Wikipedia

Ibn-Hazm

Ebū Muḥammed ʿAlī ibn Aḥmed ibn Saʿīd ibn Ḥazm ibn Galib ibn Salih ibn Halaf ibn Meden ibn Sufjan ibn Jezid el-Endelusi el-Kurtubi (arapski: أبو محمد علي بن أحمد بن سعيد بن حزم بن غالب بن صالح بن خلف بن معدان بن سفيان بن يزيد الأندلسي القرطبي ; također poznat i kao ez-Zahiri; rođen 7. novembra 994. godine– umro 15. augusta 1064. godine) je bio učenjak islamske Španije, filozof, psiholog, historičar, pravnik, učenjak hadisa, mufessir (tumač Kur'ana), književnik, genealog, historičar i teolog, rođen u Kordobi u uglednoj vezirskoj porodici.[1][2]

Ibn Hazm el-Endelusi
ابن حزم الأندلسي
Rođenje7. 11. 994. g.
Kordoba, Emevijski halifat
Smrt15. 8. 1064. g.
Montijar, Huelva, Taifa Sevilja (Almoravidi)
EtnicitetEndelužanin
Značajna djela
Golubičina ogrlica, Kitab al-Muhalla bil Athar, Kitab al-Fisal fi al-milal wa-al-ahwa' wa-al-nihal, Al-Ahkam fi 'Usul al-Ahkam
TitulaVezir, Imam
ReligijaIslam
RoditeljiAhmed ibn Sa'id ibn Hazm

Bio je veliki teoretičar zahirizma, a na zapadu poznat kao osnivač nauke o komparativnim religijama i psiholog zbog svoje daleko najpoznatije knjige Golubičina ogrlica (Tauk el-Hamama; arapski: طوق الحمامة).

Porijeklo i odrastanje

uredi

Prema njegovom učeniku, Muhammed ibn el-Futuh el-Humejdiju, Ibn Hazm je bio perzijskog porijekla, a njegov predak mevla (štićenik, sluga) Jezid ibn Ebi Sufjan ibn Harba.[2][3][4] Sam Ibn Hazm nekoliko puta je izjavio da potiče iz Perzije, čemu je posvetio pjesme u svom dijelu Divan.[5] Njegov otac, Ahmed ibn Sa'id ibn Hazm bio je vezir vladara el-Mensura i njegovog sina el-Muzaffera do 1009. godine kada biva pritvoren, zatim pod stalnim nadzorom, da bi na kraju bio u bjekstvu.[2]

Zabilježen je sljedeći zapis koji je Ibn Hazm uručio sudiji Sa'id ibn Ahmedu: "Rođen sam u Kordobi, u istočnom dijelu, prije izlaska sunca i nakon poziva na jutarnju molitvu, krajem noći u srijedu, posljednjeg dana mjeseca ramazana, što odgovara 30. ramazanu 384. ili 7. novembru 994. godine." [6]

Ibn Hazm je odrastao u vili el-Mugira, u kući visokog staleža, gdje je odrastao okružen ženama i sluškinjama koje ga podučavaju čitanju, pisanju i čine da nauči Kur'ana napamet još kao dječak.[7] U šesnaestoj godini Ibn Hazm počinje pohađati časove hadisa kod svog prvog učitelja Ebu Omer Ahmed ibn Muhammed el-Džasura.[3]

Obrazovanje

uredi

Ibn Hazm je započeo sa predanim i studioznim izučavanjem kada je navršio dvadeset i šest godina.[2]

