Juventus FC

nogometni klub iz Torina
(Preusmjereno sa Juventus F.C.)

Juventus Football Club S.p.A (lat. iuventus – mladost)[2], najčešće samo Juventus ili Juve, najtrofejniji je italijanski nogometni klub koji dolazi iz Torina. Osim jedne, sve sezone proveo je u najjačem razredu italijanskog nogometa, Serie A.[3]

Juventus FC
Puno imeJuventus Football Club S.p.A.
NadimakLa Vecchia Signora ("stara dama")[1]
I bianconeri (crno-bijeli)
Le zebre (zebre)
"Fidanzata d' Italia" ("Djevojka Italije")
Osnovan (1897-11-01) 1. novembar 1897 (126 godina), kao Sport-Club Juventus.
LokacijaTorino, Italija
AdresaCorso Galileo Ferraris 32
10128 Torino
StadionAllianz Stadium
Kapacitet41.507
Vlasnik/-ciItalija Porodica Agnelli
PredsjednikItalija Andrea Agnelli
TrenerItalija Massimiliano Allegri
LigaSerie A
FederacijaItalijanski nogometni savez
KonfederacijaUEFA
Pozicija
Serie A 2022/23.
7. mjesto
Uspjesi
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtjuventus.com
2023/24.

Juventus je najuspješniji klub u historiji nogometa u Italiji. Službeno, osvojio je 71 trofej, od toga 60 u svojoj državi, što je rekord, te 11 u svim evropskim takmičenjima. Rekorderi su po broju izgubljenih finala Kupa šampiona i Lige prvaka, čak sedam puta (rekorderi otkad se Liga prvaka igra u ovom formatu sa šest izgubljenih finala). Stara dama[4] treći je najuspješniji klub u Evropi, a šesti u svijetu, s najviše priznatih međunarodnih titula od strane federacija svih kontinenata i same FIFA-e.

Klub je prvi tim iz Italije i uopće cijele južne Evrope koji je osvojio Kup UEFA, i to 1985. Jedini je tim na svijetu koji je osvojio sva službena međunarodna klupska takmičenja te jedini koji je uspio biti prvak u sva tri UEFA-ina glavna takmičenja. Nijedan drugi klub nije imao četiri godine zaredom svoje igrače kao dobitnike Zlatne lopte.[5]

U Italiji je klub sa daleko najviše navijača jer za njega navija više od polovine svih navijača u toj državi (12 miliona), dok ih širom Evrope ima oko 43 miliona. Širom svijeta (naročito na Dalekom Istoku) ukupno ima oko 170 miliona bianconera[6]. Klub je osnivač i Asocijacije evropskih klubova te član grupe G-14, koja okuplja najelitnije svjetske timove.

Klub je u vlasništvu porodice Agnelli još od 1920-ih. Formalno, vlasnik Juventusa je njihova kompanija, Exor.

Historija

uredi
 
Orginalna postava Juventusa iz 1898.

Klub je osnovan 1. novembra 1897. od strane grupe mladića u školi za književnost Massimimo D'Azeglio Lyceum u Torinu. Prvobitno je nosio naziv Sportski klub Juventus, ali je 2 godine kasnije promijenjen u Juventus Football Club. 1900. godine pridružio se tadašnjem italijanskom nogometnom prvenstvu. 1905. osvojen je prvi scudetto[7], a iste godine klub mijenja boju u današnju crno-bijele.

 
Edoardo Agnelli, predsjednik Juventusa od 1923 do 1935

Naredne godine dolazi do razdora unutar ekipe i stvaranja današnjeg Torina te tako i velikog rivalstva. Juventus je bio jako pogođen ovim te tako naredni trofej dolazi tek 1926. godine nakon što ranije klub preuzima tadašnji vlasnik FIAT-a, Edoardo Agnelli. Od 1930. do 1935. godine klub osvaja pet uzastopnih titula. U isto vrijeme prelazi se na Stadio Comunale[8]. Glavni igrači reprezentacije Italije u osvajanju Svjetskog prvenstva 1934. godine su došli upravo iz te generacije. Međutim, rana smrt Edoarda Agnellia dovodi do kraja zlatne ere i tako do II svjetskog rata ne uspijevaju povratiti dominaciju.

