Wikipedia

Republikanska stranka (SAD)

(Preusmjereno sa Republikanska Stranka (SAD))

Republikanska stranka (engleski: Republican Party), poznata i kao Velika stara stranka (engleski: Grand Old Party), jedna je od dvije najjače stranke u Sjedinjenim Američkim Državama. Od sredine 19. stoljeća je glavna suparnička stranka Demokratskoj stranci.

Republikanska stranka

Republican Party
SkraćenicaGOP
R (neslužbeno)
PredsjednikMichael Whatley
Osnivač(i)
PrethodnikVigovska stranka
Stranka slobodnog tla
Anti-Nebraskanski pokret
SjedišteWashington, D.C, SAD
Adresa310 First Street SE
Mladi ogranakMladi republikanci
Republikanci tinejdžeri
Broj članova(2021) Gubitak 36,732,180[2]
Politička pozicijaVećina:
Desni centar, Desnica
IdeologijaVećina:
Konzervativizam
Frakcije:
Centrizam[3]
Kršćanska desnica[4]
Libertarijanizam[5]
Desničarski populizam[6][7]
Kontinentalno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Međunarodno članstvoMeđunarodna demokratska unija
Boje  Crvena
Mjesta u Senatu
49 / 100
Mjesta u Zastupničkom domu
220 / 435
Guvernera
27 / 50
Mjesta u gornjim domovima država
1.110 / 1.973
Mjesta u donjim domovima država
2.948 / 5.413
Veb-sajt
http://www.gop.com/

Osnovali su je 1854. abolicionisti koji su se protivili Zakonu Kansas–Nebraska, koji bi dozvolio širenje ropstva u zapadne teritorije.[8] Vigovska stranka se smatra intelektualnom prethodnicom stranke, primjer toga je činjenica da su predsjednici Abraham Lincoln, Rutherford B. Hayes, Chester A. Arthur, Benjamin Harrison i William McKinley svi bili vigovci prije prelaska u Republikansku stranku.[9][10] Raspad Vigovske stranke, koja je prije bila jedna od dvije najjače stranke u SAD-u zajedno sa Demokratskom strankom, ojačao je republikance. Stranka je prvobitno podržavala klasični liberalizam, ekonomsku reformu i abolicionizam.[11]

Inicijalno se sastojala od Sjevernjaka protestanata, tvorničkih radnika, profesionalaca, biznismena, uspješnih poljoprivrednika i Afroamerikanaca. Nije imala ikakvu političku moć ili važnost na Jugu SAD-a, međutim, ubrzo je postala vrlo uspješna na Sjeveru gdje je do 1858. u svoj sastav uključila bivše vigovce, demokrate koji su se protivili širenju ropstva, kao i pripadnike Stranke slobodnog tla, Stranke slobode, anti-Nebraskanskog pokreta i Sjeverne Američke stranke te tako osigurala podršku većine Sjevernjaka. Rana Republikanska stranka je podržavala nacionalni bankarski sistem, zlatni standard, razvijanje željeznica i visoke carine. Iako je uvijek smatrana prijateljski nastrojenom prema abolicionizmu ispočetka se službeno samo protivila širenju ropstva na zapadne teritorije, a tek nakon izbijanja Američkog građanskog rata je otvoreno zagovarala njegovo potpuno ukidanje. Nakon što je Lincoln izabran za predsjednika na izborima 1860. južne savezne države su proglasile otcjepljenje od Sjedinjenih Američkih Država (Unije) i formirale Konfederaciju američkih država (Konfederaciju) plašeći se potpunog ukidanja ropstva što je dovelo do izbijanja Američkog građanskog rata. Republikanska stranka je pod vodstvom Lincolna i većinski republikanskog Kongresa vodila borbu za očuvanje Unije, ukidanje ropstva i uništenje Konfederacije. Pobjeda Unije nad Konfederacijom je dovela do republikanske dominacije američke političke scene sve do početka Velike depresije.

1912. stranka postavlja tadašnjeg konzervativnog predsjednika Williama Howarda Tafta za svog kandidata na predstojećim izborima, taj čin razbješnjava progresivnog bivšeg predsjednika Theodorea Roosevelta koji napušta republikance, formira Progresivnu stranku i natječe se na tim izborima kao kandidat te stranke. Nakon 1912. mnoge Rooseveltove pristalice napuštaju sve konzervativniju Republikansku stranku, što je ideološki pomjera nadesno. Stranka gubi svoje većine u Kongresu za vrijeme Velike depresije i vladavine predsjednika Franklina D. Roosevelta, čiji izuzetno popularni New Deal program započinje period dominacije demokrata nad republikancima koji će trajati naredne tri decenije. Nakon što demokratski predsjednik Lyndon B. Johnson potpisuje Zakon o građanskim pravima Južnjački demokrati masovno prelaze u Republikansku stranku.[12] 1973. Vrhovni sud u slučaju Roe protiv Wadea odlučuje da žena ima ustavno pravo na pobačaj što dovodi do sve veće opozicije pobačaju među republikancima i do veće podrške za stranku među evangelistima.[13] Današnja ideologija stranke je američki konzervativizam i podržava ekonomiju slobodnog tržišta, društveni konzervativizam i originalizam u konstitucionalnoj jurisprudenciji.[14] Republikanska stranka podržava minimalno učešće vlade u javnoj politici i privatnom sektoru, deregulaciju, smanjivanje poreza, zaštitu prava na posjedovanje oružja, povećavanje vojnog budžeta i restrikcije na imigraciju, pobačaj i sindikate.[15][16][17][18]

Baza glasačkog tijela današnje Republikanske stranke su muškarci, stanovnici ruralnih područja i Bijeli Amerikanci, a pogotovo Bijeli Južnjaci i Bijeli evangelisti.[4][19]

Ime i simboli

uredi
 
Prvo poznatije pojavljivanje republikanskog slona u Nastovom stripu.
 
Crveno-plavo-bijeli republikanski slon i dalje je primarni simbol mnogih državnih komiteta.

