Pavle Radinović

Pavle Radinović (- august 1415) bio je vlastelin iz bosanske porodice Pavlovići.

Knez Pavle Radinović sin je izvjesnog, manje poznatog Radina Jablanića, koji je stvorio okvire posjeda i ugleda značajnijoj poziciji porodice u Bosanskom kraljevstvu. Njegova sestra ili bliska rodica bila je bosanska kraljica Kujava Radinović, druga supruga kralja Stjepana Ostoje i majka kralja Stjepana Ostojića.

Knez Pavle bio je među najvažnijim velmožama Bosanskog kraljevstva. Zajedno s vojvodom Hrvojem Vukčićem, tepčijom Batalom i vojvodom Sandaljem Hranićem učestvovao je u glavnim tokovima bosanske historije krajem 14. i početkom 15. vijeka. Zajedno s njima bio je među glavnim savjetnicima bosanske monarhinje, kraljice Jelene Grube. Na vladarskim poveljama javlja se kao svjedok i ručnik, to jest garant pravnih akata bosanskog sabora i Bosanskog kraljevstva. Zajedno sa vojvodom Vlatkom Vukovićem dobija mandat od bosanskog kralja i sabora da zaposjedne Konavle 1391/1392. koje su ranije držali Sankovići.

Knez Pavle Radinović primljen je za dubrovačkog građanina i izdao im je privilegije o slobodnoj trgovini i zaštiti trgovaca na svom posjedu 1397 ^[1]. Zajedno s Vlatkom Vukovićem (kasnije i Sandaljem Hranićem) držao je carinu u Ledenicama. Podržao je koaliciju koja je srušila kralja Ostoju i dovela kralja Tvrtka II Tvrtkovića na bosansko prijestolje 1404. Kao i ostali bosanski magnati bio je u taboru napuljskog kralja i pretendenta na ugarski prijesto Ladislava Anžuvinskog, a protiv ugarskog kralja Sigismunda Luksemburškog. Bio je spreman da proda svoj dio Konavala Dubrovčanima 1414. godine, ali do realizacije nije došlo.

Knez Pavle Radinović stradao je kao žrtva političkog sukoba u Bosni. Knez Pavle se našao sam pred koalicijom kralja Ostoje, vojvode Sandalja Hranića i Zlatonosovića. Ubijen je u augustu 1415. godine nedaleko od Kraljeve Sutjeske, za vrijeme održavanja sabora bosanske vlastele, u vrijeme dok su bili na jahanju, kod Parene poljane koja se nalazi u blizini Sutjeske. Na znak mačem vojvode Sandalja Hranića Zlatonosovići su napali kneza Pavla. Pavle je ubijen, a njegov sin Petar i njegov poslanik Brailo Tezalović bili su zarobljeni. Svjedoci tih događaja bili su krstjanin Vlatko Tumurlić i dubrovački poslanik Nikola Gučetić. Postojali su planovi da se Pavlov sin, knez Petar Pavlović, oslijepi, te da se posjed kneza Pavla podijeli, pri čemu su Zaltonosovići računali da će dobiti bogato Olovo, ali to nije učinjeno. Proizilazi da je zbog učinjene nevjere odgovornost pripisana samo knezu Pavlu, tako da su njegovi nasljednici mogli da preuzmu njegovu poziciju.^[2]. Knez Pavle je imao još jednog sina, kneza Radoslava Pavlovića.

Reference

^ „Die XXIIII marcii. In minori conscilio more sollito congregato captum fuit de recipiendo in civem civitatis nostri comitem Paulum et de faciendo eidem literas citatinancie in pergamena cum illis clausulis et sollempnitatibus quibus recepti fuerunt alii nobiles de Bossina et concesse litere citatinancie cum bula pendenti. Item in dicto minori conscilio captum fuit de mittendo de voluntate unum nobilem nostrum Raguseum ad dominum comitem Paulum ad recipiendum sacramentum ab eo et de dando ipsi nobili pro expensis suis et illorum quos secum ducet yperperos decem. Item in dicto conscilio captum fuit de mittendo per dictum nobilem aliquem donum usque ad valorem perperorum decem. Ser Raphael de Goçiis in dicto minori conscilio ellectus fuit ad eundum ad dictum comitem Paulum pro predictis.“ (24. mart 1397. godine) Izvor: Odluke dubrovačkih vijeća 1395-1397 (priredila Nella Lonza), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monumenta historica Ragusina X, Zagreb-Dubrovnik 2011, 174-175.
^ O ubojstvu knaza Pavla Radinovića u mjestu Parena poljana kod Sutjeske, (24.8. 1415), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lettere di Levante, Knjiga: VII, folije 133v-134; Сима Ћирковић, Две године босанске историје (1414-1416), Историјски гласник 3-4, Београд 1953, 38-39; Сима Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Београд 1964, 243-244; Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković, Sarajevo 1981, 72-73; Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Sarajevo 2009, 209-211.

Literatura

Јован Радонић, О кнезу Павлу Раденовићу. Приложак историји Босне крајем XIV и поч. XV века, Нови Сад, Летопис Матице српске, књ. 211, 39-63; Летопис Матице српске, књ. 212, 34-62, 1902.
Сима Ћирковић, Две године босанске историје (1414-1416), Историјски гласник 3-4, Београд 1953.
Сима Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Београд 1964.
Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković, Sarajevo 1981, 72-73.
Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Sarajevo 2009.
Amer Maslo, Slavni i velmožni gospodin knez Pavle Radinović, Završni diplomski rad, Odsjek za historiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2018.[1]

[1] „Die XXIIII marcii. In minori conscilio more sollito congregato captum fuit de recipiendo in civem civitatis nostri comitem Paulum et de faciendo eidem literas citatinancie in pergamena cum illis clausulis et sollempnitatibus quibus recepti fuerunt alii nobiles de Bossina et concesse litere citatinancie cum bula pendenti. Item in dicto minori conscilio captum fuit de mittendo de voluntate unum nobilem nostrum Raguseum ad dominum comitem Paulum ad recipiendum sacramentum ab eo et de dando ipsi nobili pro expensis suis et illorum quos secum ducet yperperos decem. Item in dicto conscilio captum fuit de mittendo per dictum nobilem aliquem donum usque ad valorem perperorum decem. Ser Raphael de Goçiis in dicto minori conscilio ellectus fuit ad eundum ad dictum comitem Paulum pro predictis.“ (24. mart 1397. godine) Izvor: Odluke dubrovačkih vijeća 1395-1397 (priredila Nella Lonza), Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, Posebna izdanja, Monumenta historica Ragusina X, Zagreb-Dubrovnik 2011, 174-175.

[2] O ubojstvu knaza Pavla Radinovića u mjestu Parena poljana kod Sutjeske, (24.8. 1415), Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Lettere di Levante, Knjiga: VII, folije 133v-134; Сима Ћирковић, Две године босанске историје (1414-1416), Историјски гласник 3-4, Београд 1953, 38-39; Сима Ћирковић, Историја средњовековне босанске државе, Београд 1964, 243-244; Pavo Živković, Tvrtko II Tvrtković, Sarajevo 1981, 72-73; Esad Kurtović, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača, Sarajevo 2009, 209-211.

[1]

[2]