Slučaj koji je potakao Ibn Hazma na studiozno izučavanje vjere

uredi

Historičar ez-Zehebi bilježi sljedeći slučaj: "...Jedne prilike prisustvovao je dženazi (prije podne-namaza), pa je ušao u mesdžid, i sjeo je bez da je išta klanjao, pa su mu ljudi rekli: 'Ustani i klanjaj tehijjetul-mesdžid'. Jedan od prisutnih mu je prišao i rekao: 'Toliko ti je godina i ne znaš da je tehijjetul-mesdžid po ulasku u džamiju obavezan'. U tom trenutku imao sam dvadeset i šest godina, kaže Ibn Hazm. Ustao sam i klanjao. Kad smo se vratili s dženaze, ušao sam u mesdžid i počeo klanjati. Tada mi je rečeno: 'Sjedni, sjedni, nije vrijeme namaza', a to je bilo nakon ikindije. Zatim sam otišao potpuno posramljen i ogorčen na samoga sebe. Nakon toga, rekao sam svom učitelju koji me podučavao: 'Vodi me do kuće fekiha Ebu 'Abdullah ibn Dahhuna.' Pa sam ga obavijestio o tome što se dogodilo, nakon čega me uputio na Muvettu imama Malika. Tada sam započeo izučavanje pred njim, ujedno prateći čitanje Muvvete s njim i ostalima, pune 3 godine. Tek nakon toga, počeo sam diskutovati i upuštati se u rasprave." [2][4]

Ibn Hazm na taj način započinje proučavanje malikijskog mezheba i pred Ibn Dahhunom je naučio njegove osnove i detalje. Neko vrijeme se zanimao za šafijski mezheb i proučavao knjige tog mezheba, dok na kraju nije zakoračio putem zahirijskog mezheba.

Učitelji Ibn Hazma

uredi

Ibn Hazm je učio i okoristio se mnogim učiteljima, i bio je prijatelj s velikim učenjacima svog doba poput Ebu Omer Jusuf ibn 'Abdullaha poznatijeg kao Ibn 'Abdulberr el-Endelusi i Ebu-l-Husejn el-Fasijem. Kod Ebu-l-Kasima 'Abdurrahmana el-Azdija je učio jezik, gramatiku i hadise. Hadis je još učio i kod Ahmed ibn el-Džasura, Hamdanija i Ebu Bekr Muhammed ibn Ishaka, a tri godine je studirao fikh pod mentorstvom 'Abdullah ibn Dahhuna, uglednog pravnika i velikog muftije iz Kordobe. Fikh i hadise je također proučavao kod 'Abdullah el-Azdija Ibn el-Faradija, kadije u Valensiji.[2]

Ibn Hazm je posjećivao hadiske kružoke egipatskog učenjaka Ebu-l-Kasim 'Abdurrahman ibn Ebi Jezid el-Misrija, zajedno s ostalim učenicima i učenjacima hadisa.[7] Učio je i od Hamam ibn Ahmeda, kadije i učenjaka hadisa iz Kordobe, kod Ebu Omer Ahmed ibn Muhammed el-Talamankija, pravnika, učenjaka hadisa i imama u kiraetu.[2]

Proučavao je mnoge knjige iz šafijskog fikha i izučavao knjigu Ahkam el-Kur'an od Umejj el-Hidžazija, koji je slijedio šafijski mezheb i bio veoma vješt u logici.[8] Zahirijski fikh, njegove propise i metode proučavao je pred učiteljem Ebu-l-Hijar Mes'ud ibn Sulejman, fekihom zahirijske pravne škole iz Santarema u velikoj džamiji u Kordobi.[9] U svojoj knjizi Risalah fi Fadl el-Endelus piše da se okoristio znanjem Muhammed ibn Husejn el-Kattanija od kojeg je učio logiku i filozofiju.[2]

Vjerska okupljanja i rasprave u Valensiji

uredi

Prilikom boravka u gradu Valensiji, Ibn Hazm je proučavajući malikijski mezheb prisustvovao raspravi gdje je i sam postavljao pitanja, a na čije odgovore nije bio zadovoljan, na šta je dobio odgovor: "Ovo znanje je iznad tvog nivoa". Nakon nekoliko mjeseci detaljnijeg proučavanja fikha, vratio se na isto mjesto i održao sjajnu raspravu gdje je izjavio: "Slijedim hakk i koristim idžtihad, ne ograničavam se bilo kojim mezhebom." Ovo se desilo za vrijeme vladavine el-Muzaffera Valensijom.[10]

