Koncentracijski logor Kruščica
Koncentracioni logor Kruščica je bio ustaški koncentracijski logor u kojem su za vrijeme Drugog svjetskog rata bili zatvarani protivnici NDH, komunisti, Srbi i Jevreji. Logor je bio u funkciji od augusta do septembra 1941.[1]
Historija
urediLogor se nalazio u naselju Krušćica u općini Vitez. Sastajao od nekoliko baraka, koje su izgrađena za vrijeme Kraljevine Jugoslavije i u kojima su bili uhapšeni politički protivnici tadašnjeg režima.[2] Prema nekim podacima u logoru je bio zarobljen hrvatski književnik i političar Mile Budak.
Osnivanje logora
urediOsnivanjem NDH, logor je po naređenju Vjekoslava Maksa Luburića obnovljen krajem jula 1941. godine. Po nekim izvorima osnivanje logora organizirao je ustaški satnik Mijo Babić.[3] Luburić se još sredinom jula 1941. godine obratio ustaškom povjereniku za Bosnu i Hercegovinu Juri Francetiću i tražio da se u Kruščicu uputi grupa uhapšenih Srba, koji bi radili na popravci logora i građenju baraka, te ograđivanju logora.[4] Zamjenik Jure Francetića, Drago Jilek uz pomoć ustaškog tabornika sa Pala, uhapsio je 75 Srba i otpremio ih za Kruščicu. Preuzeo ih je ustaški zastavnik Jozo Gesler, koji od Luburića bio imenovan zapovjednikom logora, te im naredio da dovrše izgradnju započetih baraka i logor ograde žicom. Logor je osiguravala 13. ustaška bojna.[3]
Incident u augustu 1941. godine
urediPočetkom augusta stigla je grupa od 23 zatvorenika iz Zenice, uglavnom seljaci i radnici iz željezare. Među njima je bilo i nekoliko komunista, nakon hapšenja komunističke podružnice u Zenici. Zbog pretpostavke da su u grupi dvojica Hrvata i jedan Bošnjak,[4] ustaške su vlasti u Travniku naredile da se preispita razlog za njihovo hapšenje. Ustaški su čuvari odbili pustiti žandarmerijskog poručnika Marjana Čilića, koji je dobio naređenje saslušati ovu trojicu i ustanoviti razloge njihovog hapšenja. Po navodima Mitra Marunića, žandarmerijskog podnarednika u Vitezu, Čilić se vratio u stanicu, a putem je sreo zapovjednika logora Geslera, kojem je objasnio problematiku o hapšenju trojice Zeničana. Nakon razgovora sa Čilićem, pijani zapovjednik Gesler ulazi u logor i traži zarobljene, te jednog odmah ubija hicem iz pištolja, a nakon što mu se metak zaglavio u pištolju, logoraši su počeli bježati kroz prozore, na što su ih ustaški stražari pobili. Hicima kroz prozor ubijeno je 17 logoraša. a jedan od ustaša ranio je i Geslera u grudi, te je od posljedica ranjavanja umro, prije nego što je došla pomoć.[4] Iste noći u logor je došlo pojačanje iz Travnika i Viteza, te je i grupa sa Pala likvidirana. Pobijeni su bačeni u jamu, koja je bila predviđena za krečanu i u njoj su sahranjeni. Ukupno je te noći ubijeno 98 logoraša.
