Triglav

Triglav
Triglav
	Pogled na Triglav
Najviša tačka
Visina	2864 m
Istaknutost	2059 m
Izoliranost	72.5 km
Geografija
	Triglav Slovenija
Lanac	Julijske Alpe
Penjanje
Prvi uspon	26. august 1778

Triglav (IPA:ˈtɾiːɡlɐʊ) je planinski vrh u Sloveniji nadmorske visine 2864 m. Triglav je najviši vrh Julijskih Alpa, a ujedno i najviši vrh Slovenije, te najviši vrh na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Ime Triglav se odnosi na oblik planine, koji se vidi iz pravca Bohinja, ali malo je vjerovatno da ime vuče korijene od boga Triglava iz slavenske mitologije.^[1] Vrh zapravo nije trostran, sa jugozapada taj oblik tvori Mali Triglav, glavni vrh i Šmarjetna glava. Na sjevernoj se strani nalazi ostaci Triglavskog glečera, a Triglavsko gorje je osrednji dio Nacionalnog parka Triglav. Sjeverna strana Triglava je među najvišim stijenama u Evropi. Triglav važi kao simbol slovenstva, te se nalazi na slovenskom grbu i zastavi. S Triglavom je također tijesno povezana legenda o kozorogu s imenom Zlatorog.

Porijeklo imena

Osim teorija o porijeklu imena, kao slavenskog božanstva, Triglav spominje francuski biolog Belsazar Hacquet 1783. godine kao Terglou;^[2] kao i austrijski topograf Adolf Schmidl, koji 1840. godine ovom imenu dodaje u zagradi ime Triglav.^[3] Austrijski pisac i planinar Julius Kugy koristi 1876. takođe Terglou. U italijanskoj literaturi se može naći prevedeno ime kao Monte Tricorno.^[4]

Izvor slovenstva

Porijeklo simboliziranog znaka Triglava, kao izvora slovenstva, nije poznato. Taj je oblik prepoznatljiv u nekoliko kranjskih grbova, ali nije moguće dokazati, da ti simboli predstavljaju Triglav.^[5] Za vrije Drugog svjetskog rata bio je simbol Osvobodilne fronte, te je postao i dio grba SR Slovenije. Nakon osamostaljenja Slovenije, postao je dio slovenskog grba i zastave, a uvođenjem eura u platni sistem Slovenije, na poleđini novčića od 50 centi izabran je kao simbol. Ime Triglava imaju mnoge značajne slovenske firme, kao i za sportska i kulturna društva.

Historija

Marko Pernhart - Vrh Triglava, sr. 19. stl.

Aljažev stub

Prvi uspon na Triglav dogodio se 26. augusta 1778. godine na inicijativu slovenskog mecene Žige Zoisa,^[6] i tadašnjeg profesora ljubljanskog univerziteta i fizičara Belsazara Hacqueta, koji vrh nikada nije osvojio, a uspeli su se četvorica planinara iz Bohinja: Luka Korošec (1747–1827) rudar iz Gorjuša, Matevž Kos (1744–1798) rudar iz Jereke, Štefan Rožič (1739–1802) (lovac na kozoroge) i Lovrenc Willomitzer (1747–1801) iz Stare Fužine, koji je vodio ekspediciju. Balthasar Hacquet je napisao da je na Triglav prvi stupio morda odkar svet stoji Luka Korošec.^[7]^[8] Prvi uspon jedne planinarke desio se 1870. kada se dvadesetogodišnja Rozalija Škantar iz Srednje vasi, koja je bila kasnije voditeljica Vodnikovoga doma na Velem Polju uspela na vrh, a njen otac Jože Škantar - Šest (1809-91) je bio poznati bohinjski gorski vodič.

Podaci za godinu 1897. kažu da je te godine vrh osvojilo 313 planinara. Rivalstvo između austrijsko-njemačkog planinarskog društva DuÖAV (njemački: Deutschen und Österreichischen Alpenverein) i slovenskih društava, očitovalo se u uništavanju putokaza, a Nijemci su koristili druge domove nego Slovenci. U Kapeli Marije Snežne na Kredarici je 1900. godine održano prvo vjenčanje.^[9]