Rasprave na Majorci

uredi
 
Djelo Golubičina ogrlica

Ibn Hazma dočekao je guvernek Majorke Ibn Rašik koji mu je, impresioniran raspravom Ibn Hazma sa malikijskim pravnikom Ebu-l-Velid ibn el-Barijem, gdje ga je Ibn Hazm žestoko osporio i porazio, dao dozvolu da širi svoje znanje.[11] Na otoku Majorci upoznao je i čuvenog malikijskog učenjaka Ebu-l-Velid el-Badžija koji je proveo 13 godina obrazujući se u zemljama Istoka, a zatim se vrativši u Endelus. Upravo sa njim je Ibn Hazm održao brojne rasprave, da bi na kraju, zbog snažne podrške princa Majorke el-Badžiju, bio primoran napustiti otok 1048. godine.[2]

Boravak u Sevilji i spaljivanje Ibn Hazmovih knjiga

uredi

Za vrijeme Ibn Hazmovog boravka u Sevilji vladao je El-Mu'tedid ibn Abbad koji je bio nasljednik svoga oca, kadije Ebu-l-Kasim Muhammed ibn Isma'il ibn el-'Abbada, kojeg su stanovnici Sevilje izabrali za svog princa. Da bi održao snažan uticaj na muslimane te regije i potvrdio svoj autoritet, izmislio je priču da je halifa Hišam ibn Hakem el-Mu'ejjed živ i da je podržao njegovu vladavinu Seviljom. Ovo je bio slučaj sve do 1063. godine kada je objavio da je halifa umro i da ga je već imenovao svojim nasljednikom, što je Ibn Hazm razotkrio i dokazao da je halifa el-Mu'ejjed umro dvadeset i dvije godine ranije.[12][13]

El-Mu'tedid je skupio Ibn Hazmove knjige i javno ih spalio, nakon čega je Ibn Hazm postao izložen stalnom gnjevu i mržnji fanatičnih učenjaka i vladara. Povodom ovog događaja napisao je poemu:

" Papir možete spaliti, ali ono što papir nosi, ne,

Sačuvano je u mojim grudima i putuje sa mnom gdje god me noge nose.

Gdje god sam ja, tu je i moje znanje,

I bit će sahranjeno zajedno sa mnom, na dan kad umrem. " [5][14]

Političko djelovanje

uredi

Zahvaćen građanskim ratom i smrću svog oca 28. zul-hidždžeta 402. godine po Hidžri (1012. godine po gregorijanskom kalendaru) Ibn Hazm je protjeran iz Kordobe u Almeriju, a kad su vojske Berbera trijumfovale 404. godine po Hidžri (1014. god), zastalno se nastanjuje u Almeriji pod zaštitom Hajrana, gradonačelnika Almerije. Hajran ga u 406-407. g. H. (1015-1016. g) zatvara, tvrdeći da se urotio da vrati vladavinu Emevija. Kasnije biva prognan zajedno s Ebu Bekr ibn el-Muhallebom, pa su nakon toga se nastanili u Hisn el-Kasru (Aznalcázar). Odatle bježe brodom do Valensije kada na vlast stupa halifa el-Murteda 'Abdurrahman ibn Muhammed.[7] U Valensiji Ibn Hazm se pridružuje el-Murtedeu i obnaša funkciju njegovog vezira. Zajedno pokušavaju da se domognu položaja halife, ali bivaju poraženi 1018. godine kada el-Murteda umire, a Ibn Hazm biva zatvoren u Granadi. Naredne godine se Ibn Hazm seli u Kordobu. Ibn Hazm napušta Kordobu 1021. godine, pridružujući se Ebu 'Amir el-Muzafferu u pokušaju da se domogne vlasti, kasnije se preselivši u Hativu (Xàtiva). 1023. godine se vraća u Kordobu da podrži 'Abdurrahman el-Mustazhir Billah ibn Hišama i postaje njegov vezir. Ali nakon toga, el-Mustekfi preuzima vlast i zatvara Ibn Hazma. Po izlasku na slobodu, 1025. godine Ibn Hazm se vraća u Hativu gdje ostaje naredne 3 godine, da bi se kasnije sastao u Alpuenteu s oficirima bivše dinastije Amirida i podržao Hišam ibn Muhammeda, koji je uskoro trebao biti imenovan kao halifa el-Mu'tedd (Hišam III). Opet biva postavljen za vezira Hišam el-Mu'tedd Billah ibn Muhammed ibn 'Abdulmelika na tri godine, do konačnog pada el-Mu'tedda (Hišama III) 1031. godine koji je ujedno i posljednji vladar Emevija u Endelusu.[2][15][16]

