Wikipedia

Pfeifferov sindrom

Pfeifferov sindrom je rijedak genetički poremećaj obilježen preranim spajanjem određenih kostiju lubanje (kraniosinostoza) što utiče na oblik glave i lice. Osim toga, sindrom uključuje abnormalnosti šaka (kao što su široki i zakrivljeni palčevi) i stopala (kao što su široki i zakrivljeni veliki prsti).

Pfeifferov sindrom
Pfeifferov sindrom tip 2 lobanjom u obliku lista djeteline i dvostranom proptozom, prije i nakon hirurške intervencije
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10Q87.0
ICD-9755.55
OMIM101600
DiseasesDB32145
MeSHD000168

Pfeifferov sindrom je uzrokovan mutacijama u receptorima faktora rasta fibroblasta FGFR1 i FGFR2. Sindrom je grupiran u tri tipa, tip 1 (klasični Pfeifferov sindrom) je blaži i uzrokovan mutacijama bilo kojeg gena, a tipovi 2 i 3 su teži, često dovode do smrti u dojenčadi, uzrokovanih mutacijama u FGFR2.[1]

Znakovi i simptomi

uredi

Mnoge karakteristične crte lica rezultat su preranog spajanja kostiju lobanje (kraniosinostoza). Glava ne može normalno rasti, što dovodi do visoko istaknutog čela (turibrahicefalija) i očiju koje izgledaju izbočene (proptoza) i široko su postavljene (hipertelorizam) . Osim toga, postoji i nerazvijena gornja vilica (maksilska hipoplazija). Više od 50 posto djece sa Pfeifferovim sindromom ima gubitak sluha; problemi sa zubima su takođe česti.[2]

Kod osoba sa Pfeifferovim sindromom, palčevi i prvi (veliki) prsti su široki i savijaju se od ostalih prstiju (pollex varus i hallux varus ). Neuobičajeno kratki prsti na rukama i nogama (brahidaktilija) su takođe česti, a može postojati neka mreža ili spoj između prstiju (sindaktilija).[3]

Uzroci

uredi

Pfeifferov sindrom je snažno povezan s mutacijama receptora faktora rasta fibroblasta 1 (FGFR1) na hromosomu 8 ili receptoru faktora rasta fibroblasta 2 (FGFR2), gen na hromosomu 10.[4][5][6][7] Ovi geni kodiraju receptore faktora rasta fibroblasta, koji su važni za normalan razvoj kostiju.[8] Smatra se da je uzapredovala starost oca faktor rizika za sporadične slučajeve Pfeifferovog sindroma. zbog povećanja mutacija u spermi kako muškarci postaju stariji.[4][9]

Dijagnoza

uredi

Klasifikacija

uredi

Najšire prihvaćenu kliničku klasifikaciju Pfeifferovog sindroma objavio je Michael Cohen 1993. godine.[4][10] Cohen je podijelio sindrom na tri tipa koji se mogu preklapati, a sve ih karakteriziraju široki palčevi, široki veliki prsti na nogama, brahidaktilija i moguće sindaktilija:[11]

  • Tip 1, također poznat kao klasični Pfeifferov sindrom, uključuje kraniosinostozu i "deficijenciju srednjeg dijela lica". Ovaj tip se nasljeđuje po autosomno dominantnom obrascu. Većina osoba sa Pfeifferovim sindromom tipa 1 ima normalnu inteligenciju i normalan životni vijek.
  • Tip 2 uključuje lobanju u obliku lista djeteline, zbog opsežne fuzije kostiju, kao i teške proptoze. Ovaj tip se javlja sporadično (tj. ne čini se da je naslijeđen) i ima "lošu prognozu i ozbiljan neurološki kompromis, općenito s ranom smrću".
  • Tip 3 uključuje kraniosinostozu i tešku proptozu. Ovaj tip se javlja sporadično (tj. ne čini se da je naslijeđen) i ima "lošu prognozu i ozbiljan neurološki kompromis, općenito s ranom smrću".

Upravljanje

uredi

Ključni problem je rana fuzija lobanje, koja se može ispraviti nizom hirurških zahvata, često u prva tri mjeseca nakon rođenja. Neophodne su kasnije operacije za ispravljanje respiratornih i facijalnih deformacija.[1]

Ishodi

uredi

Djeca s Pfeifferovim sindromom tipa 2 i 3 "imaju veći rizik za neurorazvojne poremećaje i smanjeni životni vijek" od djece s Pfeifferovim sindromom tipa 1, ali ako se liječe, mogući su povoljni ishodi.[12] U teškim slučajevima respiratorne i neurološke komplikacije često dovode do rane smrti.

