Selman Selmanagić

Selman Selmanagić (25. april 1905. – 7. maj 1986.) bio je bosanskohercegovački i njemački arhitekta školovan na Bauhausu, te dugogodišnji profesor na akademiji umjetnosti Kunsthochschule Berlin Weissensee u Berlinu. Intenzivno je radio različite projekte za vladu Njemačke Demokratske Republike.

Selman Selmanagić
Rođenje	(1905-04-25) 25. april 1905. Srebrenica Bosna i Hercegovina, Austro-Ugarska
Smrt	7. maj 1986(1986-05-07) (81 godina) Istočni Berlin, Njemačka Demokratska Republika
Zanimanje	arhitekta
Potpis

Spomen ploča Selmanu Selmanagiću na glavnom ulazu u umjetničku školu Berlin-Weißensee

Biografija

Zidna jedinica, Dizajn Selman Selmanagić

Fotografije i dokumenti, izložba u Kunsthochschule Berlin-Weißensee 2019.

Dnevni boravak, VEB Deutsche Werkstätten Hellerau, Dizajn Selman Selmanagić

Dnevni boravak od oraha s prirodnom mat završnom obradom. Dizajn Selman Selmanagić

Selman Selmanagić rođen je 1905. godine u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini, tada pod upravom Austro-Ugarske.

Završio je stolarski zanat na Državnoj stručnoj školi u Sarajevu (1919-1923), te jedno vrijeme radio kao stolar u tvornici vagona u Sarajevu. Potom je nakon jednogodišnjeg školovanja položio stručni ispit za majstora namještaja i stolarije (njemački: Meisterprüfung als Möbel und Bautischler) na Visokoj obrtnoj školi u Ljubljani.

Nakon toga je 1925/26. godine uslijedio njegov vojni rok. Vrativši se u Srebrenicu radio je od 1926. do 1929. godine kao stolar.

Vođen svojim interesovanjem za arhitekturu, Selmanagić je stigao u školu Bauhaus u Dessauu 1929. godine, sa preporukom jugoslavenskog konzula u Berlinu. Bio je fasciniran Gropiusovim revolucionarnim projektom od stakla i čelika za novu školu u Dessauu.

Diplomirao je 1932. godine sa Bauhaus diplomom br. 100, koju su potpisali Ludwig Mies van der Rohe i Ludwig Hilberseimer. Do 1931. Selmanagić je bio ne samo zvijezda u usponu u arhitekturi, već i član Njemačke komunističke partije.

Kao i mnogi njegovi učitelji i kolege u Bauhausu, Selmanagić je napustio Njemačku nakon što su nacisti preuzeli vlast 1933. godine. Da bi stekao iskustvo, radio je do 1939. godine u brojnim arhitektonskim firmama širom Evrope i Bliskog istoka: 1933/35 Istanbul, 1935 Jaffa, 1935-38 Jerusalem, prvo s Richardom Kauffmannom, kasnije kao samostalni arhitekta. Studijska putovanja dovela su ga 1935/36, između ostalih, u Tursku, Egipat i 1938. u Italiju. U pismu prijatelju kasnih 1930-ih, Selmanagić je opisao svoju čudnu poziciju komunističkog i muslimanskog arhitekte u sve više podijeljenoj Palestini, sa Arapima i Jevrejima kao konkurentskim klijentima. „Vidio sam da [pripadanje] ovisi o vanjskom izgledu. Ako nosim fes, oni misle da sam musliman; ako ne, oni me neće. Odbacujem sve teorije o rasama i religijama, jer znam da sve to proizilazi iz opšteg kapitalističkog razvoja. Ali da bih živio, morao sam da igram njihovu igru uprkos svojim stavovima."

Godine 1939, pod nerazjašnjenim okolnostima, Selmanagić se iznenadno vraća u Berlin, kontaktira sa preostalim kolegama iz Bauhausa & Rote Kapellea, te radi za gradska kina. Njegova kratka posjeta Jugoslaviji 1941. godine ostavila je izvanredne slike Srebrenice neposredno prije Drugog svjetskog rata.

Nakon rada za Egona Eiermanna, radio je u građevinskom odjelu od 1939. do 1942. godine, a zatim kao filmski arhitekta u UFA do 1945. godine. Tokom ovog perioda aktivno je učestvovao u antifašističkom otporu.