Zahirijska metodologija

uredi

Prema Ibn Hazmu, ne postoji zahirijski mezheb, već je to metodologija, jer dva zahirijska učenjaka mogu doći do istih ili različitih zaključaka bez slijepog slijeđenja bilo kojeg prethodnika, držeći se iste metodologije zahira u tekstovima. To je mezheb u lingvističkom smislu, jer se oni zasnivaju na istim principima, ali u tehničkom smislu mezheb obično ima osnivača i skup 'usula (metodologije) i furu'a (grana). Ibn Hazm ne smatra Davuda ibn 'Alija osnivačem zahirizma, već smatra da je bio istaknuti fekih (pravnik) koji je koračao tim putem, a zahirijski učenjaci u različitim su se periodima razlikovali po pitanju metodologije i grana.[17]

Ibn Hazm je smatrao da zakone treba tumačiti na osnovu jasnih tekstova, a ne na osnovu figurativnog ili metaforičkog značenja, osim ako drugi tekstovi, konsenzus ili kontekst ukazuju na to da je figurativno značenje namjera.

Ibn Hazm kaže: "Nije dozvoljeno da bilo ko mijenja značenje ajeta od njegovog očitog značenja ili mijenja jasno značenje hadisa, jer Allah Uzvišeni kaže: 'Na jasnom arapskom jeziku' (Kur'an, 26:195) On, neka je uzvišen rekao je, koreći ljude: 'Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali.' (Kur'an, 5:13) Ko promijeni značenje nassa (teksta Kur'ana i Sunneta) od njihovog očitog jezičkog značenja, bez dokaza iz drugog teksta ili idžma'a zapravo tvrdi da nass nije jasan. Iskrivio je značenje Allahovog govora i Njegove Objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to je ozbiljna stvar. Čak i da je čist od velikih grijeha za ovo djelo, značilo bi da tvrdi bez dokaza. Nije dozvoljeno da neko iskrivljuje govor bilo koje osobe, a posebno u slučaju Allahovog govora, slavljen neka je On, i govora Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je Njegova objava." [18]

Ibn Hazm o prirodnim naukama

uredi

U svome djelu al-Fisal fi al-milal wa al-Ahwa wa al-Nihal (arapski: ‏كتاب الفصل في الملل والاهواء والنحل) Ibn Hazm kaže:

"Zemlja je okrugla uprkos onome što se popularno vjeruje (...) dokaz je to da je Sunce uvijek okomito na određeno mjesto na Zemlji." [19]

Na polju fizike, o zvuku on vjeruje da putuje određenom brzinom. Dok komentira različite teorije koje govore o starosti zemlje, Ibn Hazm smatra da o tome ništa nije dokazano sa sigurnošću. Kaže: "Mi, muslimani, ne znamo sa sigurnošću starost Zemlje. To može biti mnogostruko više godina koje su pretpostavili drugi." [19]

Pohvale islamskih učenjaka na račun Ibn Hazma

uredi

"Ibn Hazm je bio hafiz hadisa i učenjak fikha, a dokaze je uzimao iz Kur'ana i Sunneta. Bio je stručnjak za razne nauke i radio je shodno tom znanju; nisam vidio nikoga poput njega s takvom inteligencijom i pamćenjem, i takve plemenitosti duše i vjere." (Ebu 'Abdullah Muhammed ibn el-Futuh el-Humejdi) [10]

