Rubinstein–Taybijev sindrom
Rubinstein–Taybijev sindrome (RTS) je medicinsko stanje koje je obilježeno niskim stasom, sa umjerenim do ozbiljnim poteškoćama u učenju, uz izrazite crte lica, široki palac šaka i stopala.[2] Ostale karakteristike poremećaja variraju među oboljelim. Uzrokovane su mutacijom ili delecijom u CREBBP i / ili EP300 genu smještenom na romosomu 16.
| Rubinstein–Taybijev sindrom (Sindrom širokog palačnog haluksa ili Rubinsteinov sindrom)[1] | |
|---|---|
 | |
| Klasifikacija i vanjski resursi | |
| ICD-10 | Q87.2 |
| ICD-9 | 759.89 |
| OMIM | 180849 |
| DiseasesDB | 29344 |
| MedlinePlus | 001249 |
| eMedicine | derm/711 ped/2026 |
| MeSH | D012415 |
| GeneReviews | Rubinstein–Taybi syndrome |
Osobe s ovim stanjem imaju povećan rizik od razvoja nekanceroznih i karcinomskih tumora, leukemije i limfoma. Ovo stanje ponekad se nasljeđuje po modelu autosomno dominantnog nasljeđivanja i nije uobičajeno. Mnogo puta se javlja kao de novo (nije nasljedno) pojava. Procijenjeno je da se javlja u 1/125 000-300 000 rođenja.
Ispoljavanje
uredi
(A) – obilježja lica
(B-C) – široki palčevi šake i stopala
(D) – rendgenski snimak šake sa širokim palcema
(Malformacije nogun i skeletna displazija)
Rubinstein–Taybijev sindrom ispoljava se od rođenja, uz obično ga usporen fizički tjelesni i kognitivni rast.
Obilježja poremećaja obično uključuju:
- Široke palčeve i klinodaktiliju 5. prsta [3]
- Mentalnu invalidnost;
- Malu visinu, smanjen rast kostiju, malu glavu;
- Kriptorhidizam kod muškaraca
- Neobičan facijes, koji uključuje oči, nos i nepce;
- Opasnost od anestezije kod ovih bolesnika: "Prema medicinskoj literaturi, u pojedinim slučajevima osobe s Rubinstein-Taybijevim sindromom mogu imati razne komplikacije (npr. respiratorni distres i / ili nepravilne otkucaje srca, srčane aritmije) s određenim mišićnim relaksantom (sukcinilholinom) i određenom anestezijom. Sve situacije koje zahtijevaju primjenu anestezije ili sukcinilkolina (npr. hirurški zahvati) trebaju strogo nadgledati kvalificirani stručnjaci (anesteziolozi)."[4] Primarna literatura sugerira da djeca mogu imati veću stopu srčanih tjelesnih poremećaja i nepravilnosti kondukcije što može izazvati neočekivane rezultate s kardioaktivnim lijekovima.[5] Daljnji urednički odgovor u British Journal of Anesthesia govori o promjenama na licu i strukturi dišnih puteva što otežava osiguranje disanje pod anestezijom, ali komplikacije su se pojavile u manjem broju slučajeva, a pojavljuju se rutinske metode kontrole dišnih puteva u operacijskoj sali. Preporučili su blisko individualno ocjenjivanje pacijenata pri planovima anestezije za pacijente sa Rubinstein-Taybijevim sindromom.[6]
Historija
urediRubenstein-Taybijev sindrom prvi su neslužbeno spomenuli grčki ljekari, u francuskom ortopedskom medicinskom časopisu 1957. godine: Michail, Matsoukas i Theodorou. Medicinski časopis izvijestio je o slučaju 7-godišnjeg dječaka s radikalno nagnječenim/zakrivljenim palčevima, dugim nosom, zajedno s fizičkom i mentalnom nerazvijenošću. U toj fazi studija slučaja koju su spomenuli grčki liječnici, smatralo se da je to anomalija zbog činjenice da nije bilo drugih prijavljenih slučajeva djece s tim specifičnim fizičkim i mentalnim karakteristikama. Liječnici su akreditirani za otkrivanje sindroma i zbog toga nose njegovo ime, iako nisu bili svjesni u vrijeme njihovog otkrića. Međutim, priznaje se da je slučaj iz 1957., prijavljen u francuskom časopisu ortopedske medicine, najvjerojatnije prvi prijavljeni slučaj RTS-a
Dr. Jack Herbert Rubinstein, američki pedijatar izvijestio je da je pregledao trogodišnju djevojčicu s neobičnim nalazima lica i digitalnih podataka 1958. Slično tome, iste godine, Rubenstein procijenio je još jedno dijete sa sličnim karakteristikama, ovaj put 7-godišnjeg dječaka. Nakon što je osjetio upečatljivu sličnost između ova dva nepovezana slučaja, Rubinstein je pokušao distribuirati fotografije i informacije koje se odnose na ta dva slučaja drugim klinikama u SAD-u od 1959. do 1960. godine. Dr. Jack Herbert Rubinstein diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Harvardu i radio kao direktor Dijagnostičke klinike za mentalno zaostale okruga Hamilton. Prije otkrića ovog novog sindroma radio je na pedijatriji na u ponašanju i razvoju..
U 1961 Dr. Hooshang Taybi, iransko-američki pedijatar-radiolog izvijestio je da je procijenio trogodišnjeg dječaka za kojeg se činilo da ima isti sindrom kao što je opisao dr. Rubenstein. Tokom ljeta 1963., dr. Taybi je izvijestio da je pregledao još sedmero djece s karakteristikama kao što su široki palčevi, "neobične" crte lica i intelektualna manjkavost. Ovi se nalazi pojavili su se u američkom časopisu Diseases of Children koji dokumentira ove karakteristike kao sindrom. Dr. Hooshang Taybi diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Teheranu i radio za Ministarstvo zdravlja. Kasnije u karijeri predavao je i prakticirao dječju radiologiju u Oklahomi i Indiani. S kolegama je identificirao tri nova sindroma, među njima je Rubinstein–Taybijev sindrom.