Ključna osoba za razvoj planinarstva bio je Jakob Aljaž župnik iz Dovja, koji je 1883. godine došao u dolinu Vrata i prvi put se popeo na vrh 1887. godine. Za 1 gulden je od vlastitog novca od općine Dovje otkupio vrh Triglava (16 m²) i na njemu izgradio stub, koji je po njemu nazvan.^[10] Gradnju je povjerio Antonu Belcu iz Šentvida pri Ljubljani, koji je stub izgradio iz šest dijelova, te ga vozom prevezao do Mojstrane, a njega su šest nosača prenijeli u jednoj sedmici na Triglav. Stub je postavljen 7. augusta 1895. godine za pet sati. Troškove transporta i montaže u visini 300 guldena preuzeo je Jakob Aljaž.^[11] Aljažev stub je bio premalen za zaštitu od nevremena, te je Jakob Aljaž dao 1895. godine isklesati novo sklonište 55 metara ispod vrha na južnoj strani, a sklonište je nazvano po Valentinu Staniču.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Julijske Alpe su bile zatvorene za planinare, te je Slovensko planinarsko društvo (SPD) preuzelo planinske domove DuÖAV, a izgubilo one koje su Rapalskim sporazumom pripale Italiji.^[12] U periodu između dva svjetska rata državna granica je bila upravo preko Triglava, Tako da je Aljažev stub bio na jugoslavenskoj strani, samo 2,55 metra od italijanske granice.^[13] U to su vrijeme Italijani Triglav preimenovali u Tricorno, a Julius Kugy opisuje sukobe i tuče između italijanskih i slovenskih planinara, te tvrdi da je Aljažev stub bio obojen u boje italijanske zastave, što se kasnije pokazalo za propagadnu netačnu informaciju Organizacije jugoslovenskih nacionalista (ORJUNA). Italija je za nadzor granice u maju 1919. godine izgradilo manju kasarnu od drveta Morbegna, a 1933/34, nedaleko od nje veću Triglavsku kasarnu Viktora Emanuela III.^[14]

Planinarski domovi

U okolici Triglava nalaze se brojni planinarski domovi: Triglavski dom na Kredarici, Dom Planika pod Triglavom, Dom Valentina Staniča, Tržaška koča na Doliču, Vodnikov dom na Velem polju, Aljažev dom v Vratih i druge, koje su udaljenije od ovih. Malo ispod Glave v Zaplanji (2556 m) stoji ruševina italijanske kasarne, imenovane Vittorio Emanuelle III^[15] (nazvane po italijanskem kralju). Ime Morbegno se na nju prenijelo sa susjednoga drvenog objekta, koji je postajao od septembra 1919. do 1924. Svee do 80-ih prošlog vijeka su postojali planovi preuređivanja kasarne u planinarski dom sa imenom "Kugyjev dom"^[16] ali planovi nisu sprovedeni, te je kasarna zapuštena.

Planinski i alpinistički putovi prema Triglavu uobičajeno vode sa Rudnoga polja na Pokljuki preko Velega polja do Kredarice, pa preko grebena Maloga Triglava na vrh. Do Kredarice vode i prilazni putovi iz Doline Krme i Voje, a pristup Malom Triglavu je moguć i sa južne strane iz pravca Planika. Iz pravca Primorske, putovi vode preko Prehodavcev i/ili Doliča na Triglavsko škrbino, tr na vrh sa zapadne strane, na Prehodavcih se priključuje put iz Doline Triglavskih jezera. Iz doline Vrata vode označeni putovi kroz Prag i po Tominškovi poti do Doma Valentina Staniča i Kredarice (na kojoj se priključuju put iz Kota) ili preko Luknje kroz Plemenice.

Obližnji vrhovi

Ako se za obližnje vrhove uzme pravougaonik ograničen sa prevojem Konjsko sedlo (2020 m), Dolič (2164 m), Luknja (1758 m) i Dom Valentina Staniča (2332 m), unutar omeđene površine nalazi se 11 vrhova sa visinom preko 2000 m:

Mali Triglav (2725 m) - dostupan sa juga sa Planike i po grebenu s istoka i iz pravca Kredarice. Sa njega vodi osigurana označena put sa feratama na Triglav.
Rjavec (2568 m) - vrh na južnem grebenu Triglava, zatvara pogled na zapad gledano s Planike.
Glava v Zaplanji (2556 m) - u neposrednoj blizini označenih putova iz pravca Doliča i Luknje, a neposredno pod vrhom so ostaci italijanske kasarne Viktora Emanuela III i italijanske stražarnice.
Kredarica (2541 m) - kao vrh je sinonim za Kredaricu (dom), koji se nalazi ispod vrha. U domu je meteorološka stanica, kapela i vjetroelektrana iz koje se napaja dom.
Rž (2538 m) - u neposrednoj blizini označenog puta između Kredarice i Staničevog doma.
Vrh Zelenic (2468 m) - zapadno od Glave u Zaplanji iznad doline Zadnjice.
Glava (2426 m) - u blizini Triglavskoga glečera i Triglavskoga brezna.
Šmarjetna glava (2358 m) - iznad Doliča, dominantan vrh gledano iz Velske doline.
Vrh Snežne konte (2342 m) - u neposrednoj blizini puta iz Konjskega sedla na Kredaricu, uobičajeni zimski pristup iz doline Krme, koji vodi sjeverno od vrha, označena put po južnoj i zapadnoj strani.
Vzhodne glave (2314 m) - na rubu Sjeverne triglavske stijene u neposrednoj blizini markiranih putova iz pravca Vrata.
Slovenski turnc (2267 m) - nad Sjevernom triglavskom stijenom.

