Atmejdan

At mejdan je arheološko područje na području grada Sarajeva. Lokalitet je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine i sastoji se od: ostataka Bakr-babine džamije, medrese, mekteba i harema,^[1] pokretnog naslijeđa pronađenog na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine do definitivne obrade.^[2]

Lokacija uredi

Arheološko područje se nalazi na lijevoj obali Miljacke, u neposrednoj blizini mosta Ćumurija, između Ulice Hamdije Kreševljakovića i Obale Isa-bega Ishakovića.

Istraživanja uredi

Tokom 2004. godine izvršena su sondažna arheološka istraživanja u periodu od petnaest radnih dana. Zatečeni su arhitektonski elementi: okviri mezara, zidovi, ostaci kaldrme i "popločana" staza. Arheološki materijal je pohranjen u Odsjeku za srednji vijek Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja.

Historija uredi

Na Atmejdanu Hadži Alija Bakr-baba 1544. godine sagradio je džamiju, harem i mekteb. Džamija je prvi put izgorjela 1697. godine. Oko 1700. godine na njenom mjestu je sagrađena nova, koja je, također, ubrzo zapaljena. Nakon požara stanovnici mahale su je obnovili. Oko džamije i njenog harema formiran je značajan obrazovni i kulturni centar sa bibliotekom, koji je služio kao mjesto okupljanja "učenih" ljudi.

Nakon uspostavljanja austrougarske uprave 1878., džamija, zajedno sa 24 džamije, pretvorena je u vojno skladište, a porušena 1895. godine. Zgrada Bakr-babinog mekteba je srušena 1895. Kantamirijina biblioteka je porušena 1897. godine prilikom regulacije lijeve obale Miljacke. Knjige iz nje su prenesene u Osman Sehdinu, a kasnije u Gazi Husrev-begovu biblioteku. Abdulah-efendija Kantamirija je sahranjen u haremu Bakr-babine džamije, 1774./75. godine, o čemu govori sačuvani prepis natpisa na nišanu. Misrijina medresa je postojala do početka II svjetskog rata.

Godine 1905. na Atmejdanu je uređen mali park pod nazivom Filipovića trg sa muzičkim paviljonom.^[3] Paviljon je izgorio 1941. godine. Nakon 1925. godine, kada je Atmejdan dobio status gradskog parka, sahranjivanje se nije obavljalo. Groblje je djelimično ekshumirano 1939. godine.

Literatura uredi

Mehmed Mujezinović, Mahala džamije Bakrbabe hadži-Alije (Atmejdan), Islamska epigrafika u Bosni i Hercegovini, knjiga I, Sarajevo, 1974., 353-362.
Šefik Bešlagić, Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1978.
Hamdija Kreševljaković, Sarajevo u doba okupacije Bosne 1878. Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave, Izabrana djela IV, Sarajevo, 1991., 73-329.
Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb-Sarajevo, 1995.
Behija Zlatar, Zlatni period Sarajeva, Prilozi historiji, Sarajevo, 1997.

Reference uredi

^ "Šefik Bešlagić: Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini". Pristupljeno 9. 2. 2017.
^ "At mejdan" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2017.
^ "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Arhivirano s originala, 2. 5. 2019. Pristupljeno 13. 9. 2016.

Portal Bosna i Hercegovina

Commons ima datoteke na temu: Atmejdan

[At_mejda-1] "Šefik Bešlagić: Nišani XV i XVI vijeka u Bosni i Hercegovini". Pristupljeno 9. 2. 2017.

[At_mejdan-2] "At mejdan" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2017. Pristupljeno 9. 2. 2017.

[3] "Alija Bejtić: Ulice i trgovi Sarajeva – Topografija, geneza, topinimi". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Arhivirano s originala, 2. 5. 2019. Pristupljeno 13. 9. 2016.

[1]

[2]

[3]