U periodu od 1943. do 1945. Juventus je morao izbaciti iz imena Football Club zbog projekta tzv. italijaniziranja tadašnjeg fašističkog režima u zemlji pa je tako klub je nosio ime Juventus Cisitalia. Cisitalia je bila kompanija tadašnjeg predsjednika Petra Dusia sa sjedištem u Torinu (u to vrijeme jedan od brendova FIAT-a).

Pod novim predsjednikom Giovanni Agnellijem dodaju se još dva Scudetta (sezone 1949/50 i 1951/52). 1958. godine Omar Sivori postaje prvi igrač u historiji kluba koji dobija nagradu za Evropskog fudbalera godine. U sezoni 1959/60 prvi put se osvaja dupla kruna[9], pobjednika Serie A i Kupa Italije. Dugogodišnji kapiten Giampiero Boniperti se povlači i ostavlja rekord od 178 golova postignutih u Serie A, koji će se tek oboriti za 49 godina[10].

U ovoj dekadi Serie A je osvojena još samo jednom u sezoni 1966/67. Međutim, već početkom 70-tih godina Juventus učvršćuje poziciju najtrofejnijeg italijanskog kluba. 13. jula 1971. na mjesto predsjednika dolazi Giampiero Boniperti i odmah osvaja prvo titulu. Sa igračima poput Čestmír Vycpáleka, Roberta Bettege, Franca Causia, Jose Altafinija i Gaetana Sciree liga se osvaja još pet puta do 1978. godine. Tih godina na trenersko mjesto dolazi Giovanni Trapattoni.

Još veći uspjesi dolaze pod njegovom trenerskom palicom. U sezonama 1980/81, 1981/82 i 1983/84 dodaju se još tri Scudetta na konto. Juventus poslije ove druge titule u nizu stavlja i drugu zlatnu zvjezdicu na dres[11]. I danas je jedini klub u Italiji sa više od 20 titula. 1982. godine Paolo Rossi kao igrač Juventusa dobija nagradu za Evropskog igrača godine. Naredne tri godine: 1983, 1984 i 1985 Zlatnu loptu osvaja još jedan crno-bijeli; Michel Platini.

Platini je i Juventusu 1985. godine donio prvu titulu Lige prvaka, tadašnjeg Kupa šampiona pobjedom nad Liverpoolom (1-0). Ipak, ta utakmica će ostati zapamćena po velikoj tragediji kada je na Hayselu poginulo 39 navijača Juventusa.

Sa izuzetkom sezone 1985/86 i osvajanjem Serie A Juventus nije uspijevao doć do trofeja uslijed dominacije u domaćem i evropskom fudbalu Napolija i onda Intera i Milana. 1990. godine klub se seli na novoizgrađeni Delle Alpi.

 
Marcello Lippi, trener Juventusa od 1994. do 1999. i 2001. do 2004. godine

Pred sezonu 1994/95 u klub dolazi Marcello Lippi. Pod njegovim vodstvom Juventus ponovo osvaja titulu Serie A nakon devet sezona i gubi finale Kupa UEFA. Počinje razdoblje kada je Juventus bez premca bio najbolji klub u Evropi. Ekipa 1996. osvaja titulu prvaka Evrope pobjedom nad Ajaxom. Naredne dvije sezone u Ligi prvaka dolaze do finala ali u oba navrata gube od Borussie Dortmund i Real Madrida. U sezoni 1998/99 Manchester United je bio bolji u polufinalu i prošao nakon nevjerovatnog dvomeča. Uz to je dodan i Evropski Superkup 1996. godine te iste godine, tadašnji Toyota Kup (poput današnjeg Interkontinentalnog kupa). U istom periodu Serie A je osvojena dva puta.

Nakon povratka Lippija na mjesto trenera, klub osvaja domaće prvenstvo dvije godine zaredom; 2002. i 2003. godine. 2003. godine Juventus je ponovo poražen u finalu Lige prvaka od AC Milana nakon izvođenja penala.