Nakon što su Sovjeti zauzeli Berlin i uspostavili Njemačku Demokratsku Republiku, Selmanagić je postavljen na istaknute pozicije u studijima i akademijama urbanog planiranja Njemačke Demokratske Republike. Osim zgrada i stadiona, Selmanagić je dizajnirao i kultne istočnonjemačke interijere, od elegantnih stolica do elegantnih šankova.

Zajedno sa još sedam arhitekata, Selmanagić je radio u planerskom kolektivu Hansa Scharouna (Planungskollektiv ) zaduženom za planiranje svih segmenata rekonstrukcije i razvoja Berlina u periodu od 1945. do 1950. godine. Među zgradama na kojima je radio su Berlinska katedrala, Neue Wache i Univerzitet Humbold .

Kasnije je postao zadužen za planiranje kulturnih i rekreativnih lokacija u gradskom vijeću Velikog Berlina. U toj ulozi bio je između ostalog zaslužan za izgradnju stadiona Walter Ulbricht 1950. godine, što je bio najveći atletski i nogometni stadion u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Paralelno, od 1945. godine bio je arhitekta VEB nemačke radionice Dresden-Hellerau. Godine 1967. postao je državljanin Njemačke Demokratske Republike. Od 1950. do penzionisanja bio je šef Odsjeka za arhitekturu na Kunsthochschule Berlin-Weißensee. Od 1951. godine tamo je radio kao profesor za građevinarstvo i uređenje enterijera.

Nakon penzionisanja 1970. obilazi gradove i univerzitete; bio je gostujući predavač na Tehničkom univerzitetu u Grazu, gdje je predavao i njegov bivši kolega iz Bauhausa Hubert Hoffmann (1904-2000). Godine 1973. predavao je i temu „Arhitektura Bauhausa“ na Fakultetu za arhitekturu, građevinarstvo i geodeziju (FAGG) u Ljubljani .

Selman Selmanagić je umro 1986. godine u Istočnom Berlinu, a sahranjen je u Srebrenici.

Priznanja i nagrade

• 1964. Medalja za zasluge Njemačke Demokratske Republike
• 1970 Patriotski orden za zasluge u bronzi
• 1979 Patriotski orden za zasluge u zlatu
• 1985. Počasna kopča Patriotskog ordena za zasluge u zlatu

Radovi (izbor)

• 1931. Kuća koju je izradio za roditelje u Zvorniku
• 1935-1938 Stambene zgrade u Jerusalemu
• 1946-1950 SED Partijska škola Karl Marx, Kleinmachnow
• 1957-1950 administrativna akademija Forst Zinna
• 1950. stadion Walter Ulbricht (od 1973. Svjetski omladinski stadion)
• 1956. Proširenje Kunsthochschule Berlin-Weißensee u Bühringstraße
• 1959-1960 urbanističko planiranje za Schwedt
• 1975/76 Šef restauratorskih radova u Bauhausu u Dessauu

Stadion Walter Ulbricht (od 1973. Stadion der Weltjugend )

Bibliografija

• Selman Selmanagić, Kunsthochschule Berlin, Beiträge 10, Festgabe zum 80. Geburtstag am 25. april 1985, 72 S., 66 Abb.
• Michael Kasiske: Selman Selmanagic zum 100. Geburtstag. U: Bauwelt 21, 27. april 2005, 96. Jahrgang
• Aida Abadžić Hodžić, Ines Sonder: Ein kommunistischer Muslim im Lande Israel. U: Bauhaus 2, novembar 2011, 68–75
• Selman Selmanagić Arhivirano 12. 3. 2016. na Wayback Machine na bauhaus-online.de (19. oktobar 2012. abgerufen)
• Aida Abadžić Hodžić, Selmanagić i Bauhaus (BH 2014, DE 2018)

Vanjski linkovi

• Werkverzeichnis Arhivirano 28. 9. 2007. na Wayback Machine, zusammengestellt von der Kunsthochschule Berlin-Weißensee .
• Edin Hejdarpašić, twitter
• Azemina Bruch Selmanagić (10. 4. 2018). "Beiträge zum Wiederaufbau Berlins" (PDF). Pristupljeno 31. 1. 2019.
• https://www.goethe.de/ins/ba/bs/kul/dos/bau/21599839.html , Aida Abadžić-Hodžić, Selman Selmanagic (1905.- 1986.) i Bauhaus