Veliki mozak

(Preusmjereno sa Telencefalon)

Veliki mozak, cerebrum ili telencefalon je najveći dio mozga koji sadrži moždanu koru (od dvije moždane hemisfere), kao i nekoliko potkornih struktura, uključujući hipokampus, baznu gangliju i mirisni bulbus. U ljudskom mozgu je najviša regija centralnog nervnog sistema. Mozak se razvija prenatalno iz prednjeg mozga (prozencefalon). Kod sisara se dorzalni telencefalon, ili pallium razvija u moždanu koru, a ventralni telencefalon ili subpalijum, postaje bazna ganglija. Mozak je također podijeljen, približno simetrično, na lijevu i desnu moždanu hemisferu. Uz pomoć malog mozga, veliki kontrolira sve voljne akcije u ljudskom tijelu.

Veliki mozak
Režnjevi moždane kore: frontalni (plavi), temporalni (zeleni), okcipitalni (crveni) i Tjemeni (žuti). Mali mozak (sivi) nije dio telencefalona,
Dijagram sa glavnom potpodjelom embrionskog mozga kičmenjaka
Detalji
LatinskiCerebrum
Prdnja, srednja i stražna moždana arterija
Moždane vene
Identifikatori
Gray'sp.817
TAA14.1.03.008
A14.1.09.001
THH3.11.03.6.00001
TEE5.14.1.0.2.0.12
FMA62000
Anatomska terminologija

Struktura

uredi
 
Položaj ljudskog velikog mozga (crveno).

Cerebrum je najveći dio mozga. Ovisno o položaju životinje, nalazi se na prednjoj strani ili na vrhu mozga. Kod ljudi je najveći i najbolje razvijen od pet glavnih dijelova mozga. Veliki mozak se sastoji od dvije moždane hemisfere i njihove kore (vanjski slojevi sive mase), te donje regije bijele mase.[1] Njegove potkorteksne strukture uključuju hipokampus, bazne ganglije i mirisne bulbuse. Sastoji se od dvije moždane hemisfere u obliku C, međusobno odijeljene dubokom pukotinom koja se naziva uzdužna pukotina

Moždana kora

uredi
 
Površina velikog mozga

Moždani korteks, vanjski sloj sive mase, postoji kod sisara. Kod većih, uključujući ljude, površina moždane kore stvara giruse (grebene) i sulkuse (brazde) koji stvaraju vijuge, povećavajući površinsko područje.[2]

Cerebralna kora uglavnom se klasificira u četiri režnja: frontalni, parijetalni, okcipitalni i temporalni . Režnjevi su klasificirani na osnovi njihovih pokrovnih neurokranijskih kostiju.[3]

Hemisfere

uredi

Veliki mozak je, medijalnom uzdužnom pukotinom podijeljen na dvije moždane hemisfere, desnu i lijevu. Organiziran kontralateralno, tj. desna hemisfera kontrolira i obrađuje signale s lijeve strane tijela, dok lijeva kontrolira i obrađuje signale s desne strane. Postoji snažna, ali ne potpuna bilateralna simetrija između hemisfera. Lateralizacija moždanih funkcija razmatra poznate i moguće razlike između to dvoje.

Razvoj

uredi

Kod kičmenjaka, u razvoju embriona, nevna cijev podijeljena je u četiri nerazdijeljena odjela koja se dalje razvijaju u različita područja centralnog nervnog sistem; to su prozencefalon (prednji mozak), mezencefalon (srednji mozak) rombencefalon (zadnji mozak) i kičmena moždina.[4]

Ventralni dio telencefalon stvara bazne ganglije. Dijencefalon se razvija u talamus i hipotalamus, uključujući optičke vezikule (buduća mrežnjača).[5] Dorzalna strana telencefalona tada formira dvijre bočne telencefalonske vezikule, odvojena srednjom linijom, koje se razvijaju u lijevu i desnu moždanu hemisferu. Ptice i ribe imaju dorzalni telencefalon, kao i svi kičmenjaci, ali on je uglavnom slojevit i zbog toga se ne smatra moždanom korteksom. Samo slojevita citoarhitektura može se smatrati moždanom korom.

Funkcije

uredi

Napomena: Budući da je cerebrum gruba podjela s mnogim pododjelima i podregijama, važno je navesti da ovaj odjeljak navodi samo funkcije koje veliki mozak obavlja kao cjelina. Za više informacija, pogledajte glavne članke o moždanoj kori i baznoj gangliji.

