Muhamed Hevaija Uskufija

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik[1] i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Hevai (Zračni).[2] Dana 16. septembra 2016. u naselju Dobrnja podignuta je spomen-ploča s njegovim imenom i godinama rođenja i smrti.[3]

Rječnik bosanskog jezika kojeg je Muhamed Hevaija Uskufija napisao 1631. koristeći arebicu.

BiografijaUredi

Ostavši rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Na carskom dvoru Hevai je služio dvadeset godina. Osim toga što je bio jedan od prvih bosanskih pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima.

Pisac je u radu isticao da je Bošnjak, a jezik kojim govori bosanski. [4] Tako počinje i jednu svoju pjesmu: "Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani..."[5]

DjelaUredi

Bosansko-turski rječnikUredi

Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631 i smatra se jednim od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima.[6] Ovaj rječnik predstavlja najstariji bosanski i prvi južnoslavenski rječnik napisan štokavskim dijalektom. Uskufi je svoje djelo napisan po uzor na rječnik poznatog turskog pjesnika i leksikografa Ibrahima Shahidije koji nosi naziv Tuhfe-yi Šahidi zbog čega je pored imena Makbul-i Arif (Dopadljiv onom ko je učen) poznat i pod imenom Potur Šahidija, što u prijevodu znači "Šahidija jednog seljanina" ili "Seoska šahidija". [7] Otto Blau, njemački diplomat, prvi je pronašao i objavio riječnik 1868. godine. [8] Uskufija piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima i sličnim temama.

U uvodu svog tursko-bosanskog rječnika piše:

Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem.

Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska). Muhamed Hevaija Uskufi udario je snažne temelje bosanskom jeziku, što se ističe mišljenjem modernog britanskog historičara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: "Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog Carstva, nije nikakvo čudo sto je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku". Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol "ići". [9] Čak je 1601. godine Marvo Orbini zapisao da "Od svih naroda koji govore slavenski, Bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika". [10] O raširenosti i glasovitosti Hevaijina rječnika svjedoče i riječi poznatog osmanskog putopisca Evlije Čelebije koji, prolazeći kroz Bosnu 1660. godine, bilježi sljedeće: "Učenjaci i pjesnici šeher-Sarajeva napisali su jedan rječnik na bosanskom jeziku u stihovima po uzori na perzijsku knjigu Šahidi". Čelebija opisuje jezik u Bosni: Kao što je čist njihov jezik, tako su, zaista, i oni bistri ljudi koji sve ispravno prosuđuju. Jezik im je blizak latinskom. [11]

Sam rječnik, bez nekog posebnog sistematiziranja u njemu, pisan je na turskom jeziku u stihovima i sadrži preko 700 riječi bosanskog jezika u oko 330 stihova.

Pored ovog riječnika, Hevai je napisao nekoliko ilahija (Hod'te nami na viru; Bosanski da vam besedim, bratani; Savjet ženama). [12]

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Nametak, Fehim (1989). Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku (jezik: hrvatski). El-Kalem.
  2. ^ Ljubović, Amir; Grozdanić, Sulejman (1995). Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima (jezik: hrvatski). Orijentalni institut.
  3. ^ "U Dobrnji kod Tuzle: Otkrivena spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju". www.aa.com.tr. Pristupljeno 6. 5. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Muhamed Hevaji Uskufi, (2018), Makbul-i arif - bosansko-turski riječnik u stihovima, str. 13 i 108, Tuzla
  5. ^ Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Odjeljenje za književnost, ANUBIH (1973). Djela.
  6. ^ Jahić, Dževad (1999). Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. Dom štampe. ISBN 978-9958-22-063-0.
  7. ^ Muhamed Hevaji Uskufi, (2018), Makbul-i arif - bosansko-turski riječnik u stihovima, str. 14, 37, Tuzla
  8. ^ "Blau, Otto | Hrvatska enciklopedija". enciklopedija.hr. Pristupljeno 6. 5. 2020. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ Mula Mustafa Bašeskija, (1987), Ljetopis (1746-1804), str. 442, Veselin Masleša
  10. ^ Orbini, Regno de gli Slavi, str. 377
  11. ^ Evlija Čelebi, Putopisi, Sarajevo, 2012, str. 40-41
  12. ^ Muhamed Hevaji Uskufi, (2018), Makbul-i arif - bosansko-turski riječnik u stihovima, str. 50, Tuzla

Vanjski linkoviUredi