"Imam, izuzetan, more znanja, stručnjak u raznim naukama i disciplinama, Ebu Muhammed 'Ali ibn Ahmed ibn Sa'id ibn Hazm." (Ez-Zehebi) [4]

"...Zaokupljen Kur'anom i korisnim znanjem, nadmašio je svoje savremenike u učenosti." (Ibn Kesir) [20]

"Bio je čvrstog imana i dina, velikog i temeljitog znanja, što niko ne može poreći osim tvrdoglavih, i znanje o različitim (akval) mišljenjima i okolnostima (ahval) može se pronaći u njegovim knjigama, kao i njegovo čuvanje osnova islama i Sunneta Vjerovjesnikova, što je spoj koji ne možemo naći ni kod koga drugog. (...) Umio je razlikovati vjerodostojan od slabog hadisa i poznavao je riječi selefa, koje ne možete naći ni kod kojeg drugog fekiha (pravnika)." (Ibn Tejmijje) [21]

Pohvale neislamskih učenjaka na račun Ibn Hazma

uredi

"Gledajući ogroman i raznovrstan broj književnih djela Ibn Hazma, nismo sigurno kako bismo ga trebali kvalificirati, koristeći standardne kategorije. On je stručnjak za Kur'an, hadis, teolog, historičar i nadasve polemičar. Ali, ako bismo pitali bilo kojeg obrazovanog zapadnjačkog čitatelja, on bi na naše pitanje odgovorio rekavši da je Ibn Hazm psiholog, budući da je autor Golubičine ogrlice - rasprave o ljubavi i njenim simptomima - koja je prevedena na veliki broj modernih jezika i koja je postala naširoko poznata. Do potpuno drugačijeg pogleda dolazimo kad obratimo pažnju na glavnu temu mnogih Ibn Hazmovih spisa, a posebno njegove triloge koja se sastoji od al-Fisal fi al-milal wa al-Ahwa wa al-Nihal (arapski: ‏كتاب الفصل في الملل والاهواء والنحل), al-Ihkam li 'Usul al-Ahkam (arapski: ‏الاحكام في اصول الاحكام) i al-Muhalla bi al-Athar fi Sharh al-Mujalla bi al-Ikhtisar (arapski: المحلى بالآثار في شرح المجلى بالاختصار). Sva tri djela bave se vjerskim i pravnim temama na najčišći islamski način i otkrivaju nam Ibn Hazmovo osnovno zanimanje za teoriju i praksu islama kao istinske objavljene vjere." (Josep Puig Montada, Reason and Reasoning in Ibn Hazm of Cordova)

"Ibn Hazm je bio polimat koji je doprinio pravnoj misli, lingvistici, umjetnosti i estetici, teologiji, filozofiji, etici, historiji, genealogiji, astronomiji i matematici - povrh svega, dao je veliki doprinos međureligijskim polemikama. Ovi doprinosi zaslužuju detaljniji osvrt zajedno s njegovim književnim opusom, a ova monumentalna zbirka članaka o njegovom životu i misli, koju su uredila tri vodeća islamska učenjaka, objedinjuje više od jednog stoljeća zapadnjačkog učenja o Ibn Hazmu, i poslužit će kao nezaobilazna referenca koja pruža čvršću naučnu osnovu za promišljanje o značaju koju Ibn Hazm i danas ima za islam." (Paul L. Heck, The Activist of Andalusia: Ibn Hazm of Cordoba)

"Najveći učenjak i najoriginalniji genije muslimanske Španije je Ebu Muhammed 'Ali Ibn Hazm, koji je rođen u Kordobi 994. godine." (Reynold A. Nicholson, A Literary History of Arabs) [14]

Knjige Ibn Hazma

uredi

Ibn Hazm je bio jedan od najplodonosnijih islamskih pisaca. Napisao je oko 400 djela, od kojih je 40 štampano [10]. Neka od njegovih najznačijnih djela su:

