Bočne komore
Bočne komore ili često lateralne komore su dijelovi komorskog sistema mozga sisara. Sadrže ih obje moždane hemisfere, po jednu. Označavaju se kao prva i druga moždana komora, koje su veće i od treće i od četvrte moždane komore.
| Bočne komore (Ventriculus lateralis) | |
|---|---|
 | |
 Bočni prikaz komorskih šupljina (desna strana) | |
| Identifikatori | |
| MeSH | D020547 |
| NeuroNames | 209 |
| NeuroLex ID | birnlex_1263 |
| TA98 | A14.1.09.272 |
| TA2 | 5639 |
| FMA | 78448 |
| Anatomska terminologija | |
Svaka bočna komora liči na strukturu u obliku slova C koja počinje u gornjem rogu temporalnog režnja, putuje kroz tijelo tjemenog i čeonog režnja, a na kraju završava na intraventrikulskim otvorima, gdje se svaka očna komore povezuje sa centralnom trećom komorom. Duž zadnjeg roga, proteže unazad u potiljačni režanj, a prednji rog bočne komore se proteže dalje u frontalni režanj.[1][2][3] [4][5][6]
Struktura
uredi
Svaka lateralna komora ima tri roga – kornusa. Oni mogu biti u komori ili proširenja režnja.
Prednji (anteriorni) rog lateralne komore ili frontalni rog, prolazi naprijed i sa strane, sa blagim nagibom prema dolje, iz međukomorskog otvora u čeonom režnju i savija se oko prednje strane kaudatnog jezgra. Njegov pod formira gornju površinu dijela corpus callosum (u rostrumu ovog tijela). Medijalno je ograničen prednjim dijelom septum pellucidum, a bočno – glavom kaudatnog jezgra. Svoj vrhunac doseže na zadnjoj površini strukture korpus kalozum.[7][8][9][10]
Zadnji rog lateralne komore ili okcipitalni rog, prelazi u okcipitalni režanj. Njegov pravac je unazad i bočno, a zatim na medijalni odjeljak. Krov formiraju vlakna corpus callosum koja prolaze na sljepoočni i potiljačni režanj. Na njenom medijalnom zidu je uzdužna eminencija, u malom hipokampusu, koji je involucija komorskog zida proizvedenog od kalkarine brazde. Iznad ove hvataljke (forcepsa) zadnjeg corpus callosum, prolazi kroz orbitu za ulazak u potiljačni režanj, izazivajući još projekcija, u vijugi zadnjeg roga. Kalkarine vijuge zadnjeg roga su izuzetno varijabilne u stupnju svoje razvijenosti; u nekim slučajevima one su slabo definirane, u drugim istaknute.
Donji rog lateralne komore ili temporalni/sljepoočni rog , je najveći od rogova. Prelazi u sljepoočni režanj, formirajući krivinu krajem zadnjeg dijela talamusa. Prvo polazi unazad, lateralni dio, i naniže, a onda se zakrivljuje na oko 2,5 cm od tjemena temporalnog režnja. Njegov ravac pružanja je prilično dobro naznačen na površini mozga – gornjom sljepoočnom brazdom. Krov se formira uglavnom od donje površine obloge corpus callosum, ali i repa kaudatnog jezgra i terminalnih pruga, a svojim dodacima se produžava se naprijed u krov sljepoočnog roga; rep caudatnog jezgra veže putamen. Njegov gornji sloj predstavljaju sljedeći dijovi: hipokampus, fimbria hipokampusa, kolateraln eminencija i pleksus mrežnjače. Kada se ukloni pleksus mrežnjače, vidi se rascjep poput otvora, uz medijalni zid temporalnog roga; ova pukotina predstavlja donji dio koroidne pukotine.