Osnivači stranke usvojili su ime sredinom 1850-ih kao počast vrijednostima republikanizma Demokratsko-republikanske stranke Thomasa Jeffersona.[20] Ideja za ime došla je iz editorijala stranačkog vodećeg publiciste, Horacea Greeleya, koji je pozvao na "jednostavnije ime poput republikanac koje bi pogodnije označavalo one koji su su ujedinili da vrate Uniju njenoj istinitoj misiji prvaka i promicatelja slobode umjesto propagatora ropstva".[21] Ime odražava republikanske vrijednosti iz 1776, poput protivljenja aristokratiji i korupciji.[22] Bitno je naznačiti da riječ "republikanac" ima širok spektar značenja širom svijeta i da je stranka evolvirala tako da se značenja uvijek ne podudaraju.[23][24]

Pojam "Velika stara stranka" je tradicionalni nadimak za stranku i skraćenica GOP je u čestoj upotrebi. Pojam je nastao 1875. u Kongresnom zapisniku kada je stranka nazvana "otmjenom starom strankom" (engleski: Gallant Old Party), odnoseći se na uspješnu vojnu odbranu Unije. Naredne godine u Cincinnati Commercial Tributeu, pojam je promijenjen u Velika stara stranka. Do prve upotrebe skraćenice GOP došlo je 1884.[25]

Tradicionalna maskota stranke je slon. Prva bitnija upotreba je u političkom stripu Thomasa Nasta, objavljenom u Harper's Weeklyju 7. novembra 1874.[26] Alternativni simbol u državama poput Indiane, New Yorka i Ohia je bjeloglavi orao, nasuprot demokratskom pijetlu.[27][28] U Kentuckyju, simbol je brvnara (nepovezano sa LGBT organizacijom Brvnarski republikanci).[29]

Tradicionalno stranka nema boje kojom se ističe.[30][31][32] Od izbora 2000, crvena je postala povezana sa republikancima. Tokom i poslije izbora, glavne televizijske mreže koristile su istu shemu boja za izborne mape: crvena za države koje je osvojio George W. Bush i plava za države koje je osvojio Al Gore, demokratski kandidat. Tokom višesedmične rasprave o izbornim rezultatima na Floridi, boje su postale čvrsto ukorijenjene i opstale su u narednim godinama. Iako je raspored boja političkim strankama neformalan i neslužben, mediji i dalje koriste ove boje za označavanje stranaka. Stranka i njeni kandidati su također prihvatili crvenu boju.

Struktura i organizacija

uredi
Glavni članak: Spisak državnih i teritorijalnih Republikanskih stranaka (SAD)

Republikanski nacionalni komitet odgovoran je za promovisanje predizbornih aktivnosti. Zadužen je za razvoj i promovisanje političke platforme, kao i za koordinisanje prikupljanja donacija i izborne strategije. Trenutno je predsjedavajuća Ronna McDaniel. Predsjednika komiteta biraju državni komiteti ili, u slučaju da republikanci drže Bijelu kuću, predsjednik.

Pod upravom stranačkog predsjedničkog kandidata, komitet nadzire Republikansku nacionalnu konvenciju (najznačajniji organ stranke) i podiže donacije za kandidate. Na lokalnom nivou postoje slični državni komiteti u svakoj državi i većini velikih gradova, okruga i zakonodavnih distrikta, ali imaju mnogo manje novca i uticaja nego nacionalno tijelo.

Republikanska vijeća za Senat i Predstavnički dom imaju različite komitete za prikupljanje donacija i strategiju. Nacionalni republikanski kongresni komitet asistira u izborima za Predstavnički dom, a Nacionalni republikanski senatorski komitet u borbama za Senat. Uglavnom sakupe preko 100 miliona $ po izbornom ciklusu. U guvernerskim izborima glavnu ulogu ima Republikanska guvernerska asocijacija. Trenutno predsjedava guverner Bill Haslam iz Tennesseeja.[33]

Pozicije

uredi
Glavni članak: Političke pozicije Republikanske stranke (SAD)

Ekonomska politika

uredi
 
Calvin Coolidge, 30. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1923-1929).

Republikanci strogo vjeruju da su slobodno tržište i individualno dostignuće primarni faktori iza ekonomskog prosperiteta. Zagovaraju ukidanje vladinih programa socijalne pomoći u korist privatnog sektora. Republikanci zagovaraju fiskalni konzervativizam tokom demokratskih administracija, ali često povećavaju federalni dug kada su na vlasti.[34][35][36][37]

Moderni republikanci podržavaju teoriju ekonomije ponude, koja drži da niže poreske stope dovode do ekonomskog rasta.[38] Protive se većim poreskim stopama osobama koje zarađuju više, smatrajući da se time nepravedno cilja na osobe koje stvaraju poslove. Smatraju da je privatno trošenje efikasnije od vladinog trošenja.

Smatraju da svaka osoba treba preuzeti odgovornost za svoje stanje. Također vjeruju da je privatni sektor efikasniji u pomaganju siromašnim kroz humanitarizam nego vlada kroz socijalne programe koji često dovode do zavisnosti od države. Neki zagovaraju uvođenje određenih mjera u svrhu pomoći siromašnijim. Ankete iz 2016. i 2017. pokazale su da većina republikanca podržava protekcionizam i autarkiju i protivi se slobodnoj trgovini.[39][40][41]

Od 1920-ih, sindikalne organizacije i članovi uglavnom se protive Republikanskoj stranci. Republikanci su podržali usvajanje zakona iz 1947. kojim se radnicima daje pravo da ne učestvuju u sindikatima. Na državnim nivoima, uglavnom podržavaju odredbe koje slabe sindikate.

Protive se povećanju minimalnog prihoda, vjerujući da takva povećanja štete preduzećima, primoravajući ih da smanje broj zaposlenih i povećaju troškove potrošača.

Stranka se protivi univerzalnoj, državnoj zdravstvenoj zaštiti, vjerujući da takav sistem predstavlja socijalizovanu medicinu. Iako se protive Zakonu o pristupačnoj njegi i njegovom uslovu o nabavci osiguranja, neki republikanci podržavaju neke od njegovih provizija.

