Prefiks ili predmetak – u gramatici – je afiks koji se nalazi ispred korijena neke riječi. Dodavanje na početak jedne riječi, nju mijenja u drugu riječ, često i suprotnog značenja. Na primjer, kada je prefiks ne dodaje na riječ sretan, stvara riječ nesretan.

Posebno u proučavanju jezika, prefiks se također zove i preformativ, jer mijenja oblik (=preformira) riječi pred kojima je postavljen. Prefiksi, kao i drugi afiksi, mogu biti flektivni, (mijenjanje sintaksnê kategorijê) ili derivacioni – mijenjanje bilo leksičkê kategorijê ili semantičkih značenja.[1][2]

Sama riječ prefiks riječ je sastavljena od osnove fix (što znači priložiti, u ovom slučaju) i prefiksa pre (što znači prije), a oba su izvedeni iz latinskog korijena .

Primjeri prefiksâ:

  • prefiks, pregled : pre- je prefiks sa značenjem "prije";
  • nesretan : ne- je negativni, niječni ili antonimijski prefiks;
  • Suradnja/saradnja: su/sa- je oznaka za zajedničku radnju;
  • Revizija, revolucija, reforma : re- je prefiks koji znači "ponovo";
  • Probosanski, proraditi: pro– je prefiks koji označava za (nešto/nekoga) ili početak.

Prefiksi mogu biti prosti i složeni.
Prosti prefiksi su, na primjer:

  • od- (od-lejteti),
  • iz- (iz-vući),
  • pre- (pre-laz),
  • raz- (raz-vod) i dr.,

a složeni su:

  • prepo- (pre + po; prepo-rod),
  • zapo- (za + po; zapodenuti) i dr.

U tvorbi glagola, unašem jeziku se prefiksima najčešće menja glagol.

U većini svjetskih jezika su odomaćeni mnogi grčki i latinski prefiksi.

Reference uredi

  1. ^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7 pogrešan ISBN.
  2. ^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.

Također pogledajte uredi