U ljeto 2004. kao novi trener je predstavljen Fabio Capello. U naredne dvije sezone donosi dva nova Scudetta. Međutim, oni se oduzimaju zbog skandala o namještanju utakmica. Juventus dobija najveću kaznu i biva izvačen u Serie B uz ostale dodatne kazne. Dolazi do odlaska skoro svih većih zvijezda.

Oni koji su ostali, poput Alessandra Del Piera, Pavela Nedveda, Gianluigi Buffona i David Trezegueta vode tim kroz Serie B. Klub se odmah vraća u prvu ligu uprkos oslabljenom igračkom kadru i negativnim bodovima.

Od 2007. počinje rekonstrukcija tima koja nije dala neki bitniji rezultat. Najbolji uspjeh tima od 2007. do 2010. godine je bilo drugo mjesto u sezoni 2008/09. U ljeto 2010. godine na predsjedničko mjesto sjeda ponovo jedan Agnelli, Andrea. Prvi potez mu je bio dovođenje na mjesto trenera Luigi Delnerija.

Boje dresova, grbovi i nadimci

uredi
 
Juventusov grb od 1990. do 2004. (gore) i grb od 2004. do 2017. (dolje)
 
 
Trenutni grb Juventusa

Juventus u današnjim crno-bijelim dresovima i bijelom ili crnom šorcu igra od 1903. godine. Originalno, prvi dresovi su bili rozi sa crnom kragnom ali samo zbog pogrešne isporuke. Otac od jednog od tadašnjih igrača je bio zadužen za pranje ali je boja toliko izblijedila do 1903. godine da su se morali pronaći novi dresovi.

Tada je John Savage, engleski internacionalac, za svoju tadašnje ekipu ugovorio isporuku iz njegove domovine. Njegov prijatelj je živio u Notthingamu, i iz razloga što je bio pristalica Notts Countya nazad u Italiju isporučio crno-bijele dresove kakve je tradicionalno nosio Notts County. Od tada Juventus nosi iste boje s tim da su one kluba iz Torina nešto izraženije.

Službeni grb Juventusa je imao nekoliko dizajnerskih korekcija od 20-tih godina prošlog stoljeća. Grb za sezonu 2004/15 ovalnog oblika podijeljen u 5 dijelova (slika lijevo). Unutar se nalazi tri crne šara i dvije bijele u kojima se nalaze naredni elementi; u gornjem dijelu napisano ime kluba na konkavnoj liniji zlatne boje koja predstavlja čast. U donjem dijelu je bijela silueta bika položenog na stari francuski štit; bik je simbol grada Torina. Zadnja izmjena grba desila se pred 2017/18 sezonu (slika desno).

Iznad crnog štita i siluete se nalazi kruna koja simbolizira Augusta Tourinorum, stari rimski grad koji je sada glavni grad regije Pijemont.

U prošlosti konveksna linija je bila plave boje (također simbol Torina). Ime kluba se nalazilo između te linije dole i druge konkavne linije iznad. Stari francuski grb i kruna su bile veće i žute boje. Tokom 80-tih godina u štitu se nalazio tadašnji emblem kluba, zebra u obliku crne siluete. Dvije zlatne zvjezdice koje predstavljaju osvojene titule Serie A su se nalazile u bijelim šarama iznad emblema Juventusa i konkavne i konveksne linije.

Tokom postojanja klub je dobio mnogo nadimaka. la Vecchia Signora (Stara dama) je najbolji primjer. Stara je dosjetka na samo značenje imena kluba što na latinskom jeziku znači mlad [12]. To je nastalo sredinom 30-tih godina i odnosilo se na broj godina tadašnjih najboljih igrača Juventusa. Dio dama je nastao prije 30-tih godina zbog načina kako su navijači bodrili svoj tim tada. Još jedan od nadimaka je la Fidanzata d'Italia (italijanska djevojka) zbog velikog broja navijača iz južne Italije (naročito iz Napulja i Palerma) koji su dolazili u Torino raditi za Fiat tokom 30-tih godina 20. stoljeća. Ostali upotrebljivaniji su i bianconeri (crno-bijeli), le zebre (zebre) zbog boje dresova te i gobbi' (grbavi), zato što stare dame kriva leđa.