Historija

uredi

Sindrom je dobio ime po njemačkom genetičaru Rudolfu Arthuru Pfeifferu (1931–2012).[13] U 1964., Pfeiffer je opisao osam osoba u tri generacije porodice koje su imale abnormalnosti glave, šake i stopala (akrocefalosindaktilija) koje su bile naslijeđene po autosomno dominantnom obrascu.[4][11][14]

Reference

uredi
  1. ^ a b "Pfeiffer Syndrome". NORD (National Organization for Rare Disorders) (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 14. 4. 2019. Pristupljeno 3. 9. 2019.
  2. ^ "Pfeiffer syndrome". U.S. National Library of Medicine. Pristupljeno 29. 10. 2020.
  3. ^ "Pfeiffer syndrome". U.S. National Library of Medicine. Pristupljeno 29. 10. 2020.
  4. ^ a b c d Vogels A, Fryns JP (2006). "Pfeiffer syndrome". Orphanet J Rare Dis. 1: 19. doi:10.1186/1750-1172-1-19. PMC 1482682. PMID 16740155.
  5. ^ Muenke M; Schell U; Hehr A; Robin NH; Losken HW; Schinzel A; et al. (1994). "A common mutation in the fibroblast growth factor receptor 1 gene in Pfeiffer syndrome". Nat Genet. 8 (3): 269–74. doi:10.1038/ng1194-269. PMID 7874169. S2CID 40033932.
  6. ^ Rutland P; Pulleyn LJ; Reardon W; Baraitser M; Hayward R; Jones B; et al. (1995). "Identical mutations in the FGFR2 gene cause both Pfeiffer and Crouzon syndrome phenotypes". Nat Genet. 9 (2): 173–6. doi:10.1038/ng0295-173. PMID 7719345. S2CID 927144.
  7. ^ Schell U, Hehr A, Feldman GJ, Robin NH, Zackai EH, de Die-Smulders C, et al. (1995). "Mutations in FGFR1 and FGFR2 cause familial and sporadic Pfeiffer syndrome". Hum Mol Genet. 4 (3): 323–8. doi:10.1093/hmg/4.3.323. PMID 7795583.
  8. ^ Chan CT, Thorogood P (1999). "Pleiotropic features of syndromic craniosynostoses correlate with differential expression of fibroblast growth factor receptors 1 and 2 during human craniofacial development". Pediatr. Res. 45 (1): 46–53. doi:10.1203/00006450-199901000-00008. PMID 9890607.
  9. ^ Glaser RL, Jiang W, Boyadjiev SA, Tran AK, Zachary AA, Van Maldergem L, et al. (2000). "Paternal origin of FGFR2 mutations in sporadic cases of Crouzon syndrome and Pfeiffer syndrome". Am J Hum Genet. 66 (3): 768–77. doi:10.1086/302831. PMC 1288162. PMID 10712195.
  10. ^ National Institutes of Health, Genetic and Rare Diseases (GARD) Information Center (1. 4. 2016). "Pfeiffer syndrome: Symptoms". Arhivirano s originala, 9. 5. 2016. Pristupljeno 8. 5. 2016.
  11. ^ a b Cohen MM (1993). "Pfeiffer syndrome update, clinical subtypes, and guidelines for differential diagnosis". Am J Med Genet. 45 (3): 300–7. doi:10.1002/ajmg.1320450305. PMID 8434615.
  12. ^ Robin NH; Scott JA; Arnold JE; Goldstein JA; Shilling BB; Marion RW; et al. (1998). "Favorable prognosis for children with Pfeiffer syndrome types 2 and 3: implications for classification". Am J Med Genet. 75 (3): 240–4. doi:10.1002/(sici)1096-8628(19980123)75:3<240::aid-ajmg2>3.3.co;2-c. PMID 9475589.
  13. ^ synd/3477 na Who Named It?
  14. ^ Pfeiffer RA (1964). "Dominant erbliche Akrocephalosyndaktylie" [Dominant Hereditary Acrocephalosyndactylia]. Zeitschrift für Kinderheilkunde (jezik: njemački). 90 (4): 301–20. doi:10.1007/BF00447500. PMID 14316612. S2CID 35706808.

Vanjski linkovi

uredi


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Pfeifferov_sindrom&oldid=3483212"