Odvajanje i balans moći

uredi

Republikanci podržavaju strogi konstrukcionizam i federalizam, sa ograničenjima na federalne vlasti. Zagovaraju veću ulogu za države.[42]

Okolišna politika

uredi

Progresivci unutar stranke historijski podržavaju zaštitu okoliša. Predsjednik Theodore Roosevelt bio je poznati konzervacionist, čije su politike dovele do nastanka Službe nacionalnih parkova.[43] Richard Nixon potpisao je zakon o osnivanju Agencije za zaštitu životne sredine i imao je obiman okolišni program.[44] U 1980-im, Reaganova je administracija smatrala okolišne regulacije teretom na ekonomiju.[45] Od tada, republikanci se uglavnom protive okolišnim regulacijama.[46][47]

 
Arnold Schwarzenegger, 38. guverner Kalifornije (2003-2011).

Od 1990-ih, značajan dio američkog konzervativnog pokreta radio je na osporavanju klimatologije i klimatske politike. Dok je naučni konsenzus da je ljudska aktivnost stvorila klimatske promjene oko 97%,[48] samo 44% Amerikanaca vjeruje da je ljudska aktivnost uzrok klimatskih promjena, dok je taj broj kod republikanaca 23%.[49] Rijetki republikanski zakonodavci podržavaju klimatsku politiku stvorenu na međunarodnom naučnom konsenzusu.[45]

Guverner Kalifornije, Arnold Schwarzenegger, je 2006. potvrdio zakone kojima se uvode ograničenja na ispuštanje stakleničkih plinova. Zatim se predsjednik Bush mlađi usprotivio uvođenju obaveznih ograničenja na državnom nivou. Bushu se na Vrhovnom sudu usprotivilo 12 država,[50] a sud je 2007. presudio protiv administracije. Bush se također protivio ratifikaciji Protokola iz Kyota,[45][51] što je naišlo na negodovanje klimatologa.[52]

 
John McCain, senator iz Arizone (1987-2018).

Senator John McCain je također podržavao zakone koji se bave zaštitom okoliša, mada je njegova pozicija rijetka među visokorangiranim republikancima.[45] Neki su republikanci podržali razvoj alternativnih goriva s ciljem ostvarenja energetske nezavisnosti SAD-a. Stranka odbija trgovinu emisijskim jedinicama stakleničkih plinova,[53] a podržava vađenje nafte u nekim zaštićenim zonama te se zbog toga često nalazi na udaru aktivista.[54]

Tokom predsjedništva Baracka Obame, većina se republikanaca protivila novim regulatorskim zakonima. Stranka podržava izgradnju naftovoda Keystone, čijoj se izgradnji protive indijanski i aktivisti za zaštitu okoliša.[55][56][57]

Imigracija

uredi
Glavni članci: Imigracija u Sjedinjene Američke Države i Ilegalna imigracija u Sjedinjene Američke Države

Republikanci su podijeljeni po pitanju kako se suprostaviti ilegalnoj imigraciji između platforme koja dozvoljava migrantskim radnicima da dođu do državljanstva (koju podržavaju pobornici establišmenta) i pozicije koja zagovara jačanje granične kontrole i deportaciju ilegalnih imigranata (koju mahom podržavaju populisti). Prijedlog sveobuhvatne reforme imigracije je 2006, sa podrškom Bijele kuće, prošao u Senatu (sa republikanskom većinom), ali ne i u Predstavničkom domu (također sa republikanskom većinom). Ovim zakonom milioni ilegalnih imigranata postali bi državljani.[58]

Nakon poraza na predsjedničkim izborima 2012, posebno među Latinoamerikancima, nekoliko republikanaca zalagalo se za prijateljski odnos prema imigrantima. Ipak, 2016. veliki je broj kandidata zauzeo oštar stav prema imigraciji, a vodeći kandidat i budući pobjednik predsjedničkih izbora 2016, Donald Trump, predložio je izgradnju zida na južnoj granici.

Prijedlozi koji pozivaju na reformu imigracije sa putem ka državljanstvu dobili su značajnu republikansku podršku u nekim anketama. U anketi iz 2013, 60% republikanaca podržavalo je put ka državljanstvu.[59]

Spoljna politika i nacionalna sigurnost

uredi
Glavni članak: Historija spoljne politike i nacionalne sigurnosti u Republikanskoj stranci (SAD)
 
Donald Rumsfeld, 13. ministar odbrane (2001-2006).

Dio republikanaca podržava unilateralizam u pitanjima nacionalne sigurnosti, vjerujući u sposobnost i pravo SAD-a da bez spoljne podrške djeluje u pitanjima nacionalne sigurnosti. Generalno, republikansko razmišljanje o nacionalnoj odbrani i međunarodnim odnosima pod velikim je uticajem realizma i neorealizma, karakterišući sukobe između nacija kao borbu bezličnih snaga međunarodne strukture nasuprot shvatanju sukoba kao posljedica ideja i akcija individualnih vođa. Uticaji realizma prisutni su u Reaganovom "carstvu zla" (Sovjetski savez) i "osovini zla" Busha mlađeg (Iran, Irak, Sjeverna Koreja).

Nakon napada 11. septembra 2001, mnogi u stranci podržali su neokonzervativne politike rata protiv terorizma, koje su dovele do invazije Afganistana 2001. i invazije Iraka 2003. Administracija Busha mlađeg zauzela je poziciju da Ženevske konvencije ne važe za nezakonite borce, dok se drugi u stranci protive korištenim tehnikama ispitivanja, smatrajući ih mučenjem.[60]

Republikanci često predlažu ograničenje novčane pomoći kao sredstvo uspostavljanja sigurnosnih i imigracionih interesa SAD-a.[61][62][63]

Stranka podržava jako savezništvo s Izraelom i napore da se osigura mir na Bliskom istoku između Izraela i njegovih arapskih susjeda.[64][65] Zadnjih godina, republikanci su se distancirali od dvodržavnog rješenja.[66][67] U anketi iz 2014, 59% republikanaca podržalo je smanjenje napora u inostranstvu i fokusiranje na američke probleme.[68]

Prema platformi iz 2016, stranka podržava dijaloško rješenje pitanja Tajvana, ali upozorava da bi u slučaju pokušaja Kine da nasilno izmjeni situaciju, SAD, na osnovu Zakona o odnosima s Tajvanom, podržala napore Tajvana da se odbrani.

