ahmed, djed hadži Muhamed (negdje hadži Mehmed), a pradjed Halil Kantamiri. Živio je u Jakub-pašinoj mahali na Magodi (današnji Alifakovac). Ne zna se puno o njegovom obrazovanju.[2] Slovio je kao ugledni Sarajlija što je ostalo zabilježeno u Ljetopisu njegovog savremenika Mula Mustafe Bašeskije za kojeg kaže: "Abdulah-efendija Kantamirija, veoma star, baba, muderis, vaiz i baš-katib u mehkemi, veoma uredan čovjek. Nije mu se niko sviđao .[4]

Poznavao je islamsko pravo (fikh), tefsir, hadis, epistolarnu i lijepu književnost (sak i divan). Bavio se prepisivanjem knjiga i mnoge je orijentalne rukopise prepisao za svoju biblioteku. U jednom njegovom rukopisu se “tuži na svoju samoću u dubokoj starosti, čiju je tegobu oblažavao mnogim prepisivanjem knjiga”, zbog toga što je čitava njegova porodica, osim maloljetnog unuka hafiza Mustafe, umrla od kuge dok je on još bio živ. Pored toga, bavio se i pisanjem pjesama na turskom jeziku. Između ostalog, napisao je i jednu pjesmu o boju pod Banja Lukom iz 1737. godine. Osim za svoju biblioteku, prepisao je i kompletirao nekoliko rukopisa za Osman Šehdijinu biblioteku i biblioteku Misrijine medrese, u kojoj je radio kao muderis.[1][5]

Na Atmejdanu, prekoputa Misrijine medrese i Bakr-babine džamije, u neposrednoj blizini Ćumurije mosta, Abdulah Kantamirija je podigao 1774/75. godine biblioteku, koja je bila četverougana od tesanog kamena. Kantamirija je uvakufio sve svoje knjige za biblioteku i svoju kuću na Magodi u korist Misrijine medrese i svoje biblioteke.[1][6] Kantamirijina biblioteka je sadržavala 136 kodeksa rukopisa, odnosno 218 djela različitog jezičkog i tematskog sadržaja. Najviše djela je iz islamskog prava, potom iz gramatike arapskog i turskog jezika, književnosti, drugih islamskih nauka (hadisa, tefsira i akaida) te djela iz islamske etike. Osim toga, biblioteku Abdulaha Kantamirije odlikuje znatan broj djela iz drugih nauka kao što su leksikografija, filozofija, disputacija, astronomija i sufizam.[5]

Zgrada biblioteke porušena je 1897. godine prilikom regulacije lijeve obale rijeke Miljacke. Njezine knjige su prenesene u Osman Šehidijinu biblioteku, a potom u Gazi Husrev-begovu biblioteku.[7]

Umro je 1774. godine i sahranjen je uz Bakr-babinu džamiju, u blizini njegove biblioteke i Misrijine medrese. Natpis na njegovom nišanu spjevao mu je sarajevski pjesnik Mehmed Mejlija.

Ah, žalosti, Kantamirija, taj poznati i učeni čovjek,

Napusti ovaj svijet i odluči se za kuću spasa.

Njegovu ličnost bijaše odbarena znanostima:

Fikhom, tefsirom, hadisom, sakjom i lijepom književnosti.

Život je proveo u predavanju raznih nauka i vrlina,

Pa zar na Sudnjem danu da mu Stvoritelj ne oprosti (grijehe) ?

Bog se smilovao njegovoj starosti,

I neka ga na Dan sudnji skloni u hlad Arša.

Mejlila mu s dubonik uzdahom izreče kronogram smrti:

Abdulah-efendija je postigao raj Firdevs za boravište.

Godine 1188” (1774).[7]

ReferenceUredi

  1. ^ a b c Fajić, Zejnil, (1987), Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, str. 15, Anali GHB, XIII-XIV
  2. ^ a b Lavrić, Senadin, Godišnjak 2014, broj XIV, BZK Preporod, Sarajevo, 2014, str. 311
  3. ^ Handžić, hadži Mehmed, (1934), Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, str. 40
  4. ^ Bašeskija, Mula Mustafa, (1987), Ljetopis, str. 132, prijevod s turskog, uvod i komentar Mehmed Mujezinović, Veselin Masleša
  5. ^ a b Lavrić, Senadin, Godišnjak 2014, broj XIV, BZK Preporod, Sarajevo, 2014, str. 312-313
  6. ^ Mujezinović, Mehmed, (1974), Islamska epigrafika BiH, knjiga 1, str. 361-362, Veselin Masleša
  7. ^ a b Fajić, Zejnil, (1987), Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, str. 16, Anali GHB, XIII-XIV