Mehmed Hafizović
Mehmed Hafizović (Potočari, 13. januar 1957. – Ašpilje u okolici Kladnja, 2. maj 1994) bio je nakšibendijski šejh i komandant jedinice "Šejh Hasan Kaimija" koja je djelovala u sastavu 1. muslimansko-podrinjske brdske brigade Armije RBiH.
| Mehmed Hafizović | |
|---|---|
| Rođenje | 13. januar 1957. Potočari, općina Srebrenica |
| Smrt | 2. maj 1994 (37 godina) rejon Ašpilja u okolici Kladnja[1] |
| Pripadnost |  Republika Bosna i Hercegovina |
| Služba | 1992. – 1994. |
| Čin | Major[1] |
| Ratovi | Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska |  Armija RBiH |
| Komandovao | Jedinica "Šejh Hasan Kaimija" |
| Odlikovanja | Zlatni ljiljan |
Rođen je 13. januara 1957. u Potočarima kod Srebrenice od oca Kasima i majke Hane.[2] Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1978. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA, postao je imam u Malom Zvorniku čime je preuzeo funkciju glavnog imama za valjevsko-kolubarsko-užički kraj u Srbiji.[3]
Početak rata zatekao ga je u Malom Zvorniku. Sa džematom je ostao više od mjesec dana pod teškim uslovima. Među posljednjim izbjeglicama izbjegao je u Mađarsku, a potom u Hrvatsku gdje se uključio u rad sa izbjeglicama.[4] Po povratku u Bosnu, uključio se u redove 1. muslimansko-podrinjske brdske brigade. Najprije je imenovan za pomoćnika komandanta za moral, a potom za savjetnika za vjerska pitanja. Ubrzo je u okviru brigade osnovao jedinicu "Šejh Hasan Kaimija", čiji je postao komandant. Poginuo je 2. maja 1994. na dužnosti pomoćnika komandanta bataljona za moral, tokom akcije u rejonu Ašpilja na kladanjskom ratištu kada je nagazio na minu.[1] Pokopan je na mezarju Goli Brijeg u Tuzli. Zlatnim ljiljanom, ratnim prizanjem, posthumno je odlikovan 1996.[4] Iza njega su ostali žena i dvije kćerke.
Ime Mehmeda Hafizovića nose tekije u Kraljevićima,[5] Redžićima u Donjoj Kamenici,[6] Olovu[7] i Živinicama,[8] kao i džamija u Vasićima u MZ Simin Han.[9] U tekiji u Kraljevićima tradicionalno se 2. maja, na dan pogibije Mehmeda prouče mevlud i tevhid. Medžlis Islamske zajednice Zvornik izdao je 2009. knjigu Ediba Kravića Riječ imama i šejha šehida Mehmed-efendije Hafizovića – vazovi, dersovi, hutbe.[10]
Reference
uredi- ^ a b c Grupa autora (2000). Monografija Zlatni ljiljani i odlikovani pripadnici Armije RBiH 1992.–1995. Sarajevo: Zajednička komanda Vojske FBiH.
- ^ "Sjećanje na šehida Mehmed ef. Hafizovića". ha-mim.net. 6. 5. 2013. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "Sjećanja na emira jedinice „Šejh Hasan Kaimija": Ef. Hafizović je bio alim i borac". Patria. 3. 5. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ a b "POVELJA HASAN KAIMIJA MEHMED EF. HAFIZOVIĆU". Medžlis IZ Zvornik. 2. 6. 2014. Arhivirano s originala, 23. 3. 2019. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "TRADICIONALNI MEVLUD I ZIKR U TEKIJI ŠEJH MEHMED EF. HAFIZOVIĆ". Medžlis IZ Zvornik. 3. 5. 2011. Arhivirano s originala, 23. 3. 2019. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "Tekija u Kamenici ostavlja bez daha i postaje prava turistička atrakcija". zvornički.ba. 10. 3. 2017. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "Predstavnici tekije "Šejh Mehmed ef. Hafizović" u posjeti Medžlisu IZ Zvornik". Medžlis IZ Zvornik. 13. 5. 2016. Arhivirano s originala, 6. 4. 2019. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "Šejh Džindo posjetio muftiju Fazlovića". Muftijstvo tuzlansko. 29. 4. 2014. Pristupljeno 15. 4. 2019.
- ^ "Druženje mladih u džamiji "Šejh Mehmed-ef. Hafizović"". Medžlis IZ Tuzla. 4. 10. 2018. Pristupljeno 15. 4. 2019.[mrtav link]
- ^ "RIJEČ IMAMA I ŠEHIDA ŠEJHA MEHMED-EFENDIJE HAFIZOVIĆA". Medžlis IZ Zvornik. 21. 1. 2009. Pristupljeno 15. 4. 2019.[mrtav link]