Usora (općina)
Usora je općina u Bosni i Hercegovini a nalazi se između Doboja i Tešnja.
Usora | |
|---|---|
Općina | |
| Općina Usora | |
 Grb | |
 Općina Usora u Bosni i Hercegovini | |
  Usora | |
| Koordinate: 44°41′31.9″N 17°58′57.8″E / 44.692194°N 17.982722°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija Bosne i Hercegovine |
| Kanton | Zeničko-dobojski |
| Vlada | |
| • Načelnik | Zvonimir Anđelić[1] (HDZ) |
| Površina | |
| • Općina | 46,55 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Općina | 6.603 |
| • Općina (gustoća) | 141,85 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Poštanski broj | 74 230 |
| Pozivni broj | (+387) 32 |
| Matični broj općine | 11622[2] |
| Veb-sajt | www |
Geografija
Općina Usora nalazi se u dolini istoimene rijeke, na magistralnom putu Doboj-Tešanj-Teslić. Nalazi se na relativnoj prometnoj komunikaciji, graniči sa općinama Doboj, Doboj-Jug i Tešanj. Sjedište općine nalazi se u naselju Omanjska.
Historija
Prostor oko rijeke Usore i njenih pritoka naziva se Usora. Bio je nastanjen još u paleolitiku (starije kameno doba), Dr Đuro Basler i Zdravko Marić su otkrili u Makljenovcu prebivališta čovjeka u tim prahistorijskim vremenima. Ime "Usora" u historijskim vrelima spominje se prvi put godine 1225. u pismu pape Honorija III. Andriji II. ugarskohrvatskom kralju. Porijeklo imena Usora je posebna zagonetka. Lingvisti i historičari se značajno razilaze pri utvrđivanju pravog vrela: od slavonske riječi V'SOR' u značenju ohol, ponosit, grub, srdit, osoran do pokušaja izvođenja njenog imena iz naziva ondje nastanjenog iliskog plemena Oserijata. Naime, odbacivši ilirski posvojni sufiks -ata dobij se ime rijeke Oser (-is), očigledno Usora-Usora. Držeći se ovog vrela postojanje imena Usora se u historiji produbljuje od sedam i po na najmanje dvadeset vijekova.
Usora spada u red brojnih političkih poluovisnih oblasti, koje su opstojale na tlu Bosne i Hercegovine kao specifični politički organizmi i koji su postupno nestajali ostavivši za sobom poneki trag u narodnoj kulturi, mentalitetu i načinu života.
Do sada nisu otrkivena historijska vrela kada se Usora počela izdvajati kao posebna upravna župa, ali znamo da se početkom 13. vijeka formira kao posebna oblast, u dokumentima kao kneževina (Sebislav 1236. god.) a zatim kao banovina (Henrik Gisingovac 1272. god.) i najzad vojvodstvo (od 1326. godine rod Biloševića čija čast prelazi na rod Zlatonosovića od 1399. godine. Posljedni vojvoda je bio Tvrtko Stančić, s padom BiH pod Tursku vlast).
Ozbiljniju povezanost naroda usorskog kraja, propovjedajući blagoslov naravi, utemeljitelja je Katolička crkva u mentalitet, način života i narodnu kulturu ovog kraja.
Najstariji podatak o njenoj prisutnosti je pismo Pape Grgura IX kojim uzima 8. augusta 1236. godine pod svoju posebnu zaštitu,... dragog sina i plemenitog muža, sina pokojnog Stijepana bana bosanskog a unuka Kulina bana, Sebislav, ljiljana među trnjem.
To trnje, po papi, jeste bosansko plemstvo u Usori, zaraženo patarentskom herezom. Sto znaci da su bili bogumili ili tačnije pripadnici Bosanske Crkve. Kasnije je ove osobnosti postupno uvlačila i u Hrvate Hrvatske i Dalmacija.
Padom Bosne pod tursku vlast je i na ovim područjima počela islamizacija stanovništva.
Usora je većinskim dijelom nastanjena Hrvatima. Kroz osmanlijsku vladavinu se hrvatski utjecaj konstantno smanjivao, da bi danas obuhvatao uglavnom sela zapadno od Doboja.
U ratu u Bosnu i Hercegovinu snage Bosanskih Srba neuspješno su opsjedale Usoru. Linija je bila poznata i po nazivu tenkovsko groblje. Do kraja rata područje je odbranila 110. usorska brigada u sastavu HVO-a.
U bosanskom govoru se do danas sačuvao izraz ušur, što bi prevedeno sa latinskog značilo običajno pravo, a u narodu jednostavno običaj (npr. desetina brašna umjesto novca za meljaju). O porijeklu ovog naziva za jedan cijeli kraj treba unijeti i predpostavku da su još stari Rimljani ovaj kraj nazvali tako, pošto je od pamtivijeka bio neprohodan i s toga pogodan za zbijegove progonjenih starosjedilaca sa šireg ilirskog prostora (pravo na običaj = usure). Zanimljivo je da su svi stariji stanovnici ovog kraja nazivali rijeku Usoru Usura, a grad Doboj Dobuj.
Stanovništvo
Nacionalni sastav stanovništva - općina Usora
| Sastav stanovništva – općina Usora | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[3] | 1991. | ||||||
| Osoba | 6 603 (100,0%) | 5 038 (100,0%) | |||||
| Hrvati | 6 095 (92,31%) | 4 736 (94,01%) | |||||
| Bošnjaci | 374 (5,664%) | 136 (2,699%)1 | |||||
| Srbi | 61 (0,924%) | 43 (0,854%) | |||||
| Nisu se izjasnili | 26 (0,394%) | – | |||||
| Romi | 19 (0,288%) | – | |||||
| Ostali | 9 (0,136%) | 47 (0,933%) | |||||
| Bosanci | 5 (0,076%) | – | |||||
| Nepoznato | 5 (0,076%) | – | |||||
| Muslimani | 3 (0,045%) | – | |||||
| Crnogorci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Albanci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Bosanci i Hercegovci | 2 (0,030%) | – | |||||
| Jugoslaveni | – | 76 (1,509%) | |||||
Reference
- ^ "Rezultati lokalnih izbora 2016. za načelnika za općinu Usora". izbori.ba. Pristupljeno 23. 11. 2016.
- ^ "Sistematski spisak općina i naseljenih mjesta u Bosni i Hercegovini" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 5. 3. 2016. Pristupljeno 24. 11. 2015.
- ^ "Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013 – Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala, 7. 4. 2021. Pristupljeno 7. 4. 2021.
Vanjski linkovi
| Commons ima datoteke na temu: Usora (općina) |
