9K38 Igla

9K38 Igla
9K38 Igla
Upotreba
U službi	1981 - do danas
Korisnici	SSSR
Ratovi	Zaljevski rat, ; Rat u SFRJ, ; Rat u Iraku 2003.; Građanski rat u Siriji
Proizvodnja
Proizvođač	KBM, Kolomna
Cijena po komadu	60.000-80.000 $
Varijante	Igla-E, Igla-M, Igla-D, Igla-N, Igla-A
Opis oružja
Težina	10.8 kg
Dužina	1.574 m
Posada	1
Maks. domet	5.2 km
Spremnik municije	1 raketa
Brzina zrna	800 m/s

9K38 Igla (NATO oznaka SA-18 Grouse) je prijenosni PVO sistem s infracrvenim navođenjem razvijen u SSSR-u/Rusiji.

Razvoj

Razvoj Igla sistema započinje 1971. kako bi zamijenila stariji i manje pouzdan sistem Strela. Česta je zabluda da je Igla samo poboljšana verzija Strele, no u stvarnosti se radi o puno naprednijem i pouzdanijem sistemu. Glavni ciljevi novog projekta su bili, razviti protivzračni sistem s većom otpornosti i boljim ciljanjem od prethodnog Strela sistema. Tehnički problemi u početku razvoja su odmah ukazali na činjenicu da će razvoj sistema trajati duže od planiranog, ali 1978. razvojni projekt se podijelio u dva dijela. Prvi je trebao nastaviti s razvojem pune funkcionalne Igle, dok je drugi trebao razviti jednostavniju Iglu temeljenu na prethodnoj Streli, te je ta pojednostavljena Igla trebala ući u proizvodnju i službu ranije.

Igla-1

94310 Igla-1 sistem ulazi u službu u Sovjetskoj vojsci 11. aprila 1981. Glavne razlike, između Strele 3 i Igle, je što je Igla imala sistem identifikacije aviona koji cilja, tako da ne bi došlo do slučajnog obaranja prijateljskog aviona. Igla je i malo veća te ima bolje dizajnirana krilca pomoću kojih može pratiti okretnije zrakoplove. Kako bi se smanjila mogućnost da raketa pođe za toplinskim protiv-mjerama koje može izbaciti protivnički avion, opremljena je s novim sustavom navođenja koje se hladi te tako omogućuje fiksiranost navođenja na prvobitnu metu.

Igla

9K38 Igla je verzijaa s potpunom opremom i dodacima te u službu ulazi 1983. Glavna unaprijeđenja u odnosu na Iglu-1 su, veća otpornost od ometanja, osjetljivije navođenje. Jedna od glavnih novosti je i mogućnost gađanja ciljeva u odlasku i u dolasku. Kod ranijih projektila avioni su se mogli gađati samo u odlasku kada vruće ispuhe okrenu prema sustavu. Igla je imala i veći domet te je ostatak svog goriva pri kontaktu s metom mogla koristiti kao dodatni eksploziv čineći veću štetu.^[1]

Uskoro je razvijena i verzija za mornaricu NATO oznake SA-N-10 Grouse.