Wikipedia

Von Gierkeov sindrom

Bolest skladištenja glikogena tip I (GSD I) je nasljedna bolest koja rezultira time da jetra ne može pravilno razgraditi uskladišteni glikogen. Ovo oštećenje remeti njenu sposobnost da razgradi uskladišteni glikogen koji je neophodan za održavanje odgovarajućeg nivoa šećera u krvi. GSD I ima dva glavna tipa, GSD Ia i GSD Ib, koji se razlikuju po uzroku, obliku i liječenju. GSD Ia je uzrokovan nedostatkom enzima glukoza-6-fosfataza, dok GSD Ib izaziva nedostatak enzima glukoza-6-fosfat translokaza. Budući da je glikogenoliza glavni mehanizam metabolizma kojim jetra opskrbljuje tijeluo glukozom tokom perioda posta, oba nedostatka uzrokuju ozbiljno smanjenje nivoa šećera u krvi i, s vremenom, višak glikogena u jetri i (u nekim slučajevima) bubrezima.

Bolest skladištenje glikogena tip I
(GSD tip I)
(von Gierkeeva bolest)
Simbol bolesti sklsdištenja glikogena tip I
Pojednostavljena strukturna formula glikogena
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10E74.0
ICD-9271.0
OMIM232200 OMIM: 232240
DiseasesDB5284
MedlinePlus000338
eMedicineped/2416
GeneReviewsBolest skladištenja glikogena tip I

Tip Ib: Neutropenija

Pacijenti sa GSD I tipski se javljaju sa povećanom jetrom zbog bezalkoholne bolesti jetre kao posljedice ovog glikogena.][1] Ostale funkcije jetre i bubrega, u početku su netaknute u GSD I, ali su podložne raznim drugim problemima. Šablon:Vague Bez odgovarajućeg liječenja, GSD I dovodi do hroničnog niskog nivoa šećera u krvi, koji može rezultirati poremećajima koji uključuju prekomjerne nivoe mliječne kiseline i abnormalno visoki nivoi lipida u krvotoku. Česta konzumacija kukuruznog škroba ili drugih ugljikohidrata glavni su tretman svih oblika GSD I.

GSD Ib također ima hroničnu neutropeniju zbog disfunkcije u proizvodnji neutrofila u koštanoj srži. Ako se ova imunodeficijencija ne liječi, pacijenti sa GSD Ib postaju osjetljivi na infekcije.[2] Glavni tretman ove osobine GSD Ib je filgrastimom; međutim, pacijenti često još uvijek trebaju liječenje zbog čestih infekcija, a i hronična povećana slezena je česta.[3] Pacijenti sa GSD Ib često se imaju upalnu bolest crijeva.[4]

To je najčešća od bolesti skladištenja glikogena. GSD I ima incidenciju približno 1/100.000 rođenih u američkoj populaciji i približno 1/20.000 rođenih među Aškenazi Jevrejima.[5] Bolest je dobila ime po njemačkom ljekaru Edgaru von Gierkeu, koji ju je prvi opisao 1929. godine.[6][7]

Znaci i simptomi

uredi

Rano istraživanje GSD-a identificiralo je brojne kliničke manifestacije za koje se lažno smatra da su primarne odlike genetičkog poremećaja. Međutim, kontinuirano istraživanje otkrilo je da su ove kliničke karakteristike posljedice samo jedne (u GSD Ia) ili dvije (u GSD Ib) temeljne abnormalnosti:

  • oštećenje sposobnosti jetre da pretvori uskladišteni glikogen u glukozu .putem glikogenolize [8]

Ove temeljne abnormalnosti dovode do malog broja primarnih kliničkih manifestacija, koje su osobine uzete u obzir u dijagnozi GSD I:

Pogođene osobe obično se javljaju sa sekundarnim kliničkim manifestacijama, povezanim s jednom ili više primarnih kliničkih manifestacija:

Pored toga, postoji nekoliko kliničkih manifestacija koje često proizlaze iz liječenja primarnih kliničkih manifestacija:

Patofiziologija

uredi

Glavni metabolički efekti nedostatka glukoza-6-fosfataze su hipoglikemija, laktacidoza, hipertrigliceridemija i hiperurikemija.

