Hadži Jusuf Livnjak

Hadži Jusuf Livnjak je najstariji bosansko-hercegovački i bošnjački pjesnik alhamijado književnosti u Bosni i Hercegovini, te najprominentniji Livnjak iz osmanskog doba. Uz Muhameda Hevaiju Uskufija svrstava se i u pisce na maternjem, bosanskom jeziku iz tog vremena. Za sebe skromno kaže: "Ja, griješni siromah, Jusuf, sin Muhamedov, rođen sam u kasabi Livno, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala Pašine džamije". Pretpostavlja se da se rodio zadnjih desetljeća 16. vijeka, no konkretna godina rođenja nije poznata. O njegovoj najranijoj biografiji ostalo je veoma malo podataka, tek činjenice da mu se otac zvao Muhamed, a dva brata Hasan i nešto obrazovaniji Omer-efendija. Pridjevak Livnjak kod Jusufa izgleda kao prezime, no zapravo je odrednica Jusufovog livanjskog porijekla. Poznat je kao čuveni putopisac. Sastavio je do sada najstariji poznati putopis sa prostora Bosne u Mekku i Medinu, koji datira još iz 1615. godine. Njegova životna želja je bila da posjeti sveta mjesta i mezarja islamskih svetitelja. U svom čuvenom putopisu je u opširnim detaljima opisao sve moguće lokalitete kroz koje je proputovao, od Bosne, Sarajeva i Skopja, preko Istanbula, pa sve do Aleksandrije i Kaira, i dalje do svetih mjesta u Arabiji, i nazad. Put je trajao oko godinu dana, a cijelim putem Hadži Jusuf Livnjak je obilazio znamenita mjesta i opširno zapisivao svaki detalj svoga puta, uključujući manje i veće gradove i mjesta, sela i zaseoke, čak i konake u kojima je odsjedao i koja je vidio. Kada je stigao u Carigrad napisao je da nema ni riječi ni pera koji može opisati ovaj prelijepi grad, a pri dolasku u Mekku i Medinu od ushićenja je propjevao, pa opisao Harem-i Šerif, Mekam-i Ibrahim i Kabu u prelijepim stihovima.