Wikipedia

Nedostatak proteina S

Nedostatak proteina S je nasljedni poremećaj povezan s povećanim rizikom od venske tromboze.[2] Smanjenje nivoa (antigena) ili poremećena funkcija proteina S dovodi do smanjene degradacije faktora Va i Faktor faktora VIIIa koagulacije i povećane sklonosti venskoj trombozi. Protein S cirkulira ljudskom plazmom u dva oblika: otprilike 60% vezano je za komplementarnu komponentu C4b β-lanaca, dok je preostalih 40% slobodno, a samo slobodni protein S aktivira protein C, kofaktor aktivnosti.

Nedostatak proteina S
Trodimenzijska struktura proteina S
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10D68.5
ICD-9289.81
OMIM176880
DiseasesDB10814
eMedicinemed/1924
MeSHD018455

Znakovi i simptomi uredi

Među mogućim ispoljavanjima nedostatka proteina S su:[2][3][4]

Uzrok uredi

 
Ljudski hromosom 3

Što se tiče uzroka nedostatka proteina S, može biti naslijeđen putem autosomnog dominantnog alela. Mutacija u genu PROS1 pokreće ovo stanje. Citogenetička lokacija tog gena je hromosom 3, tačnije pozicija 3q11.1[5][6] Nedostatak proteina S se također može „steći“ zbog nedostatka vitamina K, liječenja varfarinom, bolesti jetre i akutne tromboze (antifosfolipidna antitijela, koji također mogu biti uzrok)[2]

Patofiziologija uredi

Što se tiče mehanizma nedostatka proteina S, protein S stvara se u ćelijama jetre i endotelu.[7][8] Protein S je kofaktor APC i radi na razgradnji faktora Va i faktora VIIa. Predloženo je da bi Zn2+ mogao biti neophodan za vezivanje proteina S za faktor Xa.[3][9]

Mutacije u ovom stanju mijenjaju aminokiseline, što zauzvrat remeti zgrušavanje krvi. Nedostaje funkcionalni protein S, koji normalno „isključuje“ proteine za zgrušavanje, što povećava rizik od krvnih ugrušaka.[5]

Dijagnoza uredi

 
PTT Vacutainer epruveta

Dijagnoza nedostatka proteina S može se postaviti pregledom porodične historije bolesti i genetičkim testiranjem, kao i sljedećim:[2][10][11]

Diferencijalna dijagnoza uredi

Među mogućnostima za diferencijalnu dijagnozu nedostatka proteina S su:

Tipovi uredi

Postoje tri tipa nasljednog nedostatka proteina S:[3][5]

  • Tip I – smanjena aktivnost proteina S: smanjeni "ukupni" nivoi proteina S, kao i smanjeni nivoi slobodnog proteina S.
  • Tip II – smanjena aktivnost u odnosu na kofaktorsku aktivnost proteina
  • Tip III – smanjena aktivnost proteina S: smanjeni nivoi slobodnog proteina S (normalni nivoi ukupnog proteina S)

Liječenje uredi

 
Dabigatran

Što se tiče tretmana za nedostatak proteina S, sljedeće je u skladu sa "zbrinutošću" (i primjenom) osoba sa ovim stanjem (prognoza za "naslijeđene" homozigote je obično u skladu s višom incidencom tromboze za zahvaćenu osobu[2]):[3][9]

Reference uredi

  1. ^ "Protein S Deficiency. Learn about Protein S Deficiency | Patient". Patient (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 10. 2016.
  2. ^ a b c d e f g h "Protein S: Reference Range, Collection and Panels, Interpretation". 1. 6. 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ^ a b c d e "Protein S Deficiency: Background, Pathophysiology, Epidemiology". 2. 5. 2016. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. ^ "Congenital protein C or S deficiency: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  5. ^ a b c Reference, Genetics Home. "PROS1 gene". Genetics Home Reference. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  6. ^ Reference, Genetics Home. "protein S deficiency". Genetics Home Reference. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  7. ^ "Endothelial Cells, Volume 1, 1988, p158, By Una S." books.google.co.uk. Pristupljeno 24. 1. 2019.
  8. ^ Burstyn-Cohen, T.; Heeb, M. J.; Lemke, G. (2009). "J Clin Invest. 2009 Oct, 119(10):2942-53, Burstyn-Cohen T1, Heeb MJ, Lemke G: Lack of protein S in mice causes embryonic lethal coagulopathy and vascular dysgenesis". The Journal of Clinical Investigation. 119 (10): 2942–53. doi:10.1172/JCI39325. PMC 2752078. PMID 19729839.
  9. ^ a b Ten Kate, M. K.; Van Der Meer, J. (1. 11. 2008). "Protein S deficiency: a clinical perspective". Haemophilia (jezik: engleski). 14 (6): 1222–1228. doi:10.1111/j.1365-2516.2008.01775.x. ISSN 1365-2516. PMID 18479427. S2CID 26719614.
  10. ^ "Protein S : MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  11. ^ "Protein S deficiency - Conditions - GTR - NCBI". www.ncbi.nlm.nih.gov. Pristupljeno 16. 10. 2016.

Dopunska literatura uredi

  • ten Kate M, Mulder R, Platteel M, Brouwer J, van der Steege G, van der Meer J (2006). "Identification of a novel PROS1 c.1113T-->GG frameshift mutation in a family with mixed type I/type III protein S deficiency". Haematologica. 91 (8): 1151–2. PMID 16885060.
  • García de Frutos, Pablo; Fuentes-Prior, Pablo; Hurtado, Begoña; Sala, Núria (17. 10. 2007). "Molecular basis of protein S deficiency". Thrombosis and Haemostasis (jezik: engleski). 98 (3): 543–56. doi:10.1160/TH07-03-0199. hdl:10261/89408. ISSN 0340-6245. PMID 17849042. Arhivirano s originala, 18. 10. 2016. Pristupljeno 16. 10. 2016.
  • Wypasek, Ewa; Undas, Anetta (1. 8. 2016). "Protein C and protein S deficiency - practical diagnostic issues". Advances in Clinical and Experimental Medicine. 22 (4): 459–467. ISSN 1899-5276. PMID 23986205.

Vanjski linkovi uredi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Nedostatak_proteina_S&oldid=3388723"