 
Mapa efekata na GSDIa iz nefunkcionalne glukoze-6-fosfataze.

Hipoglikemija GSD I naziva se "post" ili "post-apsorpcijska", obično oko četiri sata nakon potpune probave obroka. Ova nesposobnost održavanja odgovarajuće razine glukoze u krvi tokom posta rezultat je kombiniranog oštećenja i glikogenolize i glukoneogeneze. Hipoglikemija natašte često je najznačajniji problem GSD I, i obično problem koji dovodi do dijagnoze. Hronična hipoglikemija proizvodi sekundarne metaboličke adaptacije, uključujući hronično niske nivoe insulina i visoke nivoe glukagona i kortizola.

Laktacidozanastaje oštećenjem glukoneogeneze. Mliječna kiselina se generira u jetri i mišićima, a NAD+ oksidirajuči u piruvatnu kiselinu, a zatim se glukoneogenim putem pretvara u G6P. Akumulacija G6P inhibira pretvaranje laktata u piruvat. Nivo mliječne kiseline raste tokom posta kako pada glukoza. Kod ljudi s GSD I možda neće pasti u potpunosti na normalu, čak i kada se obnove normalni nivoi glukoze.

Hipertrigliceridemija koja je posljedica pojačane proizvodnje triglicerida je još jedan indirektni efekat poremećene glukoneogeneze, pojačan hronično niskim nivoima insulina. Tokom posta oštećena je normalna konverzija triglicerida u slobodne masne kiseline, ketone i na kraju acetil-CoA. Nivo triglicerida u GSD I može dostići nekoliko puta normalnu razinu i služiti kao klinički indeks "metaboličke kontrole". Hiperurikemija jeposljedica kombinacije povećanog stvaranja i smanjenog izlučivanja mokraćne kiseline, koja nastaje kada se povećane količine G6P metaboliziraju putem u putu pentoza fosfata. Također je nusprodukt razgradnje purina. Mokraćna kiselina se takmiči s mliječnom kiselinom i drugim organskim kiselinama za bubrežno izlučivanje mokraćom. U GSD I povećana dostupnost G6P za put pentoza-fosfata, povećane stope katabolizma i smanjeno izlučivanje mokraće, zbog visokog nivoa mliječne kiseline, što sve zajedno stvara nekoliko puta veće normalne nivoe mokraćne kiseline. Iako je hiperurikemija godinama asimptomatska, oštećenja bubrega i zglobova postupno se povećavaju.

Dijagnoza

uredi

Nekoliko različitih problema može inixcirati potrebu za dijagnozom, obično do dvije godine starosti:

  • napadi ili druge manifestacije teške hipoglikemije natašte
  • hepatomegalija sa trbušnom izbočinom
  • hiperventilacija i prividni respiratorni distres zbog metaboličke acidoze
  • epizode povraćanja zbog metaboličke acidoze, često taložene manjom bolešću i praćene hipoglikemijom

Kada se posumnja na dijagnozu, mnoštvo kliničkih i laboratorijskih karakteristika obično predstavlja jak slučajan uzorak. Ako hepatomegaliju, hipoglikemiju natašte i slab rast prate laktacidoza, hiperuricemija, hipertrigliceridemija i povećani bubrezi na ultrazvuku, GSD I je najvjerojatnija dijagnoza. Popis diferencijalne dijagnoze uključuje glikogenoze tipa III i VI, nedostatak fruktoze 1,6-bisfosfataze i nekoliko drugih stanja, ali nijedan neće proizvesti sve karakteristike GSD-a I.

