Ole Einar Bjørndalen

Ole Einar Bjørndalen norveški je profesionalni biatlonac. Po broju osvojenih medalja na olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, kao i po pobjedama u Svjetskom kupu u biatlonu najuspješniji je biatlonac svih vremena. (Stanje 5. januara 2017.)[1][2][3] Osim u biatlonu, nastupao je i u skijaškom trčanju u takmičenjima za Svjetski kup.[4] Osvojio je 9 medalja u pojedinačnim disciplinama i 4 u štafetnim utrkama na Olimpijskim igrama,[2] 45 na Svjetskim prvenstvima,[3] 4 na Juniorskim svjetskim prvenstvima, pobijedio je 94 puta u utrkama Svjetskog kupa u biatlonu i jedanput u utrci Svjetskog kupa u skijaškom trčanju, a 6 puta pobijedio je u ukupnom plasmanu Svjetskog kupa u biatlonu (1997/98, 2002/03, 2004/05, 2005/06, 2007/08 i 2008/09) i 20 puta je bio najbolji u pojedinačnim disciplinama Svjetskog kupa (pojedinačno, sprint, potjera i masovni start). Na Norveškim prvenstvima u biatlonu pobijedio je ukupno 30 puta, a od toga 20 puta u pojedinačnim disciplinama: 20 km (4), sprint (6), potjera (6), masovni start (4), a 10 puta je bio član pobjedničke štafete ili tima.[5]

Ole Einar Bjørndalen
Bjoerndalen cutout.JPG
Država Norveška
Rođenje27. januar 1974.
Drammen, Norveška,
Karijera
KlubSimostranda IL
TrenerRoger Grubben (glavni trener)
Joar Himmle (trener za gađanje)
Aktivnost
StatusAktivan
Ažurirano: 12. 2. 2017.

KarijeraUredi

JunioriUredi

Ole Einar je počeo trenirati biatlon sa starijim bratom Dagom Bjørndalenom. Zajedno sa treći bratom Hans Anton Bjørndalenom činili su tzv. Team Bjørndalen. Prvi nastup u međunarodnom takmičenju Ole Einar Bjørndalen ostvario je 1992. godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu gdje je osvojio 23-e mjesto u pojedinačnoj utrci i 47-o mjesto u sprintu. U štafeti je bio šesti, a prvu bronzanu medalju osvojio je u timskoj utrci. Sljedeće godine na Svjetskom juniorskom prvenstvu osvaja tri zlatne medalje u četiri trke, i to u sprintu, pojedinačno i u timskoj disciplini. U štafeti je norveški tim zauzeo osmo mjesto. Mada je 1994. godine mogao nastupiti na Juniorskom prvenstvu, izabran je za Olimpijske igre u norveškom Lillehammeru. U utrci na 20 km zauzeo je 36-o mjesto, a u sprintu na 10 km 28-o mjesto, dok je sa Ivar Michal Ulekleivom, Halvard Hanevoldom i Jon Åge Tyldumom u štafeti 4x7,5 km osvojo sedmo mjesto.[3]

Početak seniorske karijereUredi

Sezona 1992/93.Uredi

Prvu sezonu u Svjetskom kupu trčao je 1992/93., bez velikih uspjeha, sa jednim osvojenim 29-im mjestom u pojedinačnoj utrci, a u ukupnom plasmanu zauzeo je 62-o mjesto i od tada bez prekida nastupa u utrkama Kupa.

Sezona 1993/94.Uredi

Rezultati SK 1993/94.  
No. Mjesto Pojedin. Sprint Štafeta Tim
1 Bad Gastein, Austrija 53
2 Pokljuka, Slovenija 52 30 9
3 Ruhpolding, Njemačka 17 8
4 Antholz-Anterselva, Italija 19 12
  Lillehammer, Norveška 36 28| 7
5 Hinton, Kanada 23 12 -
6 Canmore, Kanada 11 17 5 4
Legenda:"–" disciplina nije održana; ●-nije nastupio.[1]

U sezoni 1993/94. je već 30-i u ukupnom plasmanu i treći u plasmanu norveških biatlonaca (iza Sylfesta Glimsdala i Jon Åge Tylduma). Nastupio je u većini utrka, kao i u štafetnim utrkama i timskoj utrci. Šest puta je osvojio bodove za Svjetski kup, plasirajući se među prvih 25.[a] Najbolji rezultat ostvario je u kanadskom Canmoreu u utrci na 20 km, zauzevši 11 mjesto.[1] Zbog relativno dobrih rezultata uvršten je u olimpijski tim Norveške na ZOI 1994. umjesto tada jednog od najboljih biatlonaca Eirika Kvalfossa.

Sezona 1994/95.Uredi

Rezultati SK 1994/95.  
No. Mjesto Pojedin. Sprint Štafeta Tim
1 Bad Gastein, Austrija 10 2
2 Bad Gastein, Austrija[b] 10 21 2
3 Oberhof, Njemačka 37 3
4 Ruhpolding, Njemačka 9 10 8
5 Lahti, Finska 50 7 8
SP Antholz-Anterselva, Italija 12 4 5
6 Lillehammer, Norveška 30 3 1
Legenda:"–" disciplina nije održana; ●-nije nastupio.[1]

Sezona Svjetskog kupa 1994/95. je prva sezona u kojoj je u osvojio jedno od prva tri mjesta. Dva puta je zauzeo drugo i jednom treće mjesto u utrci sprinta, što će postati njegova najjača disciplina u budućoj karijeri. Sa štafetom je nastupio pet puta, a sa norveškom je štafetom osvojio jedno prvo i jedno drugo mjesto. U ukupnom plasmanu Svjetskog kupa zauzeo je četvrto mjesto, a bodove je osvojio u 11 od ukupno 14 nastupa.[a] Na Svjetskom prvenstvu u italijanskom Antholzu, plasirao se u obje trke među prvih dvanaest, a u utrci sprinta izgubio je bronzanu medalju sa zaostatkom od 2,1 sekunde u odnosu na trećeplasiranog njemačkog biatlonca Ricca Großa.

Prva pobjedaUredi

Sezona 1995/96.Uredi

Rezultati SK 1995/96.  
No. Mjesto Pojedin. Sprint Štafeta Tim
1 Östersund, Švedska 8
2 Oslo, Norveška 69 17 3
3 Antholz-Anterselva, Italija 1 2
4 Osrblie, Slovačka 58 5 2
SP Ruhpolding, Njemačka 19 6 4 4
5 Pokljuka, Slovenija 51 7 2
6 Hochfilzen, Austrija 90 16 1
Legenda:"–" disciplina nije održana; ●-nije nastupio.[1]

NapomeneUredi

  1. ^ a b Od sezone 1984/85., pa sve do sezone Svjetskog kupa 1999/2000. koristio se novi sistem bodovanja u kome pobjednik dobija 30 bodova, drugi 26, treći 24 itd.[6] Bodovi su dodjeljivani samo prvoj 25-rici.
  2. ^ Drugo takmičenje u Bad Gasteinu u sezoni 1994/95., je održano kao zamjenski termin za planirano utakmičenje na Pokljuki u Sloveniji

Vanjski linkoviUredi

ReferenceUredi