Društvena pitanja

uredi

Republikanska stranka uglavnom se povezuje sa društveno konzervativnim politikama, mada postoje centrističke i libertarijanističke frakcije. Društveni konzervativci zalažu se za zakone koji podržavaju tradicionalne vrijednosti, poput protivljenja istopolnim brakovima, abortusu i marihuani.[69] Većina konzervativnih republikanaca protivi se kontroli oružja, afirmativnoj akciji i ilegalnoj imigraciji.[69][70]

Abortus i istraživanje embrionalnih matičnih ćelija

uredi

Većina kandidata stranke pripada pro-life pokretu i protivi se abortusu sa moralne i religijske osnove. Dok mnogi zagovaraju izuzetak u slučaju incesta, silovanja ili ugroženosti života majke, 2012. stranka je odobrila platformu koja podržava zabranu abortusa bez izuzetaka.[71] Prije presude Vrhovnog suda u procesu Roe protiv Wadea (kojim su zabrane prava na abortus proglašene neustavnim), nije bilo mnogo polarizujućih pitanja između demokrata i republikanaca. Nakon presude, protivljenje abortusu postalo je jedno od ključnih platformi stranke.[72][73] Kao rezultat, evangelisti gravitiraju Republikanskoj stranci.[72][73]

Protive se finansiranju organizacija koje nude uslugu abortusa, prije svega Planned Parenthooda, novcem vlade i poreznih obveznika.[74]

Iako su republikanci glasali za povećanje vladinog finansiranja naučnih istraživanja, aktivno se protive federalnom finansiranju istraživanja embrionalnih matičnih ćelija jer uključuje uništavanje ljudskog embriona.[75][76][77]

Građanska prava

uredi

Republikanci se uglavnom protive afirmativnoj akciji za žene i neke manjine jer smatraju da nije meritokratska i da je kontraproduktivna jer samo vodi ka daljnjoj diskriminaciji. Uglavnom podržavaju rasno neutralne prijemne politike na univerzitetima, ali podržavaju uzimanje u obzir društveno-ekonomskog stanja studenta.[78][79]

Vlasništvo oružja

uredi

Republikanci uglavnom podržavaju prava vlasnika oružja i protive se regulatorskim zakonima.

Droge

uredi
Glavni članak: Ilegalna trgovina drogom u Sjedinjenim Američkim Državama

Republikanci historijski podržavaju rat protiv droga i protive se legalizaciji istih.[80] U skorije vrijeme, nekoliko istaknutih republikanaca podržalo je smanjenje i reformu zakona o obaveznom izricanju kazne u vezi sa drogama.[81]

LGBT pitanja

uredi

Zahvaljujući prije svega prisutnosti kršćanske desnice u američkom konzervativnom pokretu, Republikanska stranka zauzela je pozicije koje se smatraju otvoreno neprijateljskim prema LGBT-ovskim društvenim pokretima. Historijski se protive istopolnim brakovima (stav o građanskim zajednicama mnogo je podijeljeniji). 2004.[82] i 2006,[83] kongresni republikanci promovisali su amandman kojim bi definicija braka pravno bila ograničena samo na heteroseksualne parove. U oba slučaja amandman nije prošao. Kako je u 2010-im sve više država legalizovalo istopolne brakove, republikanci su podržali politiku kojom se svakoj državi dozvoljava da sama odlučuje o svojoj bračnoj politici.[84]

Platforma stranke od 1992. protivi se uključenju LGBT osoba u Oružane snage SAD-a.

Jedno od LGBT udruženja unutar stranka zove se Brvnarski republikanci. Istraživanje iz 2014. pokazalo je da 61% milenijalnih republikanaca podržava istopolne brakove.[85]

Republikanska stranka protivila se od 1992. do 2004. uključivanju seksualne orijentacije u anti-diskriminacione zakone.[86] Platforme iz 2008. i 2012. podržavale su anti-diskriminacione zakone na osnovu spola, rase, godina, religije, vjerovanja, invaliditeta i nacionalne pripadnosti. Ni u jednoj nije bilo spomena o seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu.[87][88]

Anketa iz 2013. pokazala je da 61% republikanaca podržava zakone kojima se štite homoseksualci i lezbijke od diskriminacije pri zapošljavanju,[84] dok je anketa iz 2007. pokazala da 60% republikanaca podržava proširenje federalnih zakona protiv zločina iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.[89]

Državnost Portorika

uredi
Glavni članak: Portorikanski pokret za državnost

Platforma iz 2016. navodi: "Podržavamo pravo američkih građana Portorika da budu primljeni u Uniju kao potpuno suverena država. Dalje priznajemo historijski značaj lokalnog referenduma iz 2012. u kojem je većina od 54% glasala za kraj trenutnog stanja Portorika kao američke teritorije, a većina od 61% izabrala državnost (u okviru SAD-a) nad opcijom suverene nacionalnosti. Podržavamo federalno sponzorirani referendum o političkom statusu, odobren i finansiran zakonom Kongresa iz 2014. da se utvrde aspiracije naroda Portorika. Kada lokalni referendum iz 2012. bude ratifikovan, Kongres bi trebao odobriti zakon sa uslovima za budući prijem Portorika kao 51. države u Uniji".

