Podne-namaz

druga molitva dana u islamu, dešava se kada sunce pređe preko polovine neba

Podne-namaz ili podnevni namaz[1] (ظهر; salatul-zuhr) drugi je od 5 propisanih, obaveznih namaza koje muslimani svakodnevno obavljaju.

Vrijeme podne-namazaUredi

Vrijeme podne-namaza počinje nakon što sunce pređe zenit, a vrijeme završetka različito se tumači u različitim islamskim pravcima. Tako sunitski učenjaci koji slijede Ebu-Hanifu (hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije) - smatraju da se vrijeme podne-namaza završava kad je sjenka nekog objekta dva puta veća od samog objekta (plus dužina sjenke u podne). Za ostale sunitske muslimane podne završava kad je sjenka objekta jednaka njegovoj dužini (plus dužina sjenke u podne). Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja podne-namaza sve do zalaska sunca i spajaju ga s ikindija-namazom. Bosanskohercegovačka ulema je odobrila, u skladu sa šerijatom, da se podne-namaz u džamijama klanja u unaprijed dogovorenom terminu, i to u 12 sati po zimskom računanju vremena ili u 13 sati po ljetnjem.

U vremenu kada sunce prelazi preko polovine neba zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima ga mogućnost naklanjati (tzv. kazā).

Način obavljanja podne-namazaUredi

Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao poslanik Muhammed s. a. w. s. Obavezni (farz) namaz je 4 rekata, no moguće je prije toga klanjati 4 rekata dobrovoljnog (sunnet) namaza, kao i 2 sun-sunneta poslije.[1]

Prije početkaUredi

Prije početka namaza vjernik je dužan obaviti obredno pranje (abdest), zatim zanijetiti u srcu te se okrenuti prema kibli. Muškarci su dužni proučiti i ikamet.

Početak namazaUredi

Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi "Allahu ekber" ("Allah je najveći"). Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza, pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarca i žene nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva, uključujući i njih.

RekatiUredi

Rekāt obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijām), pregibanje (rukū') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda), s kratkom pauzom.

Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj s povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju držati ruke povezane na prsima, a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekatu. Nakon toga obavezno je reći: "Utječem se Allahu od prokletog šejtana (đavola)" (ar. trans. "Eūzu billāhi mineš-šejtānir-radžīm"), ali također samo na prvom rekatu. Dalje se kaže: "U ime Allaha, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog, Samilosnog" (ar. trans. "Bismillāhir-rahmānir-rahīm"), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da podne-namaz ima 4 rekata, to postoje 4 stajanja. Na druga dva stajanja vjernik uči samo Bismilllu i Fatihu.

Vjernik zatim uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćiriličnog slova G, oslanjajući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. S ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi "Čuje Allah onoga koji Ga hvali" (ar. trans. "Semiallāhu li men hamideh") i "Naš Stvoritelju, neka je Tebi hvala" (ar. trans. "Rabbenā we lekel-hamd").

Uz izgovor tekbira vjernik se zatim spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed a. s., sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Allahu i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite dove. U jednom rekatu postoje 2 sedžde, s pauzom između njih u sjedećem položaju.

S učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekat. Sa završetkom prvog rekata ustaje se na drugi. Nakon završetka svaka dva rekata dolazi sjedenje.

SjedenjeUredi

Podne-namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjātu, u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekat. Na drugom sjedenju vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova, čime završava drugo sjedenje.

Kraj namazaUredi

Svaki namaz završava se predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu, pa izgovori "Esselāmu 'alejkum we rahmetullāh", a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.

PetakUredi

Petkom umjesto podne-namaza muslimani klanjaju džuma-namaz. On je obavezan za sve muškarce, dok ženama ovaj namaz nije obavezujući, pa za one koje ne klanjaju džuma-namaz ostaje obaveza klanjanja podne-namaza.

ReferenceUredi

  1. ^ a b "Kako se klanja pet dnevnih namaza". dzemat-oberhausen.de/?p=202#2-Podne-namaz-podnevni-namaz. Pristupljeno 11. 5. 2020.

Vanjski linkoviUredi