Stadioni

uredi
 
Juventus Arena

U prve dvije godine postojanja, Juventus je igrao na Parco del Valentinu i Parco Cittadelli. Poslije toga sve do 1908. mečevi su se odigravali na Piazza d'Armi Stadionu osim 1905. (godine osvajanja prvog Scudetta) i 1906. godine kada je tim igrao na Corso Re Umbertu.

Kasnije od 1909. do 1922. mjesto okršaja je bio Corso Sebastopoli Camp dok je u narednih 11 godina to bio Corso Marsiglia Camp. Na kraju 1933. presljeno je na Stadio Benito Mussolini (kasnije Stadio Olimpico) sagrađen za Mundijal 1934. godine u Italiji. U narednih 45 godina na njemu je odigrano 890 ligaških mečeva sve do 1990. godine. Onda je dobiven novi stadion, također sagrađen za potrebe Mundijala ali ovaj put onog 1990. godine, Delle Alpi.

Tu su sve domaće mečeve igrali od sezone 1990/91. pa do 2005/06. U augustu 2006. preselili su na Stadio Olimpico, renoviran za potrebe Zimskih Olimpijskih Igara u Torinu sa 27 500 sjedećih mjesta. U naredne tri godine planirano je proširenje kapaciteta za dodatnih 3 000.

17. septembra odigrana je prva službena utakmica na novoizgrađenom Juventus Stadiumu. Klub je tako postao prvi nogometni klub u Italiji koji u svom vlasništvu ima vlastiti stadion.

Od 1. jula 2017. godine, Juventus Stadium je komercijalno poznat kao Allianz Stadium u Torinu šest sezona do 30. juna 2023. godine.

uredi

Juventus je daleko najpopularniji klub u Italiji sa 12 miliona navijača, što iznosi oko polovine italijankih fudbalskih fanova. Također je i među najpopularnijim klubovima na svijetu sa oko 170 miliona pristalica (43 miliona u Evropi, naročito u mediteranskim zemljama gdje je dosta italijanskih izbjeglica). Procjenjuje se da čak 100 miliona fanova živi na Dalekom Istoku.

 
Navijači Juventusa

Uprkos svemu ovome, prosjek gledatelja na utakmicama Juventusa je tek oko 22 000, dosta niže od ostalih renomiranih evropskih timova. Razlog tome je najmanje navijača živi baš u Torinu dok je ogromna potražnja za domaćim kartama po cijeloj Italiji. Velika garda navijača živi na Siciliji odakle preovladavaju putnici na gostujuće utakmice.

Drughi, kako se naziva navijačka grupa koja bodri Juventus nema određeno političko opredjeljenje poput većine ostalih grupa u Italiji gdje se one djele na desnicu i lijevicu. Drughi se smatraju najmnogobrojnijom grupom u državi i nemaju dobre odnose ni sa jednom drugom grupom iz Italije kao ni sa nijednom u svijetu sem sa pristalicama Legije iz Varšave te ADO Den Haaga.

Rivalstva

uredi

Juventus ima dva velika rivala. Tradicionalno najveći je Torino F.C., gradski rival. Njihov međusobni duel se popularno naziva Derby della Mole (Torinski derbi). Netrpeljivost je još prisutna od 1906. godine nakon što se Torino F.C. odvojio od Juventusa. Drugi vječiti rival je Inter iz Milana, glavnog grada susjedne pokrajine Lombardije. Ovaj duel se naziva Derby d'Italia (derbi Italije) i do Calciopoli skandala to su bile jedine dvije ekipe koji su cijelu historiju provele u Serie A. Rivalstvo je najviše bilo izraženo krajem 90- tih te posebno nakon povratka Juventusa u prvu ligu.

Također mečevi sa Milanom, Romom, Napolijem i Fiorentinom se željno očekuju svake sezone.

