Stari grad Blagaj

stari grad/ utvrda

Stari grad Blagaj, poznat i kao Bona ili Stjepan-grad je tvrđava na području naselja Blagaj (Mostar), Bosna i Hercegovina.

Lokacija uredi

Nalazi se na vrhu kraškog brda iznad vrela rijeke Bune. Pristup u vidu oštrih serpentina, 2 m uska i 900 m duga konjska staza, vodi do ulaza u najčvršćem istočnom zidu predvorja.

Historija uredi

Istraživanjima u drugoj polovini XX stoljeća utvrđeno je da je područje Starog grada Blagaj neprekidno bilo naseljeno od željeznog doba pa sve do 1835. godine.[1]

Najprije su Iliri ovdje sagradili svoju gradinu. Rimljani su nakon osvajanja ilirske teritorije, mimo svog običaja da naselja prave uz prometnice, uz ilirsko naselje izgradili svoju tvrđavu. Tu tvrđavu su dograđivali Bizantinci, u vrijeme cara Justinijana I, između 535. i 600. godine, što se vidi po tehnici koso položenog kamena u redovima od 20 do 25 cm (opus spicatum).

Slaveni ovdje osnivaju župu Hum. Prvi pisani izvori o Blagaju, potječu iz Spisa o narodima bizantijskog cara i pisca Konstantina Porfirogenita nastalog između 948. i 952. godine u kojima se spominju dva grada u Zahumlju - Bona i Hum.

U vrijeme raške države, u Blagaju je stolovao humski knez Miroslav, Nemanjin brat. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine prvi put uključuje ovo područje u bosansku državu. Postoji nekoliko povelja koje izdaju bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka I. U maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače.

Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija. Grad su popravljali dva puta: 1699. godine, kada je sanirana zapadna kula, a zatim 1827. godine. Posada je boravila ovdje sve do 1835. godine.

Arheologija uredi

Konzervatorski radovi pod nadzorom Vejsila Ćurčića vršeni su 1910-1914. godine. U toku 1965. godine, izvedeno je arheološko iskopavanje pod nadzorom Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, i Muzeja Hercegovine u Mostaru, u kojima se nalazi pokretni materijal. Radovima je rukovodio dr. Pavao Anđelić. Ispitano je oko 1000 m2 površine, što je nešto više od jedne trećine prostora opasanog gradskim bedemima. U toku 1990. godine izvedena su arheološka ispitivanja pod rukovodstvom dr. A. Ratkovića.[2]

Opis uredi

Blagajska tvrđava je situirana na zaravnjenom terenu u obliku izduženog trokuta površine od oko 2 hektara. U jednom kutu su ostaci ilirske gradine, u drugom ostaci rimskog castruma, i u trećem ostaci srednjevjekovnog odnosno tvrđave iz osmanlijskog perioda. Zidovi su dobrim dijelom sačuvani do 12 m. visine, a debljina se kreće od 1,5 do 2,0 m.

Na zapadnoj strani bila je kula do koje su vodile stepenice. Grad je imao drvenu palaču sagrađenu u XIV stoljeću. U južnom zidu bio je tajni prolaz za izlazak u slučaju opasnosti.

Središnji prostor zauzima objekat sa cisternom, džamija i stambeni objekat, nastali u osmanskom periodu. Sve je bilo kratko u funkciji jer je posada radije boravila u gradu ispod tvrđave. Po opisu Evlije Čelebije iz XVII-og stoljeća - grad izgleda kao da je sada sagrađen. Ispod grada, uz sami put su ostaci muslimanskog groblja Šehitluk čiji spomenici gotovo potpuno su uništeni.

Stari grad Blagaj je Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3]

Literatura uredi

Reference uredi

  1. ^ "Blagaj". Arheološki leksikon -Zemaljski muzej, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
  2. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE  [". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2019. no-break space character u |title= na mjestu 119 (pomoć)
  3. ^ "Nacionalni spomenik". Arhivirano s originala, 8. 4. 2016. Pristupljeno 2. 6. 2016.