Glasačka baza

uredi

Demografija

uredi

Demokrate tradicionalno osvajaju više glasova među mlađim glasačima, a republikanci među starijim. Republikanci su 2006. osvojili 38% glasova glasača između 18 i 29 godina.[90]

Siromašniji glasači uglavnom podržavaju demokrate, a bogatiji republikance. Obama je 2012. osvojio 60% glasova glasača sa prihodom manjim od 50.000 dolara i 45% među onima koji zarađuju više.[91] Bush je 2004. osvojio 41% glasova među najsiromašnijih 20%, 55% među najbogatijih 20% i 53% od ostalih 60%. U izborima 2006, 49% glasača sa prihodima iznad 50.000 i 38% sa prihodima manjim od toga glasalo je za republikance.[90]

Spol

uredi

Republikanci imaju veću podršku kod muškaraca. Obama je 2012. osvojio glasove 55% žena i 45% muškaraca.[91] Na izborima 2006, za republikance je glasalo 43% žena i 47% muškaraca.[90] Ženski glasovi na izborima 2010. bili su podijeljeni jer su i republikanci i demokrate osvojili po 49% glasova.[92][93] U skorašnjim izborima republikanci najveću podršku imaju među bijelačkim bračnim parovima sa djecom.[94] Većina neudatih i razvedenih žena glasala je za demokratu Johna Kerryja 2004.[95] Obama je 2012. osvojio 55% ženskih glasova, a Romney 44%.[96] Među neudatim ženama bilo je 67%-31% za Obamu, dok je među udatim pobijedio Romney 53%-46%.[97]

Obrazovanje

uredi

Prema anketi Pew Researcha iz 2012, demokrate su imale za 8% veću podršku među osobama sa završenim fakultetom, 14% među svim postdiplomcima i 10% među ženama sa fakultetom. Republikanci su za 11% imali veću podršku među bijelim muškarcima sa završenim fakultetom. Demokrate su činile 36%, a republikanci 28% među osobama sa srednjom školom ili manjim stepenom obrazovanja od toga.[98]

Etničke grupe

uredi

Od 1980-ih republikanci osvajaju manje od 15% afroameričkih glasova. Vodeću poziciju među Afroamerikancima stranka je izgubila u 1960-im. Stranka je pod Lincolnom ukinula robovlasništvo i tokom rekonstrukcije dala pravo glasa crncima. Do New Deala u 1930-im, crnci su u velikoj većini podržavali republikance. Crnci su počeli prilaziti demokratama u 1930-im, kada im je New Deal dao priliku za zaposlenje i kada su na scenu stupile političke ličnosti poput Eleanor Roosevelt, koje su zagovarale građanska prava. Od Zakona o glasačkim pravima 1965, kojim su ponovo dobili pravo glasanja na Jugu, crnci čine značajan postotak demokratskih glasova u regionu (20-50%).[99]

Decenijama je većina bijelaca glasala za demokrate. Od sredine 1990-ih većina bijelaca su republikanci.[100]

Na izborima 2010, dva afroamerička republikanska kandidata izabrana su u Predstavnički dom.[101] Stranka je u skorije vrijeme neuspješno kandidovala crnce na pozicije senatora i guvernera u Illionisu, Ohiu, Pennsylvaniji i Marylandu.

Stranka je, u zadnjih par decenija, doživjela umjeren uspjeh u privlačenju latinoameričkih i azijatskih glasača. Bush, koji je vodio žestoku kampanju, uspio je osvojiti 35% latinoameričkih glasova 2000. i 44% 2004.[102] Žestok anti-komunistički stav stranke učinio ju je popularnom među manjinskim grupama iz komunističkih država, posebno među Kubancima, Korejcima, Kinezima i Vijetnamcima. Bobby Jindal, bivši guverner Louisiane, bio je prvi guverner indijskog porijekla,[103] kao i prvi guverener Louisiane iz manjinskih zajednica.[104] Prema Johnu Avlovu, republikanci su na federalnom nivou raznoličitiji od demokrata.[105]

88% glasova koje je 2012. osvojio Romney činili su bijelci, dok je taj broj kod Obame bio 56%.[106] John McCain je 2008. osvojio 55% bijelačkih, 35% azijatskih, 31% latinoameričkih i 4% afroameričkih glasova. U izborima 2010. republikanci su osvojili 60% bijelačkih, 38% latinoameričkih i 9% afroameričkih glasova.[107]

Religijske skupine

uredi

Religija je uvijek igrala značajnu ulogu u američkoj politici. Religija je do 1960. bila glavna linija razdvajanja; katolici, Jevreji i južni protestanti pretežno su bili demokrate, a sjeveroistočni protestanti republikanci. Bush je 2004. dobio 61% glasova od ljudi koji sedmično obilaze crkvu, 47% od onih koji to rade povremeno, a 36% od onih koji to ne rade nikada. 59% protestanata glasalo je za Busha 2004, uz 52% katolika (iako je John Kerry katolik). Od 1980, velika većina evangelista glasa za republikance; 70-80% je glasalo za Busha 2004, a 70% za republikanske kandidate na izborima 2006. Jevreji su i dalje pretežno demokrate (70-80%). Demokrate imaju jake veze sa afroameričkim crkvama, poput Nacionalne baptističke konvencije, dok je historijska dominacija među katolicima pala na svega 54%-46% 2010.[108] Podrška glavnih protestanskih skupina (metodisti, luterani, prezbiterijanci, episkopalci, Učenici Krista) republikancima pala je na svega 55%, sa 75% prije 1968. Glavne denominacije rapidno se smanjuju u veličini. Mormoni su 2000. Bushu dali preko 75% glasova.[109]

Iako se katolički republikanski lideri pridržavaju crkvenih učenja u pitanjima abortusa, eutanazije, istraživanja embrionalnih matičnih ćelija i istopolnih brakova, razlikuju se u pogledima na smrtnu kaznu i kontracepciju.[110] Enciklika Laudato si' Pape Franje iz 2015. izazvala je raspravu o pozicijama katoličkih republikanca i crkvenim učenjima. Tom enciklikom papa je u ime Katoličke crkve priznao postojanje klimatskih promjena uzrokovanih djelovanjem ljudi, odnosno sagorijevanjem fosilnih goriva.[111] Iako je anketa Pew Researcha pokazala da katolici više vjeruju u globalno zagrijavanje od ne-katolika, svega 51% republikanskih katolika (manje od nacionalnog prosjeka) vjeruje u globalno zagrijavanje, a svega 23% smatra da ga uzrokuje ljudska aktivnost.[112]