Sastav

uredi

Trenutni sastav

uredi

1. 9. 2021.[13]

Napomena: Zastave pokazuju reprezentaciju kao što je definisano pravilima podobnosti FIFA-e. Igrači mogu imati više od jednog ne-FIFA-inog državljanstva.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G   Wojciech Szczęsny
2 O   Mattia De Sciglio
3 O   Giorgio Chiellini (kapiten)
4 O   Matthijs de Ligt
5 V   Arthur
6 O   Danilo
8 V   Aaron Ramsey
9 N   Álvaro Morata
10 N   Paulo Dybala (zamjenik kapitena)
11 O   Juan Cuadrado
12 O   Alex Sandro
14 V   Weston McKennie
17 O   Luca Pellegrini
Br. Poz. Nacija Igrač
18 N   Moise Kean
19 O   Leonardo Bonucci
20 V   Federico Bernardeschi
21 N   Kaio Jorge
22 V   Federico Chiesa
23 G   Carlo Pinsoglio
24 O   Daniele Rugani
25 V   Adrien Rabiot
27 V   Manuel Locatelli
30 V   Rodrigo Bentancur
36 G   Mattia Perin
44 V   Dejan Kulusevski

Glavni članak: Juventus F.C. (žene)

Menadžersko i tehničko osoblje

uredi

Izvor: Juventus.com

Pozicija Ime
Glavni trener   Massimiliano Allegri
Pomoćnik   Marco Landucci
Trener golmana   Claudio Filippi
Tehnički pomoćnici   Aldo Dolcetti

  Maurizio Trombetta

Glavni trener atletski perfomansi   Simone Folletti
Fitnes trener   Andrea Pertusio
Supervizor za trening i sportski naučni menadžer   Roberto Sassi
Supervizor za trening i fitnes trener   Duccio Bravo
Sportski naučni službenik   Darragh Connolly
Sportski naučni specijalista i fitnes trener   Antonio Gualtieri
Menadžer za analizu meča   Riccardo Scirea
Službenik za analizu meča   Domenico Vernamonte
Osoblje za analizu meča   Giuseppe Maiuri

Medicinsko osoblje

uredi

Izvor: Juventus.com

Pozicija Ime
Šef medicinskog osoblja   Claudio Rigo
Prvi timski doktor   Fabio Christian Tenore
Specijalisti za rehabilitaciju   Marco Luison

  Fabrizio Borri

Fizioterapeuti   Dario Garbiero

  Francesco Pieralisi

  Emanuele Randelli

  Gianluca Scolaro

  Maurizio Delfini

Sportski terapeut   Stefano Grani
Nutricionista za perfomanse   Matteo Pincella

Predsjednici

uredi

Juventus je imao mnogo predsjednika kroz svoju dugu historiju od kojih su neki bili i vlasnici kluba. Na vrhu predsjedavajućih bilo je nekoliko živih bivših predsjednika, koji su bili nominovani za počasnog predsjednika (it.: Presidenti Onorari). Ovo je kompletna lista od 1897. godine:[14]

 
Ime Period
Eugenio Canfari 1897–98
Enrico Canfari 1898–01
Carlo Favale 1901–02
Giacomo Parvopassu 1903–04
Alfred Dick 1905–06
Carlo Vittorio Varetti 1907–10
Attilio Ubertalli 1911–12
Giuseppe Hess 1913–15
Gioacchino Armano
Fernando Nizza
Sandro Zambelli
1915–18
Corrado Corradini 1919–20
Gino Olivetti 1920–23
Edoardo Agnelli 1923–35
Giovanni Mazzonis 1935–36
 
Ime Period
Emilio de la Forest de Divonne 1936–41
Pietro Dusio 1941–47
Giovanni Agnelli 1947–54
Enrico Craveri
Nino Cravetto
Marcello Giustiniani
1954–55
Umberto Agnelli 1955–62
Vittore Catella 1962–71
Giampiero Boniperti 1971–90
Vittorio Caissotti di Chiusano 1990–03
Franzo Grande Stevens 2003–06
Giovanni Cobolli Gigli 2006–09
Jean-Claude Blanc 2009–10
Andrea Agnelli 2010–

Menadžeri

uredi

Ispod je lista menadžera Juventusa od 1923. godine, kada je porodica Agnelli preuzela i kada je klub postao strukturalniji i organizovaniji sve do danas:[15]

