Tjelesna tečnost

(Preusmjereno sa Tjelesna tekućina)

Telesne tečnosti ili tjelesne tekućine su tečnosti unutar ljudskog tela. U mršavih zdravih odraslih muškaraca ukupna tjelesna voda je oko 60% (60–67%) ukupne tjelesne težina; kod žena je obično nešto niže. Tačan procenat tečnosti u odnosu na tjelesnu težinu obrnuto je proporcionalan postotku tjelesne masti.

Dijelovi (kompartmenti) unutarćelijske i vanćelijske tekućine.
Vanćelijska tekućina dalje se dijeli na intersticijsku tekućinu i intravaskularne tekućine.

Čovjek od 70 kg, naprimjer, ima oko 42 (42–47) litara vode u tijelu. Ukupna količina vode podijeljena je između odjeljka unutarćelijska tekućina (također se naziva prostor ili volumen) i odjeljka vanćelijska tekućina (prostor, volumen) u odnosu dva prema jedan : 28 (28–32) litara je unutar ćelija, a 14 (14–15) litara je van ćelija.

Vanćelijski dio je podeljen na volumen intersticijske tečnosti – izvan ćelija i krvnih sudova – i intravaskularni volumen (koji se takođe naziva i vaskularni volumen i volumen krvne plazme) – tečnosti unutar krvnih sudova – u omjeru tri prema jedan: volumen intersticijske tekućine je oko 12 litara, vaskularna zapremina je oko 4 litra. Intersticijska tekućina podijeljena je u odjeljak limfna tekućina – otprilike 2/3 ili 8 (6-10) litara; kompartment transćelijska tečnost je preostala 1/3, odnosno oko 4 litra.[1] Zapremina vaskularnog dijela podeljena je na venski i arterijskivolumen; a arterijski volumen ima konceptualno koristan, ali nemjerljiv pododjel zvan efektivni volumen arterijske krvi.[2]

Podjela prema lokaciji uredi

Zdravlje uredi

Tjelesna tekućina je pojam koji se najčešće upotrebljava u medicinskom i zdravstvenom kontekstu. Praksa moderne medicine, javnog zdravstva i lične higijene tretira tjelesne tekućine kao potencijalno nečiste. To je zato što one mogu biti vektor zaraznih bolesti, kao što su spolno prenosive bolesti ili krvlju prenosivih bolesti. Univerzalne mjere opreza i sigurniji seks, u praksi pokušavaju izbjeći razmjenu tjelesnih tekućina. Tjelesne tekućine mogu se analizirati u medicinskoj laboratoriji, kako bi se pronašli mikrobi, upale, karcinomi itd.

Klinički uzorci uredi

Klinički uzorci se općenito definiraju kao neinfektivni ljudski ili životinjski materijali, kao što su krv, pljuvačka, izlučevine, tkivo i tkivna tekućina, a također [[lijek| odobreni lijekovi odo koji su krvni proizvodi.[3] U medicinskim okvirima, uzorak je uzet za dijagnostički pregled ili procjenu, te za identifikaciju bolesti ili stanja.[4]

Uzimanje uzoraka uredi

Metodi uzimanja uzoraka tjelesnih tekućina uključuju:

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ ml "Lymphatic Congestion – Symptoms, Diagnosis, Treatment and Information" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć). Diagnose-me.com. Pristupljeno 14. 11. 2012.[mrtav link]
  2. ^ Vesely, David L (2013). "Natriuretic Hormones". Seldin and Giebisch's the Kidney: 1241–1281. doi:10.1016/B978-0-12-381462-3.00037-9. ISBN 9780123814623.
  3. ^ Packaging Guidelines for Clinical Samples - Retrieved 7 August 2014.
  4. ^ specimen - www.thefreedictionary.com. Retrieved 7 August 2014

Dopunska literatura uredi

  • Paul Spinrad. (1999) The RE/Search Guide to Bodily Fluids. Juno Books. ISBN 1-890451-04-5
  • John Bourke. (1891) Scatalogic Rites of All Nations. Washington, D.C.: W.H. Lowdermilk.

Vanjski linkovi uredi