Stećak iz Gornje Međiđe

Stećak iz Gornje Međiđe je srednjovjekovni usamljeni nadgrobni spomenik na teritoriji općine Gradačac, Bosna i Hercegovina. Predstavlja izvanredno vrijedan primjerak jer se pretpostavlja da je na ovom lokalitetu postojao veći broj stećaka, ali se održao samo ovaj, vjerovatno zbog toga što je bio najmasivniji.

Stećak potiče sa kraja XV, odnosno početka XVI stoljeća, kada su ove krajeve naseljavali hercegovački stočari, tada već u vrijeme osmanlijskog carstva. Prvi ga je naučno obradio Šefik Bešlagić, 1973. god.

Sjeverna Bosna je vrlo siromašna ostacima iz srednjovjekovnog i ranog osmanskog perioda. Na području općina Orašje, Šamac, Brod, Gradiška, Kozarska Dubica, Novi Grad, Velika Kladuša do sada uopće nisu nađeni stećci, a područja općina Brčko, Modriča, Odžak i Derventa posjeduju 164 stećka, raspoređena na 14 mjesta, od čega dvije trećine kod Odžaka i to u uspravnim oblicima.

Opis

Stećak je od krečnjaka, oblika dobro klesanog sljemenaka, postavljenog na postolje u obliku posebne ploče. Na njegovim stranicama nema nikakvih reljefnih motiva.

Natpis bosančicom uklesan je u više redova na njegovoj južnoj bočnoj strani od kojih je samo donekle čitljivo nekoliko riječi. Pisar (dijak) natpisa bio je dobar majstor. U tekstu nema skkraćenica, ni ligatura, ali se na krajevima riječi koje se završavaju konsonantima stavljaju tanki poluglasi. Slova su relativno velika, uspravna i pretežno uglasta. Slovo T je sa kratkim krajnjim uspravnim crtama, slovo K je sa drugim dijelom u uglastom obliku umjesto luka, dok je E sasvim uglasto-

Neka slova natpisa su djelimično ili u potpunosti oštećena, a nedostaje i jedan dio natpisa. Po onome što se može pročitati stoji da tu:

:leži Dragoslav, unuk, na svojoj plemenitoj (zemlji) i da su mu kam (bilig) podigli sinovi

Po osobinama slova i jezičkim terminima, ovaj natpis ima mnogo sličnosti sa natpisima pronađenim na području Majevice. Sve te veze sa stećcima sa Majevice upućuju na zaključak da je stećak iz Gornje Međiđe djelo majevičkih majstora.

To što se u tekstu upotrebljava riječ plemenitoj jasno govori o tome da je pokopani Dragoslav pripadao ondašnjem povlaštenom društvenom sloju - društvu feudalaca, slično onima koji su sahranjeni u okolini Lopara, na području Majevice.