 
Ime Nacionalnost Period
Jenő Károly   1923–1926
József Viola   1926
József Viola   1926–1928
George Aitken   1928–1930
Carlo Carcano   1930–1935
Carlo Bigatto
Benedetto Gola
 
 
1935
Virginio Rosetta   1935–1939
Umberto Caligaris   1939–1941
Federico Munerati   1941
Giovanni Ferrari   1941–1942
Luis Monti   /   1942
Felice Borel   1942–1946
Renato Cesarini   1946–1948
William Chalmers   1948–1949
Jesse Carver   1949–1951
Luigi Bertolini   1951
György Sárosi   1951–1953
Aldo Olivieri   1953–1955
Sandro Puppo   1955–1957
Ljubiša Broćić   1957–1959
Teobaldo Depetrini   1959
Renato Cesarini   1959–1961
Carlo Parola   1961
Gunnar Gren
Július Korostelev
 
 
1961
 
Ime Nacionalnost Period
Carlo Parola   1961–1962
Paulo Amaral   1962–1964
Eraldo Monzeglio   1964
Heriberto Herrera   1964–1969
Luis Carniglia   1969–1970
Ercole Rabitti   1970
Armando Picchi   1970–1971
Čestmír Vycpálek   1971–1974
Carlo Parola   1974–1976
Giovanni Trapattoni   1976–1986
Rino Marchesi   1986–1988
Dino Zoff   1988–1990
Luigi Maifredi   1990–1991
Giovanni Trapattoni   1991–1994
Marcello Lippi   1994–1999
Carlo Ancelotti   1999–2001
Marcello Lippi   2001–2004
Fabio Capello   2004–2006
Didier Deschamps   2006–2007
Giancarlo Corradini   2007
Claudio Ranieri   2007–2009
Ciro Ferrara   2009–2010
Alberto Zaccheroni   2010
Luigi Delneri   2010–2011
Antonio Conte   2011–2014
Massimiliano Allegri   2014-

Kurioziteti

uredi
 
Michel Platini sa Zlatnom loptom

Juventus je najuspješniji klub u historiji italijanskog nogometa. Osvojio je 36 puta nacionalni šampionat, što je daleko najviše i drži rekord u broju uzastopnih scudetta (devet, 2011/122019/20).

Imaju 66 službenu titulu; 55 u Italijii 11 internacionalnih, što ga čini trećim klubom po uspješnosti u europskim takmičenjima (poslije Real Madrida i Milana). Na globalnom nivou, Juventus je šesti po uspješnosti kada se saberu sve titule u šest kontinentalnih asocijacija koje objedinjuje FIFA. Osvojili su i tri puta Kup UEFA čime djele taj rekord sa Liverpoolom i Internazionaleom.

Juventus je jedini tim u Italiji koji je zaslužio da nosi dvije zvjezdice na svom dresu (svaka jedna zvjezdica predstavlja 10 titula Serie A). Prvi put u nakon sezone 1957/58, a druga nakon sezone 1981/82. Također su prvi koji su stigli da dvaput osvoje duplu krunu (za nacionalni šampionat i nacionalni kup), u sezonama 1959/60 i 1994/95. Treću zvjezdicu stavili su u sezoni 2015/16. zajedno sa novim dresovima.

Jedini je klub koji je osvojio sva internacionalna takmičenja i prvi koji je osvojio tri glavna UEFA-ina takmičenja, za šta je UEFA dodijelila specijalno prizanje Juventusu.

Po FIFA-inoj listi najuspješnih klubova 20. stoljeća, Juventus je bio pozicioniran na 7. mjesto (najviše od italijanskih klubova). IFFHS je torinskom klubu dodjelio treće mjesto na listi najboljih svijetskih klubova u periodu od 1991-2009 poslije Barcelone i Manchester Uniteda.

Drže rekord po broju uzastopno dobijenih nagrada za najboljeg igrača Europe (četiri) koje su osvojili Michel Platini i Paolo Rossi u periodu od 1982 do 1985. godine. Također, šest od ukupno devet igrača koji su osvojili Kup Šampiona (UEFA Liga prvaka), Kup pobjednika kupova i Kup UEFA (Europsku ligu) su došla iz Juventusa.