Sjeverna strana

Putevi

Na Sjevernoj stijeni je oko 100 alpinističkih smjerova:^[17]

Slovenska smjer II-III, 700-800m
Kratka Njemačka smjer (Zimmer-Jahn) IV-/II-III, 700m
Črni obraz (v Veliki črni steni) V+ A2e, 380 m (še neponovljena)
Bavarska smjer IV+, 500 m
Peternelova smjer VII/V-VI, 400 m
Bergantova smjer IX-/V-VI, 400 m
Metropolis VIII/VII+, 350 m
Na drugi strani časa VIII/VII, (VIII-, A1), 300 m
Skalaško-Gorenjska smjer V+/III-IV, 1000 m
Spominska Mihe Valiča, VIII+/VI-VII, 1000 m
Čopov steber VI+/IV-V, 450m
Korenina VIII+/VII, 1000 m^[18]
Ulina IX/VII-VIII, 1000 m^[19]
Prusik-Szalay V/IV+, 1000m

Ljubljanska smjer VI+/V-VI, 600 m
Serenada VII-, 500 m (+ 200 m)
Stopnice v nebo VII-/V-VI, 500 m (+ 200 m)
Helba VII+ (VI-, A0), 350 m
Raz mojstranških veveric VI, A1, (prosto VIII+), 280 m
Zahodna zajeda V/IV, 400m (+300 m)
Šlosarska smjer VI+/V+, 500 m (+ 200 m)
Obraz Sfinge VI, A1, 200m (prosto IX/IX+)
Kunaver-Drašlar v Sfingi VII+/VI-VII, 280 m
Smer Sandija Wisiaka V, 600 m
Tržaška smjer V/IV+, 450 m
Duga njemačka IV-/III, 1000–1300 m
Zlatorogove police IV-/I-III, 3000 m
Sjeverni greben (produžetak Njemačke) I-III

Reference

^ Snoj, Marko. 2009. Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Ljubljana: Modrijan and Založba ZRC, str. 439.
^ Balthasar Hacquet: Mineralogisch-botanische Lustreise / Von dem Berg Terglou in Krain, zu dem Berg Glokner in Tyrol, i.J. 1779 u. 81, Johann Paul Kraussche Buchhandlung, Wien 1783
^ A. Adolf Schmidl: Das Kaiserthum Oesterreich, Band 1: Alpenländer, Teil 4: Das Königreich Illirien, J. Scheibles Buchhandlung, Stuttgart 1840, S. 8
^ http://chartae-antiquae.cz/en/maps/32594
^ "Triglav - simbol starih kranjskih grbov Planinski vestnik 1957, št.8, str 436-440" (PDF).
^ Mikša, Peter. Exploring the mountains - Triglav at the end of the 18th century. V: ŠTIH, Peter (ur.), ZWITTER, Žiga (ur.). Man, nature and environment between the northern Adriatic and the eastern Alps in premodern times, (Zbirka Zgodovinskega časopisa, ISSN 1408-3531, 48). Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete: =University Press, Faculty of Arts: Historical Association of Slovenia, 2014, str. 202–215.
^ M. M. Debelak-Deržaj. "Triglavska kronika: Prvi na Triglavu". Gore in ljudje. Pristupljeno 10. 3. 2015.
^ "Čigava noga je prva stopila na teme velikega Triglava Planinski vestnik 1957, št.8, str. 311-323" (PDF).
^ "Planinski vestnik 1949, št.4, 114-118" (PDF).
^ Mikša, Peter. "Narodnostni boji v planinstvu na Slovenskem do 1. svetovne vojne" [National Battles in Mountaineering in the Slovene Lands Until World War I] (jezik: slovenski): 65–68. ISSN 1318-2498. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
^ Mikša, Peter. "Da je Triglav ostal v slovenskih rokah, je največ moja zasluga." Jakob Aljaž in njegovo planinsko delovanje v Triglavskem pogorju. Zgodovinski časopis 69/ 1/2, 112–123.
^ "Planinski vestnik 1949, št.8-9, 225-242" (PDF).
^ Še pojasnilo glede nastanka zgradbe Morbegno Arhivirano 23. 3. 2017. na Wayback Machine, Gore-ljudje.net, pridobljeno 22. marec 2017.
^ Pod Triglavom ni prostora za še eno kočo, Gore-ljudje.net, pridobljeno 23. marec 2017.
^ Žorž, Grega (2014). "Resnica o Morbegni". Planinski Vestnik (2014 - 10). Arhivirano s originala, 22. 12. 2015.
^ Škodič, Dušan (2014). "Pod Triglavom ni prostora za še eno kočo". Planinski vestnik (2014–10).
^ Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom stena
^ "Prva ponovitev Korenine". Arhivirano s originala, 28. 3. 2016. Pristupljeno 12. 10. 2017.
^ Ulina smer

