Somatski nervni sistem

Somatskih nervni sistem (SNS ili voljni nervni sistem) je dio perifernog nervnog sistema koji je u vezi sa skeletnim mišićima koji su pod voljnom kontrolom tjelesnih pokreta. SNS se sastoji od aferentnih i eferentnih živca.[1][2][3]

Somatski nervni sistem
1. [ Mozak ] Precentralna vijuga: porijeklo nervnih signala koji iniciraju voljne pokrete

2. Poprečni presjek kičmene moždine: Korticospinalni trakt: Medijator poruke od mozga do skeletnih mišića 3.Akson: prenosno nerbno vlakno koje šalje nalog mišiću

4. Nervnomišićna veza: prenosni akson predaje nalog efektoru za (de)aktiviranje)
Identifikatori
FMA9904
Anatomska terminologija

Aferentni živci su odgovorni za prenošenje impulsa iz tijela do centralnog nervnog sistema (CNS), a eferentni za slanje naredbi iz CNS u tijelo, stimuliranjem mišićne kontrakcije. Oni uključuju sve ne-senzorne neurone povezane sa skeletnim mišićima i kožom. U A- u aferentni i e u eferentni odgovaraju prefiks ima ad- = ka, prema i eks- = od, van (vidi: Latinski prefiksi).

Struktura uredi

U ljudskom tijelu postoje 43 segmenta neravain. U svakom od segmenata je po par senzornih i motornih nerava. Od toga 31 segment je u kočmenoj moždini, a 12 je u moždanom stablu. Pored toga, u tijelu postoje i hiljade asocijacijskih živaca.

Somatski nervni sistem se sastoji od slijedećih dijelova:

Fiziologija uredi

Somatskih nervni sistem kontrolira sve voljne dijelove mišićnog sistema i procesuira nevoljne refleksne lukove:

Osnovni put nervnih signala u eferentnom somatskom nervnom sistemu uključuje niz koji počinje u gornjoj ćeliji tijela motornih neurona (gornji motorni neuroni) u motornoj vijugi (koja odgovara primarnom motornom korteksu). Podražaji iz motorne vijuge prenose se iz gornjih motornih neurona i niz kortikospinalni trakt, preko aksona za kontrolu skeletnih (voljnih) mišića. Ovi stimulansi se prenose iz gornjih motornih neurona, kroz ventralni rog kičmene moždine, i preko sinapse koa prima impulse senzornih receptora alfa motornih neurona (veliki donji motorni neuroni) moždanog stabla i kičmene moždine.

Gornji motorni neuroni otpuštaju neurotransmiter, acetilholin, iz svojih aksonskih terminala, koji su dobili od nikotinskih receptora alfa motornih neurona. S druge strane, alfa motorni neurona prenese stimulans.

Odatle, otpušteni acetilholin iz aksonskih terminalnih dugmadi alfa motornih neurona primaju postsinapsni receptori (receptor nikotinskog acetilholina) mišića, čime se podsticaj prenosi na nervnomišićne veze mišićnih vlakana.

Refleksni luk uredi

Refleksni luk je neuronski sklop koji stvara više ili manje automatsku vezu između senzornih ulaza i specifične snage motornih izlaza. . Refleksno kolo varira u kompleksnosti: najjednostavniji spinalni refleksi sadrže samo dva elementa lanca, od kojih je u ljudskom tijelu postoji samo jedan, zvani i monosinapsni refleks (postoji samo jedna sinapsa između dva neurona koji učestvuju u luku: senzorni i motorni). Jednina primjer monosinaptičkog refleksa je refleks patele.

Naredni najjednostavniji refleksni luk je lanac od tri elementa, počinje sa senzornim neuronima, koji aktiviraju interneuron u kičmenoj moždini, koji zatim aktivira motorni neuron. Neki refleksni odgovori, kao što je povlačenje ruke nakon dodirivanja vruće površine, su zaštitni, ali drugi, kao što je refleks patele (prednja mala kost koljenskog zgloba) se aktivira udarom u tetivu čašice, što izaziva uobičajeno ponašanje (trzaj potkoljenice).

Ostale životinje uredi

Kod beskičmenjaka, zavisno od neurotransmitera i tipa vezivanja, odgovor u mišićnim vlaknima može biti i nadražujući i inhibicijski. Kod kičmenjaka, međutim, odgovor poprečno-prugastih mišićnih vlakama na neurotransmiter – uvijek acetlholin (ACh) – može biti samonadražujući.

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1986): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
  2. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.

Vanjski linkovi uredi