Statistika i rekordi

uredi
 
Alessandro Del Piero

Alessandro Del Piero je rekorder po broju nastupa u svim takmičenjima (6. aprila 2008. godine je srušio rekord Gaetana Sciree od 552 utakmice) kao i po broju nastupa u Seriji A (protiv Cagliarija 5. februara 2011. godine postavio novi rekord). Do tada rekorder je bio Giampiero Boniperti sa 444 nastupa.

10. januara 2006. godine Alessandro Del Piero je prestigao rekord Bonipertija, star 45 godina, od 182 gola u svim natjecanjima, a isto je to učinio i u okvirima Serie A 24. oktobra 2010. godine.

U sezoni 1933/34, Felice Placido je sa 31 golom u 34 utakmice postavio rekord kluba koji i danas traje kao igrač sa najviše golova u jednoj sezoni u Serie A. U svim takmičenjima rekorder je Ferenc Hirzer sa 35 golova u 26 nastupa (rekord za italijanski nogomet) i to još u sezoni 1925/26. Omar Enrique Sivori je sezone 1960/61 postavio rekord po broju postignutih golova u jednom meču, također italijanski rekord. Tada je postigao šest Internazionaleu.

Prva službena utakmica Juventusa u historiji je odigrana 1900. godine u okviru tadašnjeg italijanskog šampionata protiv Torinesea koji je pobjedio 1-0. Najveća pobjeda je ostvarena nad Centom 15-0 u sezoni 1926/27, u drugoj rundi Kupa Italije. Što se tiče Serie A najveće su ostvarili u sezoni 1928/29 rezultatom 11-0. Protivnici su bili Fiorentina i Fiumana. Najteži porazi u ligi su nanijeli Milan 1912. (1-8) i Torino 1913. godine (0-8).

Stara dama je italijanski rekorder po broju datih golova u jednoj sezoni; 106. U sezoni 1992/93 to su ostvarili u Serie A (59), Kupu Italije (16) i Kupu UEFA (31).

Rekordi

uredi
Tip takmičenja Takmičenje Br. Titula Sezone
Domaći Serie A 36* 1905, 1925/26, 1930/31, 1931/32, 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1949/50, 1951/52, 1957/58, 1959/60, 1960/61, 1966/67, 1971/72, 1972/73, 1974/75, 1976/77, 1977/78, 1980/81, 1981/82, 1983/84, 1985/86, 1994/95, 1996/97, 1997/98, 2001/02, 2002/03, 2004/05m, 2005/06m, 2011/12, 2012/13, 2013/14, 2014/15, 2015/16, 2016/17, 2017/18, 2018/19, 2019/20.
Serie B 1 2006/07.
Italijanski kup 15* 1937/38, 1941/42, 1958/59, 1959/60, 1964/65, 1978/79, 1982/83, 1989/90, 1994/95, 2014/15, 2015/16, 2016/17, 2017/18, 2020/21, 2023/24.
Italijanski superkup 9* 1995, 1997, 2002, 2003, 2012, 2013, 2015, 2018, 2020.
Kontinentalni UEFA Liga prvaka 2 1984/85, 1995/96.
UEFA Kup pobjednika kupova 1 1983/84.
Kup UEFA/UEFA Evropska liga 3 1976/77, 1989/90, 1992/93
UEFA Superkup 2 1984, 1996.
UEFA Intertoto kup 1 1999.
Svjetski Interkontinentalni kup 2 1985, 1996.

Napomene

uredi

Doprinos italijanskoj reprezentaciji

uredi

Generalno, gledajući kroz historiju, Juventus je tim koji je dao najviše igrača italijanskoj reprezentaciji te je jedini domaći tim koji je od drugog održanog svjetskog prvenstva u Italiji 1934. godine imao svoje igrače u svakoj selekciji. Posebno su se isticali igrači iz dvije zlatne ere kluba; iz Quinquennio d'Oro u periodu od 1931. do 1935. godine te ere Ciclo Leggendario od 1972. do 1986. godine.