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Triglav

Vrhovi Balkana: Triglav, Al Jazeera Balkans, 17. 4. 2014.
Osvajanje Triglava (Lov i ribolov - zvanični kanal)

[1] Snoj, Marko. 2009. Etimološki slovar slovenskih zemljepisnih imen. Ljubljana: Modrijan and Založba ZRC, str. 439.

[2] Balthasar Hacquet: Mineralogisch-botanische Lustreise / Von dem Berg Terglou in Krain, zu dem Berg Glokner in Tyrol, i.J. 1779 u. 81, Johann Paul Kraussche Buchhandlung, Wien 1783

[3] A. Adolf Schmidl: Das Kaiserthum Oesterreich, Band 1: Alpenländer, Teil 4: Das Königreich Illirien, J. Scheibles Buchhandlung, Stuttgart 1840, S. 8

[4] ttp://chartae-antiquae.cz/en/maps/32594

[5] "Triglav - simbol starih kranjskih grbov Planinski vestnik 1957, št.8, str 436-440" (PDF).

[6] Mikša, Peter. Exploring the mountains - Triglav at the end of the 18th century. V: ŠTIH, Peter (ur.), ZWITTER, Žiga (ur.). Man, nature and environment between the northern Adriatic and the eastern Alps in premodern times, (Zbirka Zgodovinskega časopisa, ISSN 1408-3531, 48). Ljubljana: Znanstvena založba Filozofske fakultete: =University Press, Faculty of Arts: Historical Association of Slovenia, 2014, str. 202–215.

[7] M. M. Debelak-Deržaj. "Triglavska kronika: Prvi na Triglavu". Gore in ljudje. Pristupljeno 10. 3. 2015.

[8] "Čigava noga je prva stopila na teme velikega Triglava Planinski vestnik 1957, št.8, str. 311-323" (PDF).

[9] "Planinski vestnik 1949, št.4, 114-118" (PDF).

[10] Mikša, Peter. "Narodnostni boji v planinstvu na Slovenskem do 1. svetovne vojne" [National Battles in Mountaineering in the Slovene Lands Until World War I] (jezik: slovenski): 65–68. ISSN 1318-2498. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[11] Mikša, Peter. "Da je Triglav ostal v slovenskih rokah, je največ moja zasluga." Jakob Aljaž in njegovo planinsko delovanje v Triglavskem pogorju. Zgodovinski časopis 69/ 1/2, 112–123.

[12] "Planinski vestnik 1949, št.8-9, 225-242" (PDF).

[13] Še pojasnilo glede nastanka zgradbe Morbegno Arhivirano 23. 3. 2017. na Wayback Machine, Gore-ljudje.net, pridobljeno 22. marec 2017.

[14] Pod Triglavom ni prostora za še eno kočo, Gore-ljudje.net, pridobljeno 23. marec 2017.

[15] Žorž, Grega (2014). "Resnica o Morbegni". Planinski Vestnik (2014 - 10). Arhivirano s originala, 22. 12. 2015.

[16] Škodič, Dušan (2014). "Pod Triglavom ni prostora za še eno kočo". Planinski vestnik (2014–10).

[stena-17] Greška kod citiranja: Nevaljana oznaka <ref>; nije naveden tekst za reference s imenom stena

[18] "Prva ponovitev Korenine". Arhivirano s originala, 28. 3. 2016. Pristupljeno 12. 10. 2017.

[19] Ulina smer

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]