Republikanski predsjednici SAD-a

uredi
# Ime Portret Savezna država Mandat
16. Abraham Lincoln   Illinois 4. mart 1861 – 15. april 1865.
18. Ulysses S. Grant   Illinois 4. mart 1869 – 4. mart 1877.
19. Rutherford B. Hayes   Ohio 4. mart 1877 – 4. mart 1881.
20. James A. Garfield   Ohio 4. mart 1881 – 19. septembar 1881.
21. Chester A. Arthur   New York 19. septembar 1881 – 4. mart 1885.
23. Benjamin Harrison   Indiana 4. mart 1889 – 4. mart 1893.
25. William McKinley   Ohio 4. mart 1897 – 14. septembar 1901.
26. Theodore Roosevelt   New York 14. septembar 1901 – 4. mart 1909.
27. William Howard Taft   Ohio 4. mart 1909 – 4. mart 1913.
29. Warren G. Harding   Missouri 4. mart 1921 – 2. august 1923.
30. Calvin Coolidge   Massachusetts 2. august 1923 – 4. mart 1929.
31. Herbert Hoover   Kalifornija 4. mart 1929 – 4. mart 1933.
34. Dwight D. Eisenhower   Kansas 20. januar 1953 – 20. januar 1961.
37. Richard Nixon   Kalifornija 20. januar 1969 – 9. august 1974.
38. Gerald Ford   Michigan 9. august 1974 – 20. januar 1977.
40. Ronald Reagan   Kalifornija 20. januar 1981 – 20. januar 1989.
41. George H. W. Bush   Teksas 20. januar 1989. – 20. januar 1993.
43. George W. Bush   Teksas 20. januar 2001 – 20. januar 2009.
45. Donald Trump   New York/Florida 20. januar 2017 – 20. januar 2021.

