Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne

Početak državotvornosti srednjovjekovne Bosne počinje od 8. vijeka.

Avarski kaganat

Avarski kaganat

Nakon avarsko-slavenskog doseljenja u Panoniju i na Balkan stvorena je političko-državna organizacija u historiji poznata kao Avarski kaganat. Stvoren je na teritoriji koju su predhodno držali Bizantija, Gepidi i Langobardi. U toj su državi Slaveni bili potčinjeni, a Avari su bili činovnički i upravljački sloj. U zajedničkoj historiji Slaveni su dali svoj jezik, a Avari svoju državnu organizaciju, koja će se nastaviti i nakon propasti kaganata. To se vidi iz nekih naziva.

To je na prvom mjestu riječ - ban. Riječ ban/bajan je u mnogim turskim jezicima poznata u značenju bogat, posjednik, ali i kao osobno ime. Druga preuzeta riječ je kagan (kan), službena titula avarskog vladara. Ta riječ u svim turskim jezicima znači vođu, vladara. Treća riječ je gaziz/chazis/haziz, kasezi. Riječ znači kraljeva pratnja, ali pratnja i nižih vladarski titula. Napokon, četvrta avarska činovnička oznaka, koja je ušla u sve slavenske jezike na području kaganata, jest – župan. Prvi put se spominje 777. g. kao jopan, a kasnije gotovo isključivo u obliku supan ili suppan. Možda se radi o složenici s riječi ban.

Na širokom prostoru od Istre do Bugarske organizirale su se teritorijalne cjeline koje su, posve razumljivo, u isto vrijeme i političke jezgre. U manjim takvim cjelinama na čelu su bili župani, a u onim najvažnijim i vjerojatno većim banovi. Karakter te dvjestagodišnje avarske vlasti je toliko prepoznatljiv da ga je nemoguće zamijeniti s bilo kojim drugim političko-upravnim sistemom na tom prostoru. Bio je to i osnov nastanka i razvijanja političke vlasti kod Slavena koji su pod Avarima ispunili Dinarski prostor.

Krajem VIII stoljeća moćna franačka država pod Karlom Velikim pobjeđuje Avare i od tada avarske vođe i činovnici moraju svoju državu podrediti interesima Franačke. Postavljajući nove banove i Župane Franci vode računa da izaberu one koji su njima vjerni. Prilika je to za slavenske vođe da postanu banovi i župani. To su najbolje iskoristili Hrvati jer su teritorijalno najbliži (Istra je tada u Franačkoj), ali i ostali Slaveni na periferiji kaganata. Tako se avarska vlast pretapala u novu političku organizaciju koja je umjesto avarskog dobila slavenski sadržaj.

Početak bosanske državotvornosti

Avarsku administraciju su zamijenili lokalni Slaveni sa tih teritorija i Slaveni su na tom području počeli teritorijalno organizovati po većim ili manjim geografskim cjelinama, a nesumnjivo su u tom procesu teritorijalizacije poštivali i neke historijske okvire. Ovdje nikakvo pleme, a još manje neki plemenski savez, nisu kumovali ovom osamostaljenju banske vlasti od avarske. Posve je na mjestu pretpostavka da su se periferni banati posvuda po ogromnom avarskom carstvu vjerojatno i prije dolaska Franaka osamostaljivali, samo što o tom procesu nije svjedočilo nijedno kroničarsko pero.

U ranom srednjem vijeku Bosna je nakratko ulazila u sastav drugih južnoslavenskih zemalja i Ugarske i Bizantije, da bi se tek krajem 12. vijeka u vrijeme vladavine Kulina bana politički osamostalila. Prema zapisu bizantijskog pisca Jovana Kinama iz polovine 12. vijeka, Bosna je predstavljala posebnu teritorijalnu-političku cjelinu, koja "nije potčinjena velikom županu Srba, nego narod u njoj ima poseban način vladanja života i upravljanja". Nadalje on navodi da je bosanski ban Borić "egzarh (vladar) dalmatinske zemlje Bosne" i saveznik panonskog (ugarskog) kralja u ratu protiv Bizantija. Ipak, nije poznato od kada traje ovakav politički položaj Bosne. Povremeni izleti susjednih vladara prema Bosni nisu promijenili politički položaj bosanskih zemalja. Bosna svoj samostalni politički razvitak počinje u isto vrijeme kao i Srbija i Hrvatska. Slavenska plemena bošnjačkih predaka su se naselila u dolini rijeke Bosne i gornjeg toka Vrbasa. Geopolitičko središte srednjovjekovne bosanske države je uvijek bilo sarajevsko-zenička kotlina sa okolnim oblastima i župama.

Nakon 1180. godine Bosna u mozaiku južnoslavenskih zemalja se javlja kao već čvrsta i izgrađena država, koja se u diplomatskim spisima različito naziva: vojvodstvo (ducatus), regija, terra, districtus, banovina (banatus), te na kraju regnum (kraljevstvo). U spisima se susreće i naziv "bosanski rusag", što je vjerovatno iskrivljeni oblik mađarske riječi "orszag", u značenju zemlja, država ili nacija.

Povelja Kulina bana, napisana 29.8.1189. godine, je čvrst dokaz državnosti srednjovjekovne Bosne jer na osnovu ovog dokumenta može se vidjeti da je bosanski ban Kulin posjedovao političku, ekonomsku i vojnu moć. Bosna je imala svog vladara i vlastitu vojsku, čime je mogla garantirati Dubrovčanima slobodnu i neometanu trgovinu. Imala je svoj dvor i dvorsku kancelariju. Ova povelja pokazuje da je u ovom periodu na tlu Bosne postojala država sa svojom organizacijom vlasti i određenim pravnim sistemom. Bosna je imala sve karakteristike srednjovjekovne evropske feudalne države.

Literatura

• Nada Klaić, (1994), Srednjovjekovna Bosna, Zagreb: Eminex,
• Vjekoslav Klaić, (1882), Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb
• Sima Ćirković, (1964), Istorija srednjovjekovne bosanske države, Beograd
• Dragoslav Janković, (1948), Istorija države i prava naroda FNRJ« iz. (Predfeudalne države jugoslavenskih naroda)
• Mihailo Dinić, (1953), Historija naroda Jugoslavije I, Zagreb
• Georgije Ostrogorski, (1996), Istorija Vizantije, Beograd: Prosvjeta
• Vladimir Ćorović, (2001), Istorija srpskog naroda, Beograd
• Mustafa Imamović, (1998), Historija Bošnjaka, Sarajevo: Preporod, Bošnjačka zajednica kulture

Reference

• http://www.bnz.hr/znanstveni-clanci/povijest-bosne-i-hercegovine/srednjovjekovna-bosna-njen-narod-prof-dr-sc-edin-mutapcic/ Arhivirano 8. 5. 2017. na Wayback Machine