Čavka
Zapadna čavka (lat. Coloeus monedula) – poznata i kao evroazijska čavka, evropska čavka ili jednostavno čavka – je ptica iz potporodice Passerinae u porodici Corvidae (vrana). Rasprostranjena je u Evropi, zapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. Uglavnom je stanarica, iako zimi, sjeverne i istočne populacije migriraju na jug. Prepoznate su četiri podvrste koje se uglavnom razlikuju po obojenosti perjanice na glavi i vratu. Prvi formalni opis dao je Linnaeus, dajući joj ime Corvus monedula.[1]
| Čavka | |
|---|---|
_d1.jpg) Corvus monedula | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Animalia |
| Koljeno | Chordata |
| Potkoljeno | Vertebrata |
| Razred | Aves |
| Red | Passeriformes |
| Podred | Passeri |
| Porodica | Corvidae |
| Rod | Corvus |
| Vrsta | C. monedula |
| Dvojno ime | |
| Corvus monedula Carl Linné, 1758. | |
 Karta rasprostranjenosti čavke | |
Duga je 34–39 cm, crnopera ptica sa sivimm potiljkom i prepoznatljivo blijedo-sivim dužicom. To je društvena i veoma glasna ptica, koja živi u malim grupama složenog društvenog ustrojstva na poljoprivrednim imanjima, otvorenim šumama, na obalnim liticama i u urbanim sredinama. Poput svojih rođaka, vrabaca, čavka je inteligentna ptica, a primijećeno jei da se služi određenim alatima.
U ishrani je omnivorna je i oportunistička; jede širok izbor biljnog materijala i beskičmenjaka, kao i hranu iz otpada urbanih područja. Zapadne čavke su monogamne i grade jednostavna gnijezda od grančica u šupljinama na drveću, liticama ili zgradama. Ženka položi i inkubira oko pet blijedoplavih ili plavozelenih jaja sa smeđim mrljama. Mladi dobijaju perje za četiri do pet semica.
Taksonomija
urediStudija iz 2000. utvrdila je da je genetička udaljenost između čavke i ostalih članova roda Corvus veća od one unutar ostatka roda.[2]Pamela Rasmussen ponovo je uspostavila ime roda Coloeus, koje je kreirao Johann Kaup, 1829,[3] u njenoj knjizi "Ptice Južne Azije" (Birds of South Asia) (2005),[4] citirala je također sistematiku iz 1982 kao njamački autor Hans Edmund Wolters.[5] Studija filogenije korvida, poduzeta u 2007., usporedbom sekvenci kontrolne regije mitohondrijske DNK (mtDNK) nekoliko predstavnika porodice Corvidae. Uočeno je da je zapadna čavka blisko srodna sa daurskom čavkom (Corvus dauuricus) iz istočne Rusije i Kine, nego baznom jezgru kladusa roda Corvus.[6] Imena Coloeus monedula i Coloeus dauuricus usvojio je Međunarodni ornitološki kongres u svojoj službenoj listi.[7] Za dvije vrste čavki objavljeno je da su hibridizirale na planini Altaj, na jugu Sibira i Mongoliji. Analiza mitohondrijske DNK uzoraka ove dvije vrste i iz jezgarne grupe pokazuje da su genetički različite.[6]
Podvrste
uredi
Postoje dvije podvrste zapadne čavke.[8] Sve evropske podvrste intergradiraju na dodirnim područjima populacija.[9] C. m. monedula prijelazni oblik C. m. soemmeringii u tranzicijskoj zoni koja od Finske južno preko Baltika i istočne Poljske do Rumunije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.[10]
- C. m. monedula (Linnaeus, 1758), nominirana podvrsta, nađena je u istočnoj Evropi. Njen raspon areala se prostire širom Skandinavije, od južne Finske, na jugu do Esbjerga i Hadersleva (Danska), preko istočne Njemačke i Poljske, a južnije preko istočnog dijela srednje Evrope do Karpatskih planina i sjeverozapadne Rumunije, Vojvodine (na sjeveru Srbije i Slovenije.[11] Razmnožava se u jugoistočnoj Norveškoj|NorveškaNorveškoj, južnoj Švedskoj i sjevernoj i istočnoj Danskoj, uz povremeno zimovanje u Engleskoj i Francuskoj. Zabilježena je kao rijedak uzbunjivač do Španije.[12].