Reference

uredi
  1. ^ The Origin of the Republican Party by Prof. A. F. Gilman, Ripon College, WI, 1914.
  2. ^ Winger, Richard. "December 2021 Ballot Access News Print Edition". Ballot Access News. Pristupljeno 20. 1. 2022.
  3. ^ Siegel, Josh (18. 7. 2017). "Centrist Republicans and Democrats meet to devise bipartisan healthcare plan". The Washington Examiner.
  4. ^ a b Haberman, Clyde (28. 10. 2018). "Religion and Right-Wing Politics: How Evangelicals Reshaped Elections". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 12. 7. 2022.
  5. ^ Miller, William J. (2013). The 2012 Nomination and the Future of the Republican Party. Lexington Books. str. 39.
  6. ^ Cassidy, John (29. 2. 2016). "Donald Trump is Transforming the G.O.P. Into a Populist, Nativist Party". The New Yorker.
  7. ^ Gould, J.J. (2. 7. 2016). "Why Is Populism Winning on the American Right?". The Atlantic.
  8. ^ Brownstein, Ronald (22. 11. 2017). "Where the Republican Party Began". The American Prospect (jezik: engleski). Pristupljeno 11. 7. 2022.
  9. ^ "Major American Political Parties of the 19th Century". Norwich University Online (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 5. 7. 2022. Pristupljeno 11. 7. 2022.
  10. ^ Kevin P. Phillips (2003). William McKinley. Internet Archive. Times Books. ISBN 978-0-8050-6953-2.
  11. ^ Fornieri, Joseph R.; Gabbard, Sara Vaughn (7. 11. 2008). Lincoln's America: 1809 - 1865 (jezik: engleski). SIU Press. ISBN 978-0-8093-8713-7.
  12. ^ Zingher, Joshua N. (1. 7. 2018). "Polarization, Demographic Change, and White Flight from the Democratic Party". The Journal of Politics. 80 (3): 860–872. doi:10.1086/696994. ISSN 0022-3816.
  13. ^ "Book Details : The Great Divide". web.archive.org. 25. 6. 2015. Arhivirano s originala 25. 6. 2015. Pristupljeno 12. 7. 2022.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  14. ^ "2016 Republican Party Platform | The American Presidency Project". www.presidency.ucsb.edu. Pristupljeno 12. 7. 2022.
  15. ^ Reich, Gary M. (15. 2. 2021). The Politics of Immigration Across the United States: Every State a Border State? (jezik: engleski). Routledge. ISBN 978-1-000-33580-4.
  16. ^ Hajnal, Zoltan (4. 1. 2021). "Immigration & the Origins of White Backlash". Daedalus. 150 (2): 23–39. doi:10.1162/daed_a_01844. ISSN 0011-5266.
  17. ^ Baker, Paula; Critchlow, Donald T. (6. 3. 2020). The Oxford Handbook of American Political History (jezik: engleski). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-062869-7.
  18. ^ Jacobson, Gary C.; Liu, Huchen (2020-03). "Dealing with Disruption: Congressional Republicans' Responses to Donald Trump's Behavior and Agenda". Presidential Studies Quarterly (jezik: engleski). 50 (1): 4–29. doi:10.1111/psq.12630. ISSN 0360-4918. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  19. ^ NW, 1615 L. St; Suite 800Washington; Inquiries, DC 20036USA202-419-4300 | Main202-857-8562 | Fax202-419-4372 | Media (20. 3. 2018). "1. Trends in party affiliation among demographic groups". Pew Research Center - U.S. Politics & Policy (jezik: engleski). Pristupljeno 12. 7. 2022.
  20. ^ Rutland, RA (1996). The Republicans: From Lincoln to Bush. str. 2. ISBN 0-8262-1090-2.
  21. ^ ushistory.org (4. 7. 1995). "The Origins of the Republican Party". Ushistory.org. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  22. ^ Gould, str. 14–15.
  23. ^ Joyner, James. "The Changing Definition of 'Conservative'". The Atlantic. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  24. ^ "Republican Party political party, United States [1854-present]". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  25. ^ "Grand Old Party", Oxford English Dictionary.
  26. ^ "Cartoon of the Day". HarpWeek.com. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  27. ^ "Ballots of United States: Indiana". University of North Carolina. Arhivirano s originala, 25. 5. 2017. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  28. ^ Tomas Lopez (23. 10. 2014). "Poor Ballot Design Hurts New York's Minor Parties…Again". Brennan Center for Justice.
  29. ^ "See Sample Ballots for Today's Primary Elections". West Kentucky Star. 19. 5. 2015. Arhivirano s originala, 7. 2. 2017. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  30. ^ Bump, Philip (8. 11. 2016). "Red vs. Blue: A history of how we use political colors". The Washington Post. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  31. ^ Drum, Kevin (13. 11. 2004). "Red State, Blue State". Washington Monthly. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  32. ^ Drum, Kevin (14. 11. 2004). "Red States and Blue States….Explained!". Washington Monthly. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  33. ^ Hohmann, James (13. 11. 2013). "George W. Bush appears at Chris Christie's request". Politico. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  34. ^ Appelbaum, Binyamin (1. 12. 2017). "Debt Concerns, Once a Core Republican Tenet, Take a Back Seat to Tax Cuts". The New York Times. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  35. ^ "Why Republicans who once fought budget debt now embrace it". ABC News. Arhivirano s originala, 2. 12. 2017. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  36. ^ Johnson, Simon. "Is There a Fiscal Crisis in the United States?". Economix Blog. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  37. ^ ""The hypocrisy is astounding": Tax bill shows the GOP's debt concerns were pure fraud". Vox. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  38. ^ "Diving into the rich pool". The Economist. 24. 9. 2011. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  39. ^ "POLITICO-Harvard poll: Amid Trump's rise, GOP voters turn sharply away from free trade". Politico. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  40. ^ III, W. James Antle. "Trump's takeover of the GOP, one year later". Washington Examiner. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  41. ^ "Republicans, especially Trump supporters, see free trade deals as bad for U.S." Pew Research Center. 31. 3. 2016. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  42. ^ "Supreme Court". The New York Times. 5. 9. 2008. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  43. ^ Filler, Daniel. "Theodore Roosevelt: Conservation as the Guardian of Democracy". Arhivirano s originala, 2. 8. 2013. Pristupljeno 9. 11. 2007.
  44. ^ Ewert, Sara Dant (3. 7. 2003). "Environmental Politics in the Nixon Era". Journal of Policy History. 15 (3): 345–48.
  45. ^ a b c d Dunlap, Riley E.; McCright, Araon M. (7. 8. 2010). "A Widening Gap: Republican and Democratic Views on Climate Change". Environment: Science and Policy for Sustainable Development. 50 (5): 26–35. doi:10.3200/ENVT.50.5.26-35. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  46. ^ Ringquist, Evan J.; Neshkova, Milena I.; Aamidor, Joseph (2013). "Campaign Promises, Democratic Governance, and Environmental Policy in the U.S. Congress". The Policy Studies Journal. 41 (2).
  47. ^ Shipan, Charles R.; Lowry, William R. (2001). "Environmental Policy and Party Divergence in Congress". Political Research Quarterly. 54 (2): 245–63.
  48. ^ "Scientific consensus: Earth's climate is warming". Climate Change: Vital Signs of the Planet. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  49. ^ "GOP Deeply Divided Over Climate Change". PewResearch Center for the People & the Press. 1. 11. 2013. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  50. ^ "Schwarzenegger takes center stage on warming". NBC News. MSNBC News. 27. 9. 2006. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  51. ^ Bush, George W. (13. 3. 2001). "Text of a Letter from the President". Arhivirano s originala, 22. 7. 2009. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  52. ^ Schrope, Mark (5. 4. 2001). "Criticism mounts as Bush backs out of Kyoto accord". Nature. 410 (616). doi:10.1038/35070738. PMID 11287908. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  53. ^ "Our GOP: The Party of Opportunity". Pristupljeno 11. 12. 2014.
