Hercule Poirot
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Hercule Poirot (Erkil Poaro; Spa, Belgija, 1885 - Styles, Ujedinjeno Kraljevstvo, 6. august 1975) fiktivni je lik iz romana Agathe Christie i jedan od najpoznatijih detektiva svih vremena. Njegov lik se pojavljuje u 33 romana i preko 50 kratkih priča, objavljenih u periodu između 1920. i 1975. godine. Jedan je od najpoznatijih likova ikad stvorenih te se pojavljuje u radio dramama, serijama i filmovima. Ulogu Hercula Poirota su tumačili mnogi glumci između ostalih: John Moffatt, Albert Finney, Peter Ustinov, Ian Holm, Tony Randall, Alfred Molina i svakako najpoznatiji David Suchet.
Kao i mnoštvo detektiva u ranim danima kriminologije i kriminalistike (uključujući detektive kao što su Sherlock Holmes, gospođica Marple i Otac Brown), Poirot je neoženjen. Ljubav njegovog života, grofica Vera Rossakoff, pojavljuje se u kratkim pričama Dvostruki trag i Hvatanje Kerbera te romanu Velika četvorka.
Pregled
urediUtjecaji
urediPoirotovo ime izvedeno je iz imena drugih dvaju izmišljenih detektiva: Herculea Popeaua Marie Belloc Lowndes i g. Poirota Franka Howela Evansa, penzionisanog belgijskog policajca koji živi u Londonu.[1] Poirot je rođen u Belgiji, gdje je radio kao policajac, ali se za vrijeme Prvog svjetskog rata preselio u Englesku i počeo karijeru privatnog detektiva. Poirot je poznat po niskom rastu, jajolikoj glavi, mačkolikim zelenim očima, brčićima, odjevnim ritualima, opsesijom za redom, metodama rješavanja slučaja tako da otkriva što više na bilo koji način. Preferira izučavanje psihologije zločina da otkrije više tragova, kladeći se sa svojim privremenim pomoćnikom i prijateljem Arthurom Hastingsom da može riješiti slučaj samo sjedeći u stolici i koristeći svoje "sive ćelije".
Njegova fiktivna adresa (s vizit-kartice) je 56B Whitehaven Mansions, Sandhurst Square, London W1. Zgrada koja se koristila kao njegov stan nalazi se na Charterhouse Squareu u Londonu.
Značajniji utjecaj na rane priče o detektivu Poirotu imao je Arthur Conan Doyle. U An Autobiography Agatha Christie priznaje: "Ja sam i dalje pisala u tradiciji Sherlocka Holmesa - ekscentričnog detektiva - i pomoćnika marionete, sa detektivom Scotland Yarda inspektorom Jappom, po uzoru na (Doyleovog) Lestradea.[2] Sa druge strane, Doyle je svoje detektivske priče zasnivao na C. Augusteu Dupinu Edgara Allana Poea, zasnivajući lik Sherlocka Holmesa na Josephu Bellu.
Popularnost
urediLik Poirota prvi se put pojavljuje u djelu Misteriozna afera u Stylesu, objavljenom 1920, a posljednji put u djelu Zavjesa objavljenom 1975. Poirot je bio jedini izmišljeni lik kome su objavljene 2 čitulje na naslovnoj stranici The New York Timesa.[3][4]
Do 1930. Agatha Christie utjelovila je lik Poirota kao "nepodnošljivog", da bi se do 1960-ih lik transformirao u "mrskog, bombastičnog, zamornog, egocentričnog malog kretena", ali je ipak bio omiljen kod javnosti te je Agatha odbila završiti serijal romana njegovim ubistvom, tvrdeći da je njena dužnost proizvoditi ono što javnost voli.[5]
Izgled i ličnost
urediKapetan Arthur Hastings prvi opisuje lik Poirota riječima: Bio je jedva viši od 1,5 metara, ali osoba s velikim dostojanstvom. Glava mu je bila u obliku jajeta, a uvijek je sjedio malo nagnut na jednu stranu. Imao je vrlo krute, vojničke brkove. Čak i da mu je cijelo lice bilo pokriveno, vrhovi brkova i rozi vrh nosa bi bili vidljivi.
Urednost njegove odjeće je bila gotovo nevjerovatna, vjerujem da bi čestice prašine na njegovoj odjeći izazvale više bola nego rana od metka. Ipak, ovaj čudni, mali čovjek je svojevremeno bio jedan od najslavnijih članova belgijske policije.[6]
Agatha Christie daje inicijalni opis Poirota u djelu Ubistvo u Orijent Expressu:
Na korak od kupea za spavanje stajao je mladi belgijski poručnik, blistav u uniformi, u razgovoru sa malim čovjekom (Hercule Poirot) umotanim do ušiju od čega ništa nije bilo vidljivo osim rozog vrha nosa i brkova uvrnutih na oba kraja.[6]
U kasnijim djelima, njegova hramavost (hod poput pingvina) se ne spominje, sugerišući time da je možda bila privremena usljed ratnih povreda. Poirot ima zelene oči koje su više puta opisivane blistavim "kao u mačke" i tamnu kosu. Međutim, u mnogim kasnijim ekranizacijama, lik Poirota je prikazani kao proćelav ili ćelav. Pati od morske bolesti,[7] i u djelu Smrt u oblacima tvrdi da ga je visinska bolest spriječila da preduhitri ubistvo jer je u to vrijeme spavao. Bio je posebno osjetljiv prema svom stomaku. Poirot je izuzetno tačan i nosi džepni sat gotovo do kraja svoje karijere.
Pojavljivanja
urediPoirot se pojavljuje u 33 romana:
Kratke priče
urediTakođer se pojavio i u drami Crna kahva, kao i u sljedećim kratkim pričama:
|
|
|
Reference
uredi- ^ "Agatha Christie (1890–1976)". Pristupljeno 6. 9. 2006.
|first=nedostaje|last=(pomoć) - ^ Reproducirano kao "Uvod" u knjizi Hercule Poirot: The Complete Short Stories: A Hercule Poirot Collection with Foreword by Charles Todd, "HarperCollins", 2013; ISBN 978-0-06-225165-7.
- ^ "Poirot". Official Agatha Christie website. Arhivirano s originala, 12. 4. 2010. Pristupljeno 10. 6. 2013.
- ^ Lask, Thomas (6. 8. 1975, naslovna stranica). "Hercule Poirot is Dead; Famed Belgian Detective; Hercule Poirot, the Detective, Dies". The New York Times. Nepoznati parametar
|str=zanemaren (pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru:|date=(pomoć) - ^ Willis, Chris (16. 7. 2001). "Agatha Christie (1890–1976)". The Literary Encyclopedia. The Literary Dictionary Company. ISSN 1747-678X. Pristupljeno 10. 6. 2013.
- ^ a b Christie 1939.
- ^ "Moj stomak nije sretan na moru"Christie 1980
Vanjski linkovi
uredi- Hercule Poirot Agathe Christie
- Članci o Poirotu Arhivirano 20. 5. 2013. na Wayback Machine
