Masovna grobnica u Tomašici

Masovna grobnica u Tomašici jedna je od više od 60 masovnih grobnica na području općine Prijedor. Prema miŝljenju Eldara Jahića, istražioca Tužilaštva Bosne i Hecegovine u masovnoj grobnici su posmrtni ostaci osoba iz okolnih prijedorskih sela: Bišćani, Rizvanovići, Hambarine, Čarakovo, Rakovčani i Zecovi, ali i posmrtni ostaci ljudi iz koncentracijskog logora Keraterm. Najveća je masovna grobnica ne samo na području bivše Jugoslaviji, nego i u Evropi nakon Drugog svjetskog rata

Pozadina

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, Vojska Republike Srpske (VRS) i lokalne vlasti Prijedora, počeli su kampanju etničkog čišćenja nad građanima nesrpske nacionalnosti. 31. maja 1992. vlasti Republike Srpske u Prijedoru, putem lokalnog radija, naredile su nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Građani Prijedora i okoline, pretežno bošnjačke i hrvatske nacionalnsti zatvarani su u koncentracijske logore, u kojima su bili podvrgnuti sistematskom mučenju, premlaćivanju, izgladnjivanju i ubijanju.

Najpoznatiji primjer je Hava Tatarević, koja je u mjestu Zecovi u općini Prijedor 1992. izgubila muža i šest od sedam sinova. Pripadnici VRS su 23. jula 1992. iz porodične kuće u Zecovima odveli Havinog muža Muharema i sinove Sejada, Nihada, Zilhada Zijada i Nishada, te ih nedugo poslije toga ubili.

Potraga i otkrivanje masovnih grobnica

Preživjeli s područja općine Prijedor tragali su za posmrtnim ostacima članova svojih porodica. U periodu od 1996. do 2013. na području Prijedora otkriveno je više od 60 masovnih grobnica. Mjesto masovne grobnice Tomašica bilo je lokacija rudnika željezne rude, koju je koristila rudarska kompanija Ljubija. Otpad iz ovog rudnika korišten je u pokušaju da se prikriju ratni zločini počinjeni u Prijedoru; devet metara gline i stijena sakrivalo je stotine ljudi koji su bili pokopani u Tomašici sve do 2013. Nakon što je lokacija Tomašice konačno otkrivena, očekivalo se da će sadržavati preko 1.000 ostataka pojedinaca, ali je samo 435 tijela pronađeno nakon potpune ekshumacije. Ova brojka nije uzela u obzir činjenicu da je tokom 1990-ih, opet u pokušaju počinitelja da prikriju svoje ratne zločine, više od 350 tijela iskopano iz Tomašice i ponovo pokopano u sekundarnim grobnicama kao što je Jakarina Kosa. Većina tijela u grobnici bila su raskomadana, a različiti nivoi raspadanja ukazivali su na to da je izvršeno sistematsko “pljačkanje” grobnica. Počinitelji ratnih zločina iskopavali su žrtve i dijelove njihovih tijela, te ih bacali po raznim manjim masovnim grobnicama. Zbog ovoga je bilo jako teško za porodice da identificiraju voljene, pri čemu su mnogi morali da se oslanjaju na lične predmete žrtava kao način prepoznavanja članova porodice.

Prvi koji je bio zaslužan za medijsko otkrivanje masovne grobnice bio je švedski novinar Bengt Norborg. On je napravio reportažu, nakon što je čuo glasine o masovnim ubistvima i masovnoj grobnici u Tomašici. Norborg je prilog snimio odmah nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

U oktobru 2013. otkrivena je masovna grobnica u Tomašici kod Prijedora i za 70 dana iskopana je površina od 10.000 m² i otkriveni su ostaci više od 435 ljudi. Samo 274 osobe uspješno su identificirane zbog višestrukih slučajeva premještanja prethodno pokopanih tijela. Analizom koja je vršena DNK-metodom utvrđeno je da se radi o posmtrnim ostacima nestalih Bošnjaka i Hrvata iz područja Prijedora. Dokazi o masovnoj grobnici su izvedeni na suđenju Ratku Mladiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju.

Sahrana

19. jula 2014. održana je kolektivna sahrana za 284 identificirane žrtve pronađene u masovnoj grobnici u Tomašici.

Vanjski linkovi

• Hava Tatarević: Posljednji put sam vidjela sinove kako odlaze niz put i sad ću ih vidjeti na dženazi [1]
• Hoću da pogledam u oči ubice mojih šest sinova! [2]
• Majko Hava, ja Haris sin sam tvoj! [3]
• Prijedor residents commemorate massacre [4]