  54. ^ John Collins Rudolf (6. 12. 2010). "On Our Radar: Republicans Urge Opening of Arctic Refuge to Drilling". The New York Times. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  55. ^ Davenport, Coral (10. 11. 2014). "Republicans Vow to Fight E.P.A. and Approve Keystone Pipeline". New York Times. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  56. ^ Levy, Gabrielle (24. 2. 2015). "Obama Vetoes Keystone XL, Republicans Vow to Continue Fight". US News. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  57. ^ "Keystone XL pipeline: Why is it so disputed?". BBC. 6. 11. 2015. Pristupljeno 4. 10. 2018.
  58. ^ Blanton, Dana (8. 11. 2006). "National Exit Poll: Midterms Come Down to Iraq, Bush". Fox News. Arhivirano s originala, 6. 3. 2007. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  59. ^ Frumin, Aliyah (25. 11. 2013). "Obama: 'Long past time' for immigration reform". MSNBC. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  60. ^ "Cruz: 'America Does Not Need Torture to Protect Ourselves'". 3. 12. 2015. Arhivirano s originala, 1. 1. 2016. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  61. ^ Erik Wasson (18. 7. 2013). "House GOP unveils spending bill with $5.8B cut to foreign aid". The Hill. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  62. ^ David Rogers (1. 2. 2011). "GOP seeks to slash foreign aid". Politico. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  63. ^ Mario Trujillo (1. 7. 2014). "Republicans propose halting foreign aid until border surge stops". The Hill. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  64. ^ Lipton, Eric (4. 4. 2015). "G.O.P.'s Israel Support Deepens as Political Contributions Shift". The New York Times. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  65. ^ "Republican Platform: American Exceptionalism". Republican National Committee. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  66. ^ O'Toole, Molly. "Report How Donald Trump and the GOP Dropped the Two-State Solution for Mideast Peace". Foreign Policy. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  67. ^ "Republicans possibly ready to reject two-state solution, Trump advisor says". The Jerusalem Post. Pristupljeno 3. 10. 2018.
  68. ^ See "3. 7. 2014. – Iraq – Getting In Was Wrong; Getting Out Was Right, U.S. Voters Tell Quinnipiac University National Poll" Quinnipiac University Poll Arhivirano 2. 4. 2016. na Wayback Machine
  69. ^ a b Zelizer, Julian E. (2004). The American Congress: The Building of Democracy. Houghton Mifflin Harcourt. str. 704–05. ISBN 9780547345505.
  70. ^ Chapman, Roger (2010). Culture Wars: An Encyclopedia of Issues, Viewpoints, and Voices. M. E. Sharpe. str. 704-5. ISBN 9780765622501.
  71. ^ Alan Fram; Philip Elliot (29. 8. 2012). "GOP OKs platform barring abortions, gay marriage". Finance.yahoo.com. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  72. ^ a b Layman, Geoffrey (2001). The Great Divide: Religious and Cultural Conflict in American Party Politics. Columbia University Press. str. 115, 119–120. ISBN 9780231120586.
  73. ^ a b "How race and religion have polarized American voters". Washington Post (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 10. 2018.
  74. ^ "Bobby Jindal on the Issues". Ontheissues.org. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  75. ^ Stem cells: What they are and what they do. MayoClinic.com (23. 3. 2013). Pristupljeno 1. 10. 2018.
  76. ^ Watson, Stephanie. (11. 11. 2004) HowStuffWorks "Embryonic Stem Cells". Science.howstuffworks.com. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  77. ^ [1]Arhivirano 29. 7. 2016. na Wayback Machine FAQs [Stem Cell Information]. Stemcells.nih.gov. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  78. ^ "Bush criticizes university 'quota system'". CNN. 15. 1. 2003. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  79. ^ Eilperin, Juliet (12. 5. 1998). "Watts Walks a Tightrope on Affirmative Action". The Washington Post. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  80. ^ "Republican Views on Drugs". www.republicanviews.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 2. 5. 2017. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  81. ^ Greg Newburn (18. 7. 2014). "Top GOP Presidential Contenders Support Mandatory Minimum Reform". Families Against Mandatory Minimums. Arhivirano s originala, 29. 11. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  82. ^ "Bush calls for ban on same-sex marriages". CNN.com. 25. 2. 2004.
  83. ^ "Bush urges federal marriage amendment". NBC News. 6. 6. 2006.
  84. ^ a b "A Shifting Landscape" (PDF). Publicreligion.org. 2003. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  85. ^ "Young Republicans favor same-sex marriage | Pew Research Center". Pewresearch.org. 10. 3. 2014. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  86. ^ "Republican Party Platforms: Republican Party Platform of 1992". Presidency.ucsb.edu. 17. 8. 1992. Arhivirano s originala, 4. 2. 2017. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  87. ^ "Layout 1" (PDF). Gop.com. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  88. ^ "Republican Party Platforms: 2008 Republican Party Platform". Presidency.ucsb.edu. Arhivirano s originala, 28. 1. 2017. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  89. ^ "Public Favors Expansion of Hate Crime Law to Include Sexual Orientation". Gallup. 17. 5. 2007. Pristupljeno 1. 10. 2018.
  90. ^ a b c "Exit Polls". CNN. 7. 11. 2006. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  91. ^ a b "Election Results – 2012 Election Center". CNN. Arhivirano s originala, 26. 12. 2016. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  92. ^ "Exit Poll Analysis: Vote 2010 Elections Results". ABC News. 2. 11. 2010. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  93. ^ Weeks, Linton (3. 11. 2010). "10 Takeaways From The 2010 Midterms". NPR. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  94. ^ "Affordable Family Formation–The Neglected Key To GOP's Future". VDARE.com. 16. 6. 2015. Arhivirano s originala, 2. 1. 2017. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  95. ^ "Republicans should worry that unmarried women shun them". The Economist. 14. 12. 2013.
  96. ^ Meg T. McDonnell (3. 12. 2012). "The Marriage Gap in the Women's Vote". Crisis Magazine. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  97. ^ Suzanne Goldenberg (9. 11. 2012). "Single women voted overwhelmingly in favour of Obama, researchers find". The Guardian. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  98. ^ "Detailed Party Identification Tables" (PDF). Pew Research Center for the People & the Press. Pristupljeno 29. 10. 2018.
  99. ^ Harvard Sitkoff, A New Deal for Blacks (1978).
  100. ^ Fried, str. 321.
  101. ^ L. A. Holmes (7. 4. 2010). "Black Republicans Win First Congress Seats Since 2003". FoxNews.com. Arhivirano s originala, 4. 11. 2010. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  102. ^ "Exit Polls". CNN. 2. 11. 2004. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  103. ^ "Bobby Jindal may become first Indian-American to be US prez". Deccan Herald. 23. 10. 2009. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  104. ^ "Americas | Profile: Bobby Jindal". BBC News. 25. 2. 2009. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  105. ^ John Avlon (18. 1. 2013). "GOP's surprising edge on diversity". CNN. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  106. ^ Tom Scocca, "Eighty-Eight Percent of Romney Voters Were White," Slate 7. 11. 2012
  107. ^ "The Latino Vote in the 2010 Elections". Pew Research Center. 3. 11. 2010. Arhivirano s originala, 5. 2. 2011. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  108. ^ "Religion in the 2010 Elections". Pew Research Center. 3. 11. 2010. Arhivirano s originala, 6. 2. 2011. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  109. ^ Grover Norquist (2008). Leave Us Alone: Getting the Government's Hands Off Our Money, Our Guns, Our Lives. HarperCollins. str. 146–49. ISBN 9780061133954.
  110. ^ Lee (18. 6. 2015). "Pope hands GOP climate change dilemma". CNN. Pristupljeno 1. 11. 2018.
  111. ^ Thomas Reese, "A readers' guide to 'Laudato Si'", National Catholic Register, 26. 6. 2015.
  112. ^ "Catholics Divided Over Global Warming". Pew Research. 16. 6. 2015. Pristupljeno 1. 11. 2018.

Vanjski linkovi

uredi
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Republikanska stranka (SAD)
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Republikanska_stranka_(SAD)&oldid=3664238"