Tijelo bočne komore je centralni dio, samo zadnji frontalnom rogu. Trougao bočnih komora prostor definiransljepoočnim i potiljačnim rogom (nazad) i tijelom lateralne komore (sprijeda). Cella media je centralni dio lateralne komore. Ependimi, koji pokrivaju unutrašnjost bočnih komora, su epitelne ćelije.[11]
Razvoj
urediBočne komore, slično kao i drugi dijelovi ventrikulskog sistema mozga, razvijaju se od centralnog kanala neuralne cijevi. Naime, bočne komore potiču iz dijela cijevi koja je prisutna u prozencefalonu u razvoju, a potom u telencefalonu.[12]
U prva tri mjeseca prenatalnog razvoja, centralni kanal se širi u lateralne, treću i četvrtu komoru, povezane tanjim kanalom. U bočnim komorama, pojavljuju se specijalizirana područja – pleksus mrežnjače – koja proizvode likvor. Ako je njegova proizvodnja veća od reapsorpcije ili njegovo stvaranje blokirano, može nastati proširenje komora i pojave hidrocefalusa. Fetusne lateralne komore se mogu dijagnosticira pomoću linearnog ili planarnog mjerenja.[13][14]
Klinički značaj
urediVolumen bočnih komora se zna povećavati s dobi. Također su uvećane i u velikom broju neuroloških stanja, kod kojih su prosječno veće kod pacijenata sa shizofrenijom, bipolarnim poremećajem, glavnim depresivnim poremećajem i Alzheimerovom bolešću.[15][16][17]
Strukture ventrikulskog sistema su embriološki izvedene iz neuronskih kanala, centralne nervne cijevi.[18]
Dodatne slike
uredi-
Prikaz moždanih šupljina, odozgo -
Lateral ventricles -
Bočne komore -
Sljepoočni rog očne komore -
Bočne komore -
Disecirani mozak po Nicolasovom postupku – drugo parče
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Pritchard T. E., Alloway D. (1999): Medical neuroscience. Hayes Barton Press, ISBN 978-1-59377-200-0:http://books.google.com/books/about/Medical_neuroscience.html?id=m7Y80PcFHtsC[mrtav link].
- ^ Butler A. B., Hodos W. (2005): Comparative vertebrate neuroanatomy: evolution and adaptation. Wiley-Blackwell, ISBN 978-0-471-21005-4.
- ^ http://books.google.com/?id=3nO6ggvV1PUC&dq=%22Comparative+vertebrate+neuroanatomy:+evolution+and+adaptation%22.
- ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
- ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
- ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
- ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
- ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
- ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
- ^ Crossman, A R (2005). Neuroanatomy. Elsevier. str. 32. ISBN 978-0-443-10036-9. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
- ^ Le, T.; Bhushan, Vikas; V., Neil (2010). First Aid for the USMLE Step 1: 2010 20th Anniversary Edition. New York: The McGraw-Hill Companies, Inc. str. 126. ISBN 978-0-07-163340-6.
- ^ Carlson, B. M. (1999). Human Embryology & Developmental Biologypublisher=Mosby. str. 237–238. ISBN 0-8151-1458-3. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|1=(pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) - ^ Glonek, M.; Kedzia, A.; Derkowski, W, (2003). "Planar measurements of foetal lateral ventricles". Folia morphologica. 62 (3): 263–5. PMID 14507062.CS1 održavanje: dodatna interpunkcija (link)
- ^ Kempton, M. J., Geddes, J. R., Ettinger U. et al. (2008). "Meta-analysis, Database, and Meta-regression of 98 Structural Imaging Studies in Bipolar Disorder, Archives of General Psychiatry, 65:1017–1032 see also MRI database at www.bipolardatabase.org Arhivirano 28. 11. 2011. na Wayback Machine.
- ^ Kempton MJ, Salvador Z, Munafò MR, Geddes JR, Simmons A, Frangou S, Williams SC. (2011). "Structural Neuroimaging Studies in Major Depressive Disorder: Meta-analysis and Comparison With Bipolar Disorder". Arch Gen Psychiatry. 68 (7): 675–90. doi:10.1001/archgenpsychiatry.2011.60. PMID 21727252.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) see also MRI database at www.depressiondatabase.org
- ^ Nestor, S; Rupsingh, R; Borrie, M; Smith, M; Accomazzi, V; Wells, J; Fogarty, J; Bartha, R. "Ventricular Enlargement as a Surrogate Marker of Alzheimer Disease Progression Validated Using ADNI". Brain. 131 (9): 2443–2454. doi:10.1093/brain/awn146.
- ^ Wright IC, Rabe-Hesketh S, Woodruff PW, David AS, Murray RM, Bullmore ET (januar 2000). "Meta-analysis of regional brain volumes in schizophrenia". Am J Psychiatry. 157 (1): 16–25. doi:10.1176/ajp.157.1.16. PMID 10618008.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
Vanjski linkovi
uredi