Transporti Židova
urediNakon smrti Geslera, ustaška komanda postavlja Matu Mandušića[3] za zapovjednika logora, te pojačava stražu na 60 ustaša iz 13. ustaške bojnice. Krajem augusta i početkom septembra u logor su dovođeni Židovi iz Sarajeva, te Srbi i Židovi iz drugih gradova Bosne i Hercegovine. Sredinom septembra u logoru je već bilo oko 1.500 logoraša. Zarobljene Srbe su odvodili noću i strijeljali na Smrikama, mjestu u okolini Travnika. Zbog porasta broja logoraša i nemogućnosti ishrane, Nikola Tusun, ustaški zapovjednik iz Travnika podnosi izvještaj Eugenu Kvaterniku o problemima u logoru u kojem kaže:
... U Kruščici vodi koncentracioni logor Mate Mandušić, ustaški zastavnik od 13. ustaške bojnice sa 60 ustaša. U logoru ima nešto Srba, a većinom Židova i djece - ukupno 1.539 osoba. Isti su došli iz Jasike u dva transporta ukupno 759 osoba i iz Sarajeva u dva transporta ukupno 780 osoba...
te dalje,
...da se za Židove iz cijele države nađe određena teritorija gdje bi se smjestili i bili izolirani od našeg življa, na kojoj bi teritoriji bili nadzirani u svome radu...[4]
Na osnovu ovog zahtjeva od 19. septembra 1941. godine, stiglo je naređenje da se svi Židovi iz Kruščice transportuju u koncentracioni logor Jasenovac. Tada je logor u Kruščici služio kao prihvatni logor u kome su Židovi iz Sarajeva smještani jedno vrijeme, nakon čega bi bili transportirani za Jasenovac. To dolazi na protivljenje stožernika Petra Paradžika, koji se ponovo žali Kvaterniku i zahtijeva logor Kruščicu za Židove iz župe Lašva-Glaž odnosno gradova Travnika, Visokog, Zenice i Zavidovića. Nakon te intervencije ustaška vlast zatvara logor krajem 1941. godine, a Židove sa ovog područja direkto šalju u Jasenovac. Zatvorenici su 6. oktobra 1941. slati i u Koncentracioni logor Loborgrad, koji se nalazio u općini Lobor, sjeverno od Zagreba,[5] kao i u Koncentracioni logor Jadovno, koji se nalazio u općini Gospić.[6]
Spomenik u SFRJ
urediLogor je nakon kraja rata uništen, a na mjestu jedne od baraka renovirana je jedna od preostalih baraka, kao memorijalni muzej. Pored barake, izgrađene od impregnisanog drveta, izgrađen je spomenik autora Fadila Bilića sa citatima Ivana Gorana Kovačića iz poeme Jama.
...Posljednje svjetlo prije strašne noći
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oči su nam boli...
Zbog svog izgleda baraka je nazvana Crna kuća. U toku rata u Bosni i Hercegovini 90-tih godina, oštećena je i danas ne služi muzejskoj svrsi. Na površini od oko 2.000 m² nalazi se još spomenik, te spomen ploče ubijenim Srbima i Židovima sa njihovim imenima, postavljena od općine Pale, te ploča sa imenima pobijenih osoba iz Zenice, koju je postavila općina Zenica.
Reference
uredi- ^ Konzentrazionslager und andere vergleichbare Haftstätten im Rahmen der Anerkennung des Artikel-2 Abkommens mit der Jewish Claims Conference (JCC) Arhivirano 5. 3. 2016. na Wayback Machine (de)
- ^ "Maček u Luburićevom zatočeništvu, Ivan Mužić, Split 1999. godine". Arhivirano s originala, 1. 5. 2009. Pristupljeno 29. 4. 2009.
- ^ a b c Antun Miletić Koncentracioni logor Jasenovac, Narodna knjiga
- ^ a b c d Travnik u NOR-u, knjiga prva, Ćamil Kazazović, Naša riječ, Zenica 1969. godine
- ^ Wolfgang Benz und Barbara Distel - Der Ort des Terrors - Geschichte der nationalsozialistischen Konzentrationslager - Frauen- und Kinderlager - Loborgrad - Band 9, S. 319, Verlag C. H. Beck - Gefördert durch die Kulturstiftung des Bundes, München 2009, ISBN 978-3-406-57238-8. (de)
- ^ Genocid bez kazne na jadovno.com
Vanjski linkovi
uredi