Peterova preskočica
Peterova preskočica (lat. Succisella petteri (J. Kerner & Mu rb.) G. Beck – sinonim: Succisa petteri J. Kerner & Murb. in Murb.) je biljka porodice Dipsacaceae: česljugovine. Diploidna hromosomska garnitura sadrži 2n = 20.[1]
| Peterova preskočica Succisella petteri | |
|---|---|
| Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Tracheophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Dipsacales |
| Porodica | Dipsacaceae |
| Rod | Succisella |
| Vrsta | Succisella petteri |
Opis
urediOva češljugovina je trajnica sa poleglim ili kosim rizomom. Stoloni su joj dugi oko 3–10 cm, debeli, a iz nj izbijaju čuperci listova. Stabljike su visoke oko 20-40, ponekad i do 60 cm. Uspravne su i prave, jednostavne ili razgranate, sa poleglim dlakama. Cjeloviti listovi su nasuprotni, tvrdi, goli ili nešto dlakavi. Prizemni listovi sterilnih jedinki, široki do 12 mm. Obrnuto su jajoliki do lancetasti, a postepeno se sužavaju u peteljku. Rubovi su im jeloviti, ponekad neznatno narovašeni. Donji listovi na stabljici su linearno-lancetasti ili gotovo linearni, dugi oko 4–9 cm, a široki do 8 mm; postepeno se sužavaju u peteljku. Ovojne ljuske su jednobojno zelene, sa papilama, jajolike. Postepeno sužavaju u zašiljeni vrh. Zvjezdaste su i raširene, sa 1-2 reda ljusaka.
Cvjeta u augustu i septembru. Cvjetiste glavice je izmedu cvjetova. Obraslo je pljevičastim ljuskama koje su kraće od cvjetova. Čašica je u vidu zdjelice, bez čekinjasto produženih zubaca, kao kod nekih srodnih vrsta. S vanjske strane je, zajedno s plodom, zaobljeno valjkasta. Bijela krunica je sulatična i ljevkasta, gotovo pravilno četverokrpasta, sa blagim ljubicastim prelivom. Spolja je pokrivena sitnim bijelim dlačicama.
Plod je suhi jednosjemeni dlakavi nepucavac, sa 8 uzdužnih dubokih brazdi.
Ekologija i rasprostranjenje
urediPeterova preskočica javlja se u vegetaciji kraških polja (Nevesinjsko, Gatačko, Dabarsko, Livanjsko i Glamočko polje, te Mostarsko i Buško blato i drugdje). Karakteristična je vrsta endemskih biljnih zajednica.
Endem je jugoistočnih Dinarida, do Albanije.
Locus classicus je u Hercegovini: Nevesinjsko polje, izmedu Nevesinja i Pustoljana (Murbeck, S. 1891.). [2]
Reference
uredi- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.
- ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje, "Svjetlost", Sarajevo; ISBN 86-01-02557-9.