Koledari su slavenski božićni pjevači (starobugarski: kolѧda). Poznato kao i (bugarski: Коледуване, poljski: Kolędowanie, slovenski: Koledovanje, srpski: koleda, ruski: Коледуване, ukrajinski: Колядування) je božićno pjevanje i rasprostranjen je običaj u Bugarskoj, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, Češkoj, Slovačkoj, Sjevernoj Makedoniji i Poljskoj.[1] Božić, koji se i prije uvođenja kršćanstva slavio kao rođendan sunca, veliki je tadicionalni muzički i folklorni događaj, posebno u ruralnim područjima Bugarske.

Koledari u Lavovu u Ukrajini

Obilježavanje uredi

Bjelorusija uredi

Bugarska uredi

Hrvatska uredi

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi poznati su još nazivi: kolendra (u Splitu i okolici), koledva (u Belom na otoku Cresu), a izvođači se nazivaju koledaši, kolendaši, kolendraši, koledvaši i kolojani (u Zlarinu kod Šibenika), koleđani (kod Hrvata u Rumuniji), a u Gdinju na Hvaru ophod se zove koleđanje, junaki i ditići kod gradišćanskih Hrvata. Nazivaju se i koledvači, koleđani, kolijani. U Jelsi na Hvaru ophod se naziva koleđanje, kolendanje, kolejanje.[2] U Istri, Hrvatskom primorju, pa i Lici nazivaju se i fiole (prema pripjevu fiole).

Poljska uredi

Rusija uredi

Poljska uredi

Sjeverna Makedonija uredi

Slovenija uredi

Srbija uredi

Koleda je u narodu običaj po kojem je od Božića do Bogojavljenja grupa maskiranih mladića i mlađih oženjenih ljudi obilazila svaku kuću u selu i pjevala koledske pesme, izvodeći pri tome i razne mađijske radnje, sve sa željom da se utiče na zdravlje ukućana i da se dočara obilje i napredak kuće. Na području Bosanske Krajine koristio se i naziv čarojice za koledare. Koleđani ili koledari su zauzvrat dobijali poklone u hrani od svake kuće. Kod zapadnih Srba običaj se davno izgubio, tako da su i podaci o njemu veoma rijetki. Zabilježen je kod Srba u Bosni i Hercegovini, na Ozrenu, Krnjinu, Trebavi i oko Maglaja, gdje su koledavci (koledare, koledarice, vješalice) u grupama od 10 do 15 momaka i mlađih oženjenih ljudi obilazili određeni zaselak. Pošto otpjevaju pjesmu, ulaze u kuću, traže razne namirnice, a djecu plaše da će ih vješati o verige (otuda i naziv vješalice). Običaj je bolje poznat u istočnoj i južnoj Srbiji. Kolede se pripremaju na nekoliko dana pred Svetog Ignjata (20. decembra), negdje već od Nikoljdana, a glavna priprema sastoji se u izradi maski.

Ukrajina uredi

Literatura uredi

Reference uredi

  1. ^ Виноградова Л. Н. Колядование // Славянские древности: Этнолингвистический словарьŠablon:Toter Link в 5-ти томах / Под ред. Н. И. Толстого; Институт славяноведения РАН. — М.: Международные отношения, 1999. — Т. 2. — С. 563-575. — ISBN 5-7133-0982-7. (Die Veröffentlichung der Russischen Akademie der Wissenschaften)
  2. ^ Dragić, Marko. "Koledanje i veselanje u hrvatskoj tradiciji - Zbornik radova Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 1 / 2008". hrcak.srce.hr (jezik: hrvatski). Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu. Pristupljeno 6. 2. 2023. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi uredi