  1. Ahkam al-Din
  2. Ajwiba 'ala Sahih al-Bukhari
  3. Al-Ihkam fi 'Usul al-Ahkam
  4. Al-Izhar li ma Shuni'a bihi 'ala al-Zahiriyyah
  5. Al-Mujalla fi al-Fiqh
  6. Al-Muhalla fi Sharh al-Mujalla bi al-Hujaj wa al-Athar
  7. Al-Risalah al-Bahirah fi al-Radd 'ala Ahl al-Aqwal al-Fasida
  8. Al-'Usul wa al-Furu'
  9. Al-Ijma wa Masailuhu
  10. Al-Imla fi Qawaid al-Fiqh
  11. Al-Taqrib li Hadd al-Mantiq
  12. Asma' al-Khulafa wa al-Wulat wa Dhikr Mudadihim
  13. Asma' al-Sahabah al-Ruwat wa ma li Kull Wahid min al-Adad
  14. Ashab al-Futya min al-Sahabah wa man Ba'dahum
  15. Ibtal al-Qiyas wa al-Ray wa al-Istihsan wa al-Taqlid
  16. Izhar Tabdil al-Yahud wa al-Nasarah fi al-Tawrat wa al-Injil
  17. Jamharat Ansab al-'Arab
  18. Jawami al-Sirah
  19. Juzz fi Awham al-Sahihayn
  20. Kashf al-Iltibas lima Bayna al-Zahiriyyah wa Ashab al-Qiyas
  21. Kitab al-Akhlaq wa al-Siyar fi Mudawat al-Nufus
  22. Kitab al-Faraid
  23. Kitab al-Fisal fi al-Milal wa al-Ahwa wa Nihal
  24. Kitab al-Ikhtilaf al-Fuqaha al-Khamsah: Malik wa Abi Hanifah wa al-Shafi'i wa Ahmed wa Davud
  25. Kitab al-Imla fi Sharh al-Muwatta
  26. Kitab al-Irab 'an al-Hayra wa al-Iltibas al-Mawjudayn fi Madhahib Ahl al-Ray wa al-Qiyas
  27. Kitab al-Khisal al-Jami'a li Mahsal Sharai al-Islam fi al-Wajib wa al-Halal wa al-Haram
  28. Kitab al-Athar allati Zahiruha al-Ta'arud wa Nafi al-Tanaqud 'anha
  29. Kitab Durr al-Qawaid fi Fiqh al-Zahiriyyah
  30. Kitab fi Asma' Allah
  31. Kitab fi ma Khalafah fihi Abu Hanifah wa Malik wa al-Shafi'i Jumhur al-'Ulama wa ma Infarada bihi kul Wahid
  32. Kitab fi ma Khalafah fihi al-Malikiyyah al-Tawa'if min al Sahabah
  33. Kitab Muhim al-Sunan
  34. Kitab Hajjat al-Wada
  35. Marabit al-Ijma' fi al-'Ibadat wa al-Mu'amalat wa al-I'tiqadat
  36. Marabit al-'Ulama wa Tawalifuhum
  37. Masail 'Usul al-Fiqh
  38. Mukhtasar fi Ilal al-Hadith
  39. Qasidah fi 'Usul al-Fiqh al-Zahiriyyah
  40. Qira'at al-Mashhurah fi al-Amsar Kitab al-Durrah fima Yajibu I'tiqaduhu
  41. Risalah fi al-Mufadalah Bayna al-Sahabah
  42. Risalah Marabit al-'Ulum
  43. Risalah al-Radd 'ala al-Kindi al-Faylasuf
  44. Risalah Bayan 'an Haqiqah al-Iman
  45. Risalah fi Imamah
  46. Risalah fi al-Radd 'ala Ibn Naghrela al-Yahudi
  47. Risalah Ma'rifah al-Nasikh wa al-Mansukh
  48. Sharh Ahadith al-Muwatta wa al-Kalam 'ala Masa'ilihi
  49. Tawq al-Hamama
  50. Ta'lif fi al-Radd al-Anajil al-Nasarah
  51. Al-Isal ila Fahm Kitab al-Khisal

