V. Stajaći djelatni sdrug
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
V. ustaški stajaći sdrug (ponekad zvan i V. Stajaći djelatni sdrug) bio je jedinica Ustaške vojnice tokom drugog svjetskog rata. Sdrug je nastao od dijela I. ustaškog sdruga, popularno zvanog Crna legija, zbog čega je i V. sdrug bio poznat pod tim nadimkom. Komandant V. sdruga bio je ustaški pukovnik Rafael Boban, a njegov zamjenik ustaški dopukovnik Josip Kožić.
Povijest
urediNastanak
urediOdluka o ustrojavanju V. ustaškog sdruga donesena je tokom bitke na Kozari, u kojoj su se protiv partizana borile I. i II. bojna I. stajaćeg djelatnog sdruga, Crne legije. Nakon uspješne obrane Kupresa, od I. i I. bojne, te novopridošlih ustaških bojni na prostoru Bugojna, Kupresa, Tomislavgrada, Livna i Imotskog formiran je V. ustaški sdrug. Operativno područje sdruga bila je sjeverozapadna Hercegovina, dolina Vrbasa, dinarska kraška polja i dio srednje Bosne.
Sastav
uredi- I. Djelatna bojna - Podromanija
- II. Djelatna bojna - Sokolac
- XIV. Djelatna bojna
- XX. Djelatna bojna
- XXI. Pripremna bojna - Lašva
- XXVI. Djelatna bojna
1943.
urediOd kasne jeseni 1942. do sredine februara 1943. godine, zdrug vodi teške borbe s novopostrojenim partizanskim proleterskim i udarnim divizijama tokom kojih je izgubio Jajce, Livno, Tomislavgrad, Šujicu, Posušje i Imotski. Sudjeluje u operaciji Weiss II u borbama na Neretvi, a u ožujku ponovno je zaposjeo posadna mjesta u kraškim poljima koja je izgubio u zimu 1942./43. Početkom aprila zaposjeda Glamoč i odbija iznimno silovite napade krajiških partizana.
Brojno stanje sdruga, zbog stalnih borbi u kojima je bio angažiran i odlaska dijela ljudi u druge postrojbe, polovicom 1943. toliko je smanjeno da je nekoliko bojni ukinuto, a ljudima su popunjene ostale bojne. U maju štab je premješten u Livno. Uz tri bojne i gorsku bitnicu imao je u sastavu i oklopnu satniju (četu), a povremeno su mu operativno podređene ustaške bojne iz Dalmacije i Hercegovine. Krajem augusta povlači se iz Glamoča u Livno.
U isto vrijeme ne uspijeva obraniti Bugojno, ali krajem augusta odbija partizanski napad na Livno. Neuspjeh je doživio i pokušaj da se sredinom septembra okruženi Kupres opskrbi hranom i streljivom iz Tomislavgrada. Početkom oktobra sdrug se povlači iz Livna i Tomislavgrada u Posušje iz kojeg je uskoro izbačen. Sdrug se povlači u Imotski iz kojeg je ubrzo povratio Posušje. Jesen prolazi u borbama s dalmatinskim partizanima oko Posušja i na području Imotske krajine. U decembru sudjeluje u pothvatu ZIETHEN i s njemačkim snagama prodire iz Posušja i zauzima Tomislavgrad i Šujicu.
1944.
urediU januaru 1944. po naredbi Ante Glavićaa, V. sdrug je premješten u Zagreb gdje se trebao odmoriti te popuniti ljudstvom, oružjem i opremom. Nakon toga je trebao biti upućen prema Tuzli koju su tada ugrožavali partizani. No po Bobanovom prijedlogu V. sdrug je upućen u Podravinu u borbu protiv partizana s Bilogore. U sastav zdruga tada ulazi ustaška bojna iz Bjelovara. Dio sdruga s 1. PTS pukovnijom čini operativnu skupinu za izvođenje napadnih pothvata i intervencije.
U oktobru počinju zajednička napadna djelovanja 6. slavonskog i 10. zagrebačkog korpusa te 7. divizije NOVJ, ukupno 13 brigada, u Podravini kojima su do polovice listopada zauzeti Pitomača, Kloštar, Đurđevac, Virje i Novigrad. Za borbu protiv partizana Nijemci su namjeravali iskoristiti dvije mađarske divizije jer su Mađari smatrali da ustaške jedinice nisu bile dovoljne za suzbijanje partizana. Želeći spriječiti ulazak mađarskih jedinica na teritorij NDH, Boban je zajedno sa Antom Moškovom i njegovim Poglavnikovim tjelesnim sdrugom, ne poštujući zapovjedi njemačkog generala Anleba, krenuo u akciju i uspješno ju izveo bez upotrebe mađarskih jedinica. Od 13. do 17. oktobra V. sdrug s dijelovima PTS-a odbija jak napad na Koprivnicu. V. sdrug je nakon toga ušao u sastav 5. hrvatske divizije sa sjedištem u Bjelovaru. Komandant divizije bio je Boban.