Tjelesna tečnost
Telesne tečnosti ili tjelesne tekućine su tečnosti unutar ljudskog tela. U mršavih zdravih odraslih muškaraca ukupna tjelesna voda je oko 60% (60–67%) ukupne tjelesne težina; kod žena je obično nešto niže. Tačan procenat tečnosti u odnosu na tjelesnu težinu obrnuto je proporcionalan postotku tjelesne masti.
Vanćelijska tekućina dalje se dijeli na intersticijsku tekućinu i intravaskularne tekućine.
Čovjek od 70 kg, naprimjer, ima oko 42 (42–47) litara vode u tijelu. Ukupna količina vode podijeljena je između odjeljka unutarćelijska tekućina (također se naziva prostor ili volumen) i odjeljka vanćelijska tekućina (prostor, volumen) u odnosu dva prema jedan : 28 (28–32) litara je unutar ćelija, a 14 (14–15) litara je van ćelija.
Vanćelijski dio je podeljen na volumen intersticijske tečnosti – izvan ćelija i krvnih sudova – i intravaskularni volumen (koji se takođe naziva i vaskularni volumen i volumen krvne plazme) – tečnosti unutar krvnih sudova – u omjeru tri prema jedan: volumen intersticijske tekućine je oko 12 litara, vaskularna zapremina je oko 4 litra. Intersticijska tekućina podijeljena je u odjeljak limfna tekućina – otprilike 2/3 ili 8 (6-10) litara; kompartment transćelijska tečnost je preostala 1/3, odnosno oko 4 litra.[1] Zapremina vaskularnog dijela podeljena je na venski i arterijskivolumen; a arterijski volumen ima konceptualno koristan, ali nemjerljiv pododjel zvan efektivni volumen arterijske krvi.[2]
Podjela prema lokaciji
uredi- Unutarćelijska tečnost
- Vanćelijska tekućina
- Intravaskularna tečnost (krvna plazma)
- Intersticijska tečnost
- Limfna tečnost (ponekad uključena u intersticijsku tečnost)
- Transćelijska tečnost
Zdravlje
urediTjelesna tekućina je pojam koji se najčešće upotrebljava u medicinskom i zdravstvenom kontekstu. Praksa moderne medicine, javnog zdravstva i lične higijene tretira tjelesne tekućine kao potencijalno nečiste. To je zato što one mogu biti vektor zaraznih bolesti, kao što su spolno prenosive bolesti ili krvlju prenosivih bolesti. Univerzalne mjere opreza i sigurniji seks, u praksi pokušavaju izbjeći razmjenu tjelesnih tekućina. Tjelesne tekućine mogu se analizirati u medicinskoj laboratoriji, kako bi se pronašli mikrobi, upale, karcinomi itd.
Klinički uzorci
urediKlinički uzorci se općenito definiraju kao neinfektivni ljudski ili životinjski materijali, kao što su krv, pljuvačka, izlučevine, tkivo i tkivna tekućina, a također [[lijek| odobreni lijekovi odo koji su krvni proizvodi.[3] U medicinskim okvirima, uzorak je uzet za dijagnostički pregled ili procjenu, te za identifikaciju bolesti ili stanja.[4]
Uzimanje uzoraka
urediMetodi uzimanja uzoraka tjelesnih tekućina uključuju:
- Uzorak krvi za bilo koji test krvi, kao šo su:
- Arterijsko uzimanje krvi, poput punkcija radijalne arterije
- Vensko uzimanje krvi, koje se naziva i venipunktura
- Lumbalna punkcija za uzimanje cerebrospinalne tečnosti
- Paracenteza za uzimanje uzoraka peritoneumske tečnosti
- Torakocenteza za uzimanje pleurske tečnosti
- Amniocenteza za uzimanje uzoraka amnionske tečnosti
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ ml "Lymphatic Congestion – Symptoms, Diagnosis, Treatment and Information" Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć). Diagnose-me.com. Pristupljeno 14. 11. 2012.[mrtav link] - ^ Vesely, David L (2013). "Natriuretic Hormones". Seldin and Giebisch's the Kidney: 1241–1281. doi:10.1016/B978-0-12-381462-3.00037-9. ISBN 9780123814623.
- ^ Packaging Guidelines for Clinical Samples - Retrieved 7 August 2014.
- ^ specimen - www.thefreedictionary.com. Retrieved 7 August 2014
Dopunska literatura
uredi- Paul Spinrad. (1999) The RE/Search Guide to Bodily Fluids. Juno Books. ISBN 1-890451-04-5
- John Bourke. (1891) Scatalogic Rites of All Nations. Washington, D.C.: W.H. Lowdermilk.
Vanjski linkovi
uredi- De Luca LA, Menani JV, Johnson AK (2014). Neurobiology of Body Fluid Homeostasis: Transduction and Integration. Boca Raton: CRC Press/Taylor & Francis. ISBN 9781466506930.