Sljedeći korak je obično pažljivo praćen brzinom. Hipoglikemija se često javlja u roku od šest sati. Kritični uzorak krvi dobijen u vrijeme hipoglikemije obično otkriva blagu metaboličku acidozu, visoku količinu slobodnih masnih kiselina i beta-hidroksibutirata, vrlo nisku razinu insulina i visoku razinu glukagona, kortizola i hormona rasta. Primjena intramuskularnog ili intravenskog glukagona (0,25 do 1 mg, ovisno o dobi ili epinefrina proizvodi mali porast šećera u krvi.

Dijagnoza je definitivno potvrđena biopsijom jetre elektronskom mikroskopijom i ispitivanjem aktivnosti glukoze-6-fosfataze u tkivu i/ili određenim ispitivanjem gena, dostupnih posljednjih godina.

Liječenje

uredi

Primarni cilj liječenja je prevencija hipoglikemije i sekundarnih metaboličkih poremećaja, čestim uzimanjem hrane koja sadrži puno glukoze ili škroba (koji se lahko probavlja do glukoze). Da bi se nadoknadila nesposobnost jetre da obezbijedi šećer, ukupna količina dijetalnih ugljikohidrata trebala bi biti približno 24-satna brzina proizvodnje glukoze. Dijeta bi trebala sadržavati približno 65–70% ugljikohidrata, 10–15% proteina i 20–25% masti. Barem trećinu ugljikohidrata treba dostaviti tokom noći, tako da malo dijete ne ostane duže od 3-4 sata bez unosa ugljikohidrata.

Kada se postavi dijagnoza, prioritet u liječenju GSD I je održavanje odgovarajuće razine glukoze u krvi. Pacijenti teže održavanju glukoze u krvi iznad 72  mg/dL (4,0 mmol / L) granične vrijednosti za hipoglikemiju. Pacijenti sa GSD Ib imaju dodatni prioritet u liječenju, koji se odnosi na neutropeniju. Pravilno upravljanje glukozom u krvi kod GSD I presudno je za izbjegavanje ozbiljnijih učinaka visokih nivoa mliječne kiseline i mokraćne kiseline u krvi, te razvoja jetrenih adenoma.

U posljednjih 30 godina za postizanje ovog cilja kod male djece koriste se dva metoda: (1) kontinuirana noćna želučana infuzija glukoze ili škroba i (2) noćno prihranjivanje nekuhanim kukuruznim škrobom. Elementarna formula, polimer glukoze i / ili kukuruzni škrob mogu se neprekidno ubrizgavati tokom noći, brzinom od 0,5-0,6 g/ kg/h glukoze za novorođenče ili 0,3-0,4 za starije dijete. Ova metoda zahtijeva nazoželudačnu ili želudačnu sondu i pumpu. Iznenadna smrt zbog hipoglikemije dogodila se zbog kvara ili prekida veze, a periodično hranjenje kukuruznoim škrobom sada je poželjnije od kontinuirane infuzije.

Kukuruzni škrob je jeftin način da se postepeno probavi glukoza. Jedna kašika sadrži skoro 9 g ugljenikohidrata (36 kalorija). Iako je sigurniji, jeftiniji i ne zahtijeva opremu, ovaj metod ipak zahtijeva da se roditelji pojavljuju svaka 3-4 sata, kako bi primijenili kukuruzni škrob. Tipska potreba za malo dijete je 1,6 g/kg svaka 4 sata.

Dugotrajno liječenje treba eliminirati hipoglikemijske simptome i održavati normalan rast. Tretmanom treba postići normalnu razinu glukoze, mliječne kiseline i elektrolita, te samo blaga povišenja mokraćne kiseline i triglicerida.