Reference

uredi
  1. ^ http://www.jstor.org/discover/10.2307/528141?sid=21105349467891&uid=2&uid=4&uid=3737568
  2. ^ a b c d e f g h i j Syed Nooruzuha, Barmaver (2019). Ibn Hazm: The Life And Ideas Of The Spanish Genius. Syed Nooruzuha Barmaver. ISBN 978-93-5351-833-2.
  3. ^ a b Muhammed ibn el-Futuh (1966). Jadhwat al-muqtabis fī dhikr wulāt al-Andalus. Dār al-Misriyah lil-taʼlīf wa-al-tarjimah. str. 1/308.
  4. ^ a b c Muhammed ibn Ahmed ez-Zehebi (2014). Sijeru a'lami-n-nubela (Životi plemenitih ličnosti). Beirut: Resala Publishers. str. 13/374, 13/380-381. ISBN 9933446657.
  5. ^ a b Ibn Hazm (2010). Divan. Beirut: Dar Ibn Hazm. str. 34, 35, 88. ISBN 9789953136981.
  6. ^ Ibn Baskuwal (1966). Al-silah fi akhbari aimmatil andalus. al-Dar al-Misriyya. str. 2/417.
  7. ^ a b c Ibn Hazm (2003). Tauk el-Hamama (Golubičina ogrlica). Dar Al Marefah. str. 54–55, 136, 151–154. ISBN 978-9953429106.
  8. ^ Aḥmad ibn Muḥammad Maqqarī (1855). Analectes sur l'histoire et la littérature des Arabes d'Espagne. E.J. Brill. str. 2/131.
  9. ^ Miguel, Jose (2012). Ibn Hazm of Cordova: The Life and Works of a Controversial Thinker. str. 13. ISBN 978-90-04-24310-1.
  10. ^ a b c Ez-Zehebi. Tezkiretu-l-huffaz (Memorijal hadiskih stručnjaka). Beirut: DKI. ISBN 2745122177.
  11. ^ Ebu 'Abdullah Ibn el-Abbar (1955). al-Takmila li-Kitab al-Sila. Maktab Nasr al-Taqafa al-Islamiyya. str. 523, 817.
  12. ^ Abdulwahid Al-Marrakushi (1847). Kitab al-Mu'ajib fi Talkhis Akhbar al-Maghrib. Dar Sader. str. 96. ISBN 9953138311.
  13. ^ Ibn Hazm (2013). Kitab naqt al-'arus fi tawarikh al-khulafa'. Turath For Solutions. str. 83. ISBN 9957693824.
  14. ^ a b Nicholson, Reynold A. (1994). A Literary History of the Arabs. Kitab Bhavan. str. 427. ISBN 978-8171511945.
  15. ^ Muhammad Abu Zahra (1997). Ibn Hazm, hayatuhu wa asruhu - arauhu wa fiqhuhu. Dar al-Fikr al-Arabi. str. 37–42. ISBN 9771009346.
  16. ^ Soravia, Bruna. Ibn Hazm of Cordoba: The Life and Works of a Controversial Thinker (Handbook of Oriental Studies). str. 31–32. ISBN 978-9004234246.
  17. ^ Mehmedović, Avdić (2020). Ibn Hazm: život i djelo španskog genija. Tuzla: Udruženje građana "Multi".
  18. ^ Ibn Hazm (1991). al-Nubdhah al-kāfiyah fī uṣūl aḥkām al-dīn. Dār al-Kitāb al-Lubnānī. str. 36. ISBN 9772380595.
  19. ^ a b Ibn Hazm (2016). Kitab al-fasl fi al-milal wa-al-ahwa' wa-al-nihal. Wentworth Press. str. 98, 105–106. ISBN 1363736434.
  20. ^ Ismail ibn Omer ibn Kesir (2014). El-Bidaje ve-n-nihaje (Početak i kraj). Karachi: Dar al-Ishaat. str. 12/113. ISBN 9694284937.
  21. ^ Ibn Tejmijje. Medžmul-fetava. str. 4/19-20. Arhivirano s originala, 17. 9. 2021. Pristupljeno 17. 9. 2021.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Ibn-Hazm&oldid=3655442"