Muhamed Hevaija Uskufija

Portret Muhamed Hevaija Uskufija

Muhamed Hevaija Uskufija (skraćeno: Muhamed Uskufi ili Muhamed Hevaija), bosanski alhamijado pjesnik[1] i sastavljač tursko-bosanskog rječnika. Rođen je u mjestu Dobrnja kod Tuzle 1601. godine, a umro poslije 1651. godine. Pjesnički pseudonim mu je bio Hevai (Zračni).[2] Dana 16. septembra 2016. u naselju Dobrnja podignuta je spomen-ploča s njegovim imenom i godinama rođenja i smrti.[3]

BiografijaUredi

Ostavši rano bez roditelja, otisnuo se u svijet i došao do Carigrada, gdje se bavio raznim poslovima. Osim toga što je bio jedan od prvih bosanskih pjesnika na orijentalnim jezicima, prvi je sastavio tursko-bosanski rječnik u stihovima.

Pisac je u radu isticao da je Bošnjak,[potreban citat] a jezik kojim govori bosanski. Tako počinje i jednu svoju pjesmu: "Bosanski da vam besidim, bratani, da slušaju dobrotelji, prijatelji znani..."[4]

DjelaUredi

Bosansko-turski rječnikUredi

 
Magbuli-arif ili Potur Šahidija, koji danas poznajemo kao bosansko-turski rječnik.

Magbuli-arif ili Potur Šahidija, spjev iz 1631 i smatra se jednim od najstarijih rječnika na južnoslavenskim prostorima.[5] Otto Blau, njemački diplomat, prvi je pronašao i objavio riječnik.[6] Uskufija piše o progonima, pohlepi, podmitljivosti, jelima i sličnim temama.

U uvodu svog tursko-bosanskog rječnika piše:

Mnogo je lijepih rječnika napisano,
Sve kao dragi kamen probranih i omiljenih,
Ali nema napisana na bosanskom jeziku,
Ni sastavljena u prozi ni skićena u pjesmu,
Moje je započeti, a Božije da mi dade da uspijem.

Postoje četiri sačuvana primjerka ovog rječnika; jedan od njih se nalazi pohranjen u univerzitetskoj biblioteci u Uppsali (Švedska). Muhamed Hevaija Uskufi udario je snažne temelje bosanskom jeziku, što se ističe mišljenjem modernog britanskog historičara Noela Malcoma na ovu temu, koji kaže: "Kako je bosanski jezik bio treći jezik Osmanlijskog Carstva, nije nikakvo čudo sto je i dio osmanlijske književnosti napisan na tom jeziku". Bosanski pisac iz 18. stoljeća, ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku, ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato što ima 45 riječi za glagol "ići". Čak je 1601. godine Marvo Orbini zapisao da "Od svih naroda koji govore slavenski, bosanci imaju najglađi i najelegantniji jezik i diče se činjenicom da jedini oni danas paze na čistoću slavenskog jezika".[potreban citat]

Sam rječnik, bez nekog posebnog sistematiziranja u njemu, pisan je na turskom jeziku u stihovima i sadrži oko 700 riječi bosanskog jezika u oko 330 stihova.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Nametak, Fehim (1989). Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih muslimana na turskom jeziku (jezik: hrvatski). El-Kalem.
  2. ^ Ljubović, Amir; Grozdanić, Sulejman (1995). Prozna književnost Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima (jezik: hrvatski). Orijentalni institut.
  3. ^ "U Dobrnji kod Tuzle: Otkrivena spomen-ploča Muhamedu Hevaiju Uskufiju". www.aa.com.tr. Pristupljeno 6. 5. 2020.
  4. ^ Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Odjeljenje za književnost, ANUBIH (1973). Djela.
  5. ^ Jahić, Dževad (1999). Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. Dom štampe. ISBN 978-9958-22-063-0.
  6. ^ "Blau, Otto | Hrvatska enciklopedija". enciklopedija.hr. Pristupljeno 6. 5. 2020.

Vanjski linkoviUredi