Hugo od svetog Viktora
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hugo Graf von Blankenburg (1096 ili 1078. - 1141.), nazvan Hugo od sv. Viktora po augustinskom samostanu St. Victoire blizu Pariza, čijom je čuvenom školom upravljao od 1133., bio je srednjovjekovni njemački filozof.
Hugo nije tipičan skolastički filozof, budući da se priklanja iracionalističko-mističnom smjeru bliskom sv. Bernardu iz Clairvauxa, na kojega je utjecao. Premda pretežito platoničar, te sljedbenik sv. Augustina i kršćanskog neoplatoničara Pseudodionizija Areopagitu, materiju ipak shvaća aristotelovski kao neuništivi sastojak stvarnosti unatoč svim promjenama. Razmatrajući odnos materije i duha, a posebno njihovo jedinstvo (unio) u čovjeku, ustvrđuje kako je sama mogućnost toga jedinstva nedostupna razumu koje svjedoči o Božijoj svemoći. Bog, dakle, uspijeva čak i povezati tako oprečna načela kao što su tijelo i duša - koliko god da su razmjerno bliski budući je duša najniža među duhovnim, a tijelo najviše među materijalnim stvarima.
U svojoj vrlo originalnoj teoriji spoznaje, koju pak drži tek putem prema mističnom životu, Hugo iznosi poznatiu tvrdnju o "tri oka", primjerena trima različitim predmetima. Mesnato oko spoznaje iskustveni, osjetilni svijet, ono umno dubine vlastita čovjekovog bitka, a ono treće svijet duha i, nadasve, samoga Boga. Riječ je zapravo o tri spoznajne moći, koje Hugo nazivlje cogitatio, meditatio i contemplatio. Ova posljednja priskrbljuje nam visio intellectualis, dohvaćajući čistim mističkim duhovnim zrenjem najvišu istinu o najvišoj zbiljnosti. Nadmoćna je nad pukim mišljenjem, svojstvenim razumu kojim, uz vjeru, inače operira skolastička filozofija.
Što se same terminologije tiče, neće nas daleko odvesti ako Hugovu terminologiju tumačimo strogo etimološki, jer sve tri riječi označavaju zapravo neku vrstu promatranja i mišljenja. Skladno smislu njegove ideje, međutim, pod kogitacijom imamo smatrati empirijsko-racionalnu spoznaju, meditacija je duševna introspekcija, a kontemplacija - mistična intuicija.
Hugovu je trojnu teoriju spoznaje prihvatio i njegov učenik Richard od sv. Viktora.
Djela u: Patrologia latina (Jean Paul Migne ed.), svezak CLXXV - CLXXVII (1844 - 1864).
Također pogledajte
uredi