Prognoza

uredi

Bez adekvatnog metaboličkog tretmana, pacijenti sa GSD I umru kao dojenčad ili u djetinjstvu od silne hipoglikemije i acidoze. Oni koji su preživjeli zaostali su u fizičkom rastu i kasnili u pubertetu zbog hronično niskih nivoa insulina. Intelektualna invalidnost koja nastaje kao posljedica ponavljajuće teške hipoglikemije smanjuje se odgovarajućim preventivnim liječenjem.

Komplikacije jetre bile su ozbiljne kod nekih pacijenata. Adenomi jetre mogu se razviti u drugoj deceniji ili kasnije, s malom šansom za kasniju malignu transformaciju u hepatome ili karcinome jetre (otkrivene skriningom alfa-fetoproteina). Nekoliko djece s naprednim jetrenim komplikacijama poboljšalo se nakon transplantacije jetre.

Dodatni problemi prijavljeni kod adolescenata i odraslih s GSD-om su hiperurikemijski giht, pankreatitis i hronični bubrežna insuficijencija. Uprkos hiperlipidemiji, aterosklerotske komplikacije su neuobičajene.

S dijagnozom prije nego što se dogode ozbiljna oštetećenja, brzim preokretom acidotskih epizoda i odgovarajućim dugotrajnim liječenjem, većina djece će biti zdrava. Uz iznimke i kvalifikacije, zdravlje i životni vijek odraslih također mogu biti prilično dobri, iako nedostatak efikasnog liječenja prije sredine 1970-ih znači da su informacije o dugoročnoj efikasnosti ograničene.

Epidemiologija

uredi

U Sjedinjenim Državama, GSD I ima incidencu približno 1/50.000[15] do 1/100.000[16] novorođenih. Nijedna od glikogenoza nije otkrivena standardnim ili produženim skriningom novorođenčadi.

Bolest je češća kod Jevreja Aškenazi, meksičkog, kineskog i japanskog porijekla.[17]