Međunarodna finala

uredi

Liga (Kup) prvaka

1972/73. Juventus 0-1 Ajax Amsterdam
1982/83. Juventus 0-1 Hamburger SV
1984/85. Juventus 1-0 Liverpool
1995/96. Juventus 1-1 (4-2 11-m) Ajax Amsterdam
1996/97. Juventus 1-3 Borussia Dortmund
1997/98. Juventus 0-1 Real Madrid
2002/03. Juventus 0-0 (2-3 11-m) Milan
2014/15. Juventus 1-3 Barcelona
2016/17. Juventus 1-4 Real Madrid

Kup pobjednika kupova

1983/84. Juventus 2-1 Porto

Kup UEFA / Kup velesajamskih gradova

1965/66. Juventus 0-1 Ferencvaros Budimpešta
1970/71. Juventus 2-2, 1-1 Leeds United
1976/77. Juventus 1-0, 1-2 Athletic Bilbao
1989/90. Juventus 3-1, 0-0 Fiorentina Firenza
1992/93. Juventus 3-1, 3-0 Borussia Dortmund
1994/95. Juventus 0-1, 1-1 Parma

Evropski superkup

1984. Juventus 2-0 Liverpool
1996. Juventus 6-1, 3-1 Paris Saint Germain

Interkontinentalni kup

1973. Juventus 0-1 Independiente Avellaneda
1985. Juventus 2-2 (4-2 11-m) Argentinos Juniors Buenos Aires
1996. Juventus 1-0 River Plate Buenos Aires

Proizvođači opreme i sponzori

uredi
Period Proizvođači

opreme

Sponzori

na dresu

1979 - 1989. Kappa Ariston
1989 - 1992. Upim
1992 - 1995. Danone
1995 - 1998. Sony / Sony minidisc
1998 - 1999. D+Libertà digitale / Tele+
1999 - 2000. CanalSatellite / D+Libertà digitale / Sony
2000 - 2001. Ciao Web / Lotto Sportal.com / Tele+
2001 - 2002. Lotto FASTWEB / Tu Mobile
2002 - 2003. FASTWEB / Tamoil
2003 - 2004. Nike
2004 - 2005. SKY Italia / Tamoil
2005 - 2007. Tamoil
2007 - 2010. New Holland FIAT Group
2010 - 2012. BetClic / Balocco
2012 - 2015. FIAT S.p.A. (Jeep)
2015 - 2018. Adidas

Reference

uredi
  1. ^ Također Madama U pijemontskom jeziku.
  2. ^ Ime "Juventus" je riječ iz pijemontskog jezika, a potječe od latinske riječi iuventus (mladost).
  3. ^ Prvi stepen profesionalnog takmičenja u Italiji, Serie A.
  4. ^ Popularni naziv za Juventus
  5. ^ Nagrada za najboljeg igrača europe (fran. Ballon d'Or)
  6. ^ Popularni naziv za Juventusove simpatizere.
  7. ^ Naziv trofeja za osvojenu Serie A
  8. ^ Današnji Stadio Olimpico
  9. ^ Označava se kada je jedna ekipa u sezoni osvoji dva trofeja u svojoj zemlji, ili domaće prvenstvo i međunarodno takmičenje
  10. ^ 31. oktobar 2010. godine - Del Piero najbolji strijelac Juventusa u Seriji A u historiji "Del Piero rekord". Juventus Football Club S.p.A official website. Arhivirano s originala, 21. 8. 2011. Pristupljeno 31. 10. 2010.
  11. ^ U Italiji se za svaku desetu titulu u ligi dodjeljuje zlatna zvjezdica
  12. ^ Ime "Juventus" je riječ iz Pijedmontskog jezika od latinske riječi iuventus (mladost u Bosanskom jeziku).
  13. ^ "First Team Men". Juventus.com.
  14. ^ "Presidenti". JuventusStory.it. 8 June 2007. Arhivirano s originala, 30. 6. 2008. Pristupljeno 8. 8. 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)
  15. ^ "Allenatori Storia". ForzaJuve.org. 25 July 2007. Arhivirano s originala, 25. 7. 2011. Pristupljeno 8. 8. 2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)

Vanjski linkovi

uredi