Gornji motorni neuroni u primarnom motornom korteksu šalju svoje aksone u mozak i kičmenu moždinu u [sinapsu] na donji motorni neuroni, koji inerviraju mišiće. Oštećenje motoričkih područja slučajno, korteksom može dovesti do određenih vrsta bolesti motornih neurona. Ova vrsta oštećenja rezultira gubitkom mišićne snage i preciznosti, a ne potpune paraliza.

Djeluje kao središte osjetilne percepcije, sjećanja, misli i prosuđivanja; moždanog mozga funkcioniše i kao centar dobrovoljnih motornih aktivnosti

Cerebrum je glavni dio mozga, koji kontrolira emocije, sluh, vid, tip ličnosti i još mnogo toga. Kontrolira svu preciznost voljnih akcija.Gornji motorni neuroni u primarnom motornom korteksu šalju svoje aksone u mozak i kičmenu moždinu u sinapse na donjim motornim neuronima, koji inerviraju mišiće. Slučajno oštećenje motornih područja kore može dovesti do određenih vrsta bolesti motornih neurona. Ova vrsta oštećenja rezultira gubitkom mišićne snage i preciznosti, a ne potpunom paralizom. Veliki mozak djeluje kao centar čulne percepcije, sjećanja, misli i prosuđivanja; također funkcionira i kao centar voljnih motornih aktivnosti

Senzorna obrada

uredi

Primarna čulna područja moždane kore primaju i obrađuju vizualne, auditivne, somatosenzorne, gustatorne i olfaktorne informacije. Zajedno s korteksnim područjima, ove regije mozga sinteziraju i analiziraju čulne informacije u percepciji okolnog i unutrašnjeg svijeta.

Miris

uredi

Mirisni bulbus, odgovoran za čulo mirisa, zauzima veliku površinu cerebruma u većini kičmenjaka. Međutim, u ljudi je ovaj dio mozga mnogo manji i leži ispod frontalnog režnja. Olfaktorni senzorni sistem jedinstven je, jer neuroni u mirisnom bulbusu svoje aksone šalju direktno u olfaktorni korteks, a ne prvo u talamus. Oštećenje mirisnog bulbusa rezultira gubitkom osjećanja mirisa.

Jezik

uredi

Govorna komunikacija i jezik uglavnom se pripisuju dijelovima moždane kore. Motorni dijelovi jezika vezani su za Brocino područje unutar čeonog režnja, a razumijevanje govora za Wernickejevo područje, na raskršću sljepoočnog i tjemenog režnja. Ove dvije regije međusobno su povezane velikim traktpm bijele mase, arcuate fasciculus. Oštećenja na Brocinom području rezultiraju ekspresivnom afazijom (bez tečne afazije, tj izgovora), dok oštećenje Wernickeovog područja rezultira receptivnom afazijom (koja se naziva i tekućom afazijom).

Učenje i pamćenje

uredi

Izričito ili deklarativno (faktičko) formiranje memorije pripisuje se hipokampusu i pridruženim regijama srednjeg dijela sljepoočnog režnja. Ova asocijacija izvorno je opisana nakon što je pacijentu, poznatom kao HM hirurški uklonjen i lijevi i desni hipokampus radi liječenja hronične epilepsije temporalnih režnjeva. Nakon operacije, HM je imao anterogradnu amneziju ili nemogućnost formiranja novih uspomena.

Implicitno ili proceduralno pamćenje, poput složenog motornog ponašanja, uključuje bazne ganglije.

Kratkoročno ili radno pamćenje uključuje područja asocijacijskog korteksa, posebno dorzolateralnog prefrontalnog kortrksa, kao i hipokampus.

Dodatne slike

uredi

Također pogledajte

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Arnould-Taylor, William (1998). A Textbook of Anatomy and Physiology. Nelson Thornes. str. 52. Pristupljeno 27. 1. 2015.
  2. ^ Angevine, J.; Cotman, C. (1981). Principles of Neuroanatomy. NY: Oxford University Press. Pristupljeno 25. 1. 2015.
  3. ^ Rosdahl, Caroline; Kowalski, Mary (2008). Textbook of Basic Nursing (9th izd.). Lippincott Williams & Wilkins. str. 189. Pristupljeno 28. 1. 2015.
  4. ^ Gilbert, Scott F. (2014). Developmental biology (10th izd.). Sunderland, Mass.: Sinauer. ISBN 978-0-87893-978-7.
  5. ^ Kandel, Eric R., ured. (2006). Principles of neural science (5th izd.). Appleton and Lange: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-139011-8.

Vanjski linkovi

uredi