Reference

uredi
  1. ^ a b Kneeman, Jacob M.; Misdraji, Joseph; Corey, Kathleen E. (maj 2012). "Secondary causes of nonalcoholic fatty liver disease". Therapeutic Advances in Gastroenterology. 5 (3): 199–207. doi:10.1177/1756283X11430859. ISSN 1756-283X. PMC 3342568. PMID 22570680.
  2. ^ a b c Chou, Janice Y.; Jun, Hyun Sik; Mansfield, Brian C. (januar 2010). "Neutropenia in type Ib glycogen storage disease". Current Opinion in Hematology. 17 (1): 36–42. doi:10.1097/MOH.0b013e328331df85. ISSN 1065-6251. PMC 3099242. PMID 19741523.
  3. ^ a b Dale, David C.; Bolyard, Audrey Anna; Marrero, Tracy M.; Phan, Lan; Boxer, Laurence A.; Kishnani, Priya S.; Kurtzberg, Joanne; Weinstein, David A. (18. 11. 2011). "Neutropenia in Glycogen Storage Disease 1b (GSD1b)". Blood. 118 (21): 4791. doi:10.1182/blood.V118.21.4791.4791. ISSN 0006-4971.
  4. ^ Visser, Gepke; Rake, Jan Peter; Labrune, Philippe; Leonard, James V.; Moses, Shimon; Ullrich, Kurt; Wendel, Udo; Groenier, Klaas H.; Smit, G. Peter A. (oktobar 2002). "Granulocyte colony-stimulating factor in glycogen storage disease type 1b. Results of the European Study on Glycogen Storage Disease Type 1". European Journal of Pediatrics. 161 Suppl 1: S83–87. doi:10.1007/s00431-002-1010-0. ISSN 0340-6199. PMID 12373578.
  5. ^ "Glycogen Storage Disease Type I". NORD (National Organization for Rare Disorders). Pristupljeno 29. 9. 2019.
  6. ^ Gierke's syndrome na Who Named It?
  7. ^ von Gierke, E. (1929). "Hepato-nephromegalia glykogenica (Glykogenspeicherkrankheit der Leber und Nieren)". Beiträge zur Pathologischen Anatomie und zur Allgemeinen Pathologie. Jena. 82: 497–513.
  8. ^ Jun, Hyun Sik; Weinstein, David A.; Lee, Young Mok; Mansfield, Brian C.; Chou, Janice Y. (1. 5. 2014). "Molecular mechanisms of neutrophil dysfunction in glycogen storage disease type Ib". Blood. 123 (18): 2843–2853. doi:10.1182/blood-2013-05-502435. ISSN 0006-4971. PMC 4007611. PMID 24565827.
  9. ^ a b Kishnani, Priya S.; Austin, Stephanie L.; Abdenur, Jose E.; Arn, Pamela; Bali, Deeksha S.; Boney, Anne; Chung, Wendy K.; Dagli, Aditi I.; Dale, David; Koeberl, Dwight; Somers, Michael J. (novembar 2014). "Diagnosis and management of glycogen storage disease type I: a practice guideline of the American College of Medical Genetics and Genomics". Genetics in Medicine. 16 (11): e1. doi:10.1038/gim.2014.128. ISSN 1530-0366. PMID 25356975.
  10. ^ Labrune, P.; Trioche, P.; Duvaltier, I.; Chevalier, P.; Odièvre, M. (mart 1997). "Hepatocellular adenomas in glycogen storage disease type I and III: a series of 43 patients and review of the literature". Journal of Pediatric Gastroenterology and Nutrition. 24 (3): 276–279. doi:10.1097/00005176-199703000-00008. ISSN 0277-2116. PMID 9138172.
  11. ^ a b Wang, David Q.; Carreras, Caroline T.; Fiske, Laurie M.; Austin, Stephanie; Boree, Danielle; Kishnani, Priya S.; Weinstein, David A. (septembar 2012). "Characterization and pathogenesis of anemia in glycogen storage disease type Ia and Ib". Genetics in Medicine. 14 (9): 795–799. doi:10.1038/gim.2012.41. ISSN 1098-3600. PMC 3808879. PMID 22678084.
  12. ^ David, Weinstein (4. 9. 2019). "Ultragenyx DTX401 Phase 1/2 Cohort 2 Data Conference Call". edge.media-server.com. Pristupljeno 30. 10. 2019.
  13. ^ Takamatsu, Yasushi; Jimi, Shiro; Sato, Tomohito; Hara, Shuuji; Suzumiya, Junji; Tamura, Kazuo (januar 2007). "Thrombocytopenia in association with splenomegaly during granulocyte-colony-stimulating factor treatment in mice is not caused by hypersplenism and is resolved spontaneously". Transfusion. 47 (1): 41–49. doi:10.1111/j.1537-2995.2007.01061.x. ISSN 0041-1132. PMID 17207228.
  14. ^ Chen, Tzu-Lin; Chiang, Ya-Wen; Lin, Guan-Ling; Chang, Hsin-Hou; Lien, Te-Sheng; Sheh, Min-Hua; Sun, Der-Shan (2. 5. 2018). "Different effects of granulocyte colony-stimulating factor and erythropoietin on erythropoiesis". Stem Cell Research & Therapy. 9 (1): 119. doi:10.1186/s13287-018-0877-2. ISSN 1757-6512. PMC 5930863. PMID 29720275.
  15. ^ Glycogen-Storage Disease Type I na eMedicine
  16. ^ https://rarediseases.org/rare-diseases/glycogen-storage-disease-type-i/ Nation Organization for Rare Disorders
  17. ^ Goldman, Lee (2011). Goldman's Cecil Medicine (24th izd.). Philadelphia: Elsevier Saunders. str. 1356. ISBN 978-1437727883.

Dopunska literatura

uredi

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Von Gierkeov sindrom

Šablon:Patologija metalizma ugljikohidrata

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Von_Gierkeov_sindrom&oldid=3380067"