- C. m. spermologus (Vieillot, 1817) pojavljuje se u zapadnoj, centralnoj i južnoj Evropi i sjevernoj Africi, od Britanskih otoka, Holandije i Rajnske oblasti na sjeveru, preko zapadne Švajcarske i Italije na jugoistoku, te Iberijskog poluostrva i Maroka na jugu.[11] Zimi na Kanarskim otocima i Korzici ima naziv spermologus, što dolazi od grčkog termina σπερμολόγος = berača sjemena.[13] It is darker in colour than the other subspecies and lacks the whitish border at the base of the grey nape.[9]
- C. m. soemmerringii (Fischer von Waldheim, 1811) nalazi se u severoistočnoj Evropi i sjevernoj i centralnoj Aziji, od bivšeg Sovjetskog Saveza do Bajkalskog jezera i severozapada Mongolije, a južno do Turske, Izraela i istočnih Himalaja. Jugozapadne granice su do Srbije i Južne Rumunije.[11] Zimuje u Iranu i sjevernoj Indiji (Kašmir). Johann Fischer von Waldheim opisao je ovaj takson kao "Corvus soemmerringii", 1811. godine, primjećujući njegove razlike od populacije u zapadnoj Evropi.[14] Takson je me dobio je u čast njemačkog anatoma, Samuela Thomasa von Sömmerringa. Odlikuje ga to što su vrat i bočne strane vrata blijedi, što stvara kontrast crnoj kruni i svjetlijom sivom dijelu ogrlice.[9]
- C. m. cirtensis (Rothschild i Hartert, 1912) nađena je u Maroku i Alžiru, u severozapadnoj Africi, a ranije je pronađena i u Tunisu. Naziv "cirtensis" odnosi se na drevni grad Sirta u Numidija. Perje je tamnije i ujednačenije tamno sivo nego kod ostalih podvrsta, s blijedim manje izrazitim potkoljenicama.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Linnaeus, C. (1758). Systema Naturae per Regna Tria Naturae, Secundum Classes, Ordines, Genera, Species, cum Characteribus, Differentiis, Synonymis, Locis. Tomus I. Editio Decima, Reformata (jezik: Latin). v.1. Stockholm, Holmiae: Laurentius Salvius. str. 105. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ Kryukov, A. P.; Suzuki, H. (2000). "Phylogeography of Carrion, Hooded and Jungle crows (Aves, Corvidae) Inferred From Partial Sequencing of the Mitochondrial Cytochrome b Gene". Russian Journal of Genetics. 36: 922–29.
- ^ Kaup, J. J. (1829). Skizzirte Entwickelungs-Geschichte und natürliches System der europäischen Thierwelt : Erster Theil welcher die Vogelsäugethiere und Vögel nebst Andeutung der Entstehung der letzteren aus Amphibien enthält. Darmstadt und Leipzig: Carl Wilhelm Leste. str. 114.
- ^ Rasmussen, Pamela C.; Anderton, John C. (2005). Birds of South Asia: The Ripley Guide. 2. Washington, D.C. and Barcelona, Spain: Smithsonian Institution and Lynx Edicions. str. 598. ISBN 978-84-87334-67-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Wolters, Hans E. (1982). Die Vogelarten der Erde (jezik: German). Hamburg & Berlin, Germany: Paul Parey. ISBN 978-3-490-09118-5.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
- ^ a b Haring, Elisabeth; Gamauf, Anita; Kryukov, Alexey (2007). "Phylogeographic patterns in widespread corvid birds" (PDF). Molecular Phylogenetics and Evolution. 45 (3): 840–62. doi:10.1016/j.ympev.2007.06.016. PMID 17920300. Arhivirano s originala (PDF), 29. 11. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2019.
- ^ Gill, F.; Donsker, D., ured. (30. 3. 2011). "Vireos, Crows & Allies". IOC World Bird List: Version 2.8.3. WorldBirdNames.org. Arhivirano s originala, 17. 9. 2011. Pristupljeno 29. 6. 2011.
- ^ "Eurasian Jackdaw Corvus monedula". GlobalTwitcher.com. Arhivirano s originala, 11. 7. 2011.
- ^ a b c Goodwin, p. 75
- ^ Offereins, Rudy (2003). "Identification of eastern subspecies of Western Jackdaw and occurrence in the Netherlands". Dutch Birding. 25 (4): 209–220.
- ^ a b c Cramp, p. 120.
- ^ Dies, J. I.; Lorenzo, J. A.; Gutierrez, R.; García, E.; Gorospe, G.; Marti-Aledo, J.; Gutiérrez, P.; Vidal, C.; Sales, S.; López-Velasco, D. (2009). "Report on Rare Birds in Spain 2007". Ardeola. 56 (2): 309–44.
- ^ "spermologos". Strong's Greek 4691. Pristupljeno 15. 5. 2012.
- ^ Fischer, G. (1811). "Notice sur la Choucas de la Russie". Mémoires de la Société Impériale des Naturalistes de Moscou. 1: 3. Pristupljeno 17. 5. 2012.
Vanjski linkovi
uredi
- Naturschutzbund Deutschland: Vogel des Jahres 2012. nabu.de, 2012.
- T. Fransson, T. Kolehmainen, C. Kroon, L. Jansson, T. Wenninger: EURING List of Longevity Records for European Birds}}. European Union for Bird Ringing, 2010.
- Tommy Tyrberg: Pleistocene Birds of the Palearctic