Zatim su 1992. godine identificirane prve genetičke abnormalnosti koje djeluju kao markeri Rubenstein-Taybijevog sindroma. Opisano je da na ove nepravilnosti utiču faktori hromosoma 16 ili na hromosoma 22. Specifični hromosomski uticaj mutacija određuje tip Rubenstein-Taybijevog sindroma koji se može javiti. Mutacija CREBP gena na hromosomu 16 dovodi do prvog oblika RTS-a (najčešće). Dok je mutacija gena EP300 na hromosomu 22 karakteristična za drugi oblik RTS-a.
Genetika
uredi
Rubinstein–Taybijev sindrom je mikrodelecijski koji uključuje hromosomski segment 16p13.3 i karakteriziran je mutacijama u CREB-vezujućem proteinskom ( CREBBP) genu.[7][8] Različite količine materijala deletiraju se iz ovog odjeljka hromosoma i obuhvataju spektar fizioloških simptoma.[9]
Gen CREBBP kontrolira sintezu proteina koji pomaže u kontroli aktivnosti mnogih drugih gena. Protein, nazvan CREB-vezujući protein, ima važnu ulogu u regulaciji rasta ćelija i njihovih dioba i ključan je za normalan razvoj fetusa. Ako se deletira ili mutira jedna kopija gena CREBBP, ćelije stvaraju samo polovinu normalne količine proteina koji se veže za CREBBP. Smanjenje količine ovog proteina remeti normalan razvoj prije i nakon rođenja, što dovodi do znakova i simptoma Rubinstein-Taybijevog sindroma.[10]
Mutacija gena EP300 odgovorna je za manji postotak Rubinstein–Taybijevog sindroma. Ove mutacije rezultiraju gubitkom jedne kopije gena u svakoj ćeliji, što smanjuje količinu p300 proteina za pola. Neke mutacije dovode do stvaranja vrlo kratke, nefunkcionalne verzije proteina p300, dok druge sprječavaju da jedna kopija gena uopće napravi bilo koji protein. Iako istraživači ne znaju kako smanjenje količine proteina p300 dovodi do specifičnih karakteristika Rubinstein-Taybijevog sindroma, jasno je da gubitak jedne kopije gena EP300 ometa normalan razvoj.
Reference
uredi- ^ OMIM: Rubinstein–Taybi syndrome -180849
- ^ Petrij, F; Dauwerse, HG; Blough, RI; Giles, RH; van der Smagt, JJ; Wallerstein, R; Maaswinkel-Mooy, PD; van Karnebeek, CD; van Ommen, GJ; van Haeringen, A; Rubinstein, JH; Saal, HM; Hennekam, RC; Peters, DJ; Breuning, MH (mart 2000). "Diagnostic analysis of the Rubinstein-Taybi syndrome: five cosmids should be used for microdeletion detection and low number of protein truncating mutations". Journal of Medical Genetics. 37 (3): 168–76. doi:10.1136/jmg.37.3.168. PMC 1734540. PMID 10699051.
- ^ Hennekam RC (Sep 2006). "Rubinstein-Taybi syndrome". Eur J Hum Genet. 14 (9): 981–985. doi:10.1038/sj.ejhg.5201594. PMID 16868563.
- ^ "Anesthesia". Arhivirano s originala, 18. 10. 2011. Pristupljeno 11. 4. 2012.
- ^ Stirt JA (juli 1981). "Anesthetic problems in Rubinstein-Taybi syndrome". Anesthesia and Analgesia. 60 (7): 534–6. doi:10.1213/00000539-198107000-00016. PMID 7195672.
- ^ Dearlove OR, Perkins R (mart 2003). "Anaesthesia in an adult with Rubinstein-Taybi syndrome". British Journal of Anaesthesia. 90 (3): 399–400, author reply 399–400. doi:10.1093/bja/aeg537. PMID 12594162.
- ^ Wójcik, C; Volz, K; Ranola, M; Kitch, K; Karim, T; O'Neil, J; Smith, J; Torres-Martinez, W (februar 2010). "Rubinstein-Taybi syndrome associated with Chiari type I malformation caused by a large 16p13.3 microdeletion: a contiguous gene syndrome?". American Journal of Medical Genetics Part A. 152A (2): 479–83. doi:10.1002/ajmg.a.33303. PMID 20101707.
- ^ Petrij F, Giles RH, Dauwerse HG, et al. (juli 1995). "Rubinstein–Taybi syndrome caused by mutations in the transcriptional co-activator CBP". Nature. 376 (6538): 348–51. Bibcode:1995Natur.376..348P. doi:10.1038/376348a0. PMID 7630403.
- ^ Reference, Genetics Home. "Rubinstein-Taybi syndrome". Genetics Home Reference (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 5. 2020.
- ^ Milani, Donatella; Manzoni, Francesca Maria Paola; Pezzani, Lidia; Ajmone, Paola; Gervasini, Cristina; Menni, Francesca; Esposito, Susanna (20. 1. 2015). "Rubinstein-Taybi syndrome: clinical features, genetic basis, diagnosis, and management". Italian Journal of Pediatrics. 41 (1): 4. doi:10.1186/s13052-015-0110-1. ISSN 1824-7288. PMC 4308897. PMID 25599811.
Vanjski linkovi
uredi