Gazi Hasan-paša Predojević

Gazi Hasan-paša Predojević bio je peti begler-beg Bosanskog pašaluka, i to od 1591. do 22. juna 1593. Spada u najslavnije osmanske vojskovođe 16. stoljeća, dok je poznat u bosanskoj historiji kao osvajač Bihaća. Safvet-beg Bašagić za njega kaže da je zaslužan i da je bio veliki i neustrašiv junak. Po njegovim pothvatima i osvajanjima dobio je počasni naziv gazi.

Gazi Hasan-paša Predojević
Biografske informacije
Mjesto rođenja	Lušci Palanka, Sanski Most
Datum smrti	22. juni 1593.
Mjesto smrti	Sisak
Nacionalnost	Bošnjak
Druga imena	Deli-Asan-paša, Bosanac Gazi Deli Hasan-paša, Hersekli Telli Gazi Hasan-paša
Segedinski sandžak-beg
Smjenjivanje	1591.
Bosanski begler-beg
Namjesnikovanje	1591.
Smjenjivanje	22. juni 1593.

Porijeklo

Prema nekim izvorima rodom je iz Lužaca (Lušci Palanka) kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Klobuka u Hercegovini. Muvekkit u svojoj historiji Bosne piše da potječe iz sela Lušci, u kadiluku Majdan. Bio je pravoslavac po imenu Niko Predojević, a kad je prešao na islam, dali su mu ime Hasan ("lijep, ljepotan"). Osmanske hronike ipak ga bilježe kao Hersek Hasan-pašu, što znači da je bio porijeklom iz Hercegovine. Osmanski historičari, koji su savremenici njegova vremena, Pečevija i Ćatib Čelebi, također navode da je porijeklom iz Hercegovine. U 16. stoljeću bosanski begovi počeli su naseljavati Bosansku krajinu i Liku Vlasima te se može pretpostaviti da je Hasan-paša Predojević ipak rođen u Lušcima kod Sanskog Mosta, ali da su mu preci došli iz Hercegovine. I danas Predojevićižive u Sanskom Mostu kod Lušci Palanke. Hasanov rođeni brat Gavrilo bio je iguman manastira Moštanica, a kasnije je dobio titulu vladike. Brat Džafer bio je sandžak-beg u Cerniku.

Osvajanje Bihaća 1592.

Po svoj prilici on je s Derviš-pašom Bajezidagićem došao u Carigrad kao adžami-oglan u atmejdan saraje i s njime skupa se obrazovao na državne troškove. U dvoru je bio sokolar i čakirdži-baša. U početku vlade Murata III (1574–1595) imenovan je sandžak-begom u Segedinu u Ugarskoj. Na tom položaju ostao je sve do 1591, kada je postavljen za bosanskog begler-bega. Dok je bio sandžak-beg Segedina, istakao se u mnogim vojnim pohodima, a bio je i ratoboran. Pored ratobornosti imao je na sultanovom dvoru i veliku zaštitu dvojice zemljaka: velikog vezira Sijavuš-paše i carskog prvog savjetnika Derviš-paše Bajezidagića. Ova dvojica dostojanstvenika faktički su omogućila Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno. Čim je došao u Bosnu, nakon kratkog vremena on se našao s vojskom pred zidinama Siska, ali ga nije mogao zauzeti, pa se s vojskom tada preko Gradiške vratio u Bosnu. Poslije pohoda naredio je gradnju tvrđave na ušću Petrinjčice u Kupu, današnje Petrinje. Još dok se tvrđava gradila, Hasan-paša je izvršio vojnu mobilizaciju te počeo napadati u pravcu Bihaća. U tim vojnim akcijama osvojio je Sokolac, Ripač, Izačić, Šturlić i Blagaj na Korani. Napokon, 10. juna, poslao je prethodnicu svoje vojske na Bihać, a sam je došao 13. juna. Prvo je pokušao nagovoriti zapovjednika Josipa Lamberga da predadne Bihać bez borbe, ali kad je dobio negativan odgovor, naredio je artiljeriji da tuku grad sa svih strana. Dana 19. juna, nakon artijerijskog granatiranja i pješadijskih juriša, Bihać se predao. Hasan-paša je nakon osvajanja dobro utvrdio Bihać, jer je znao njegovu stratešku važnost. Okolinu Bihaća je naselio Vlasima početkom 1593. U vrijeme osvajanja Bihaća bosanski namjesnik je pod svojom vlašću držao veću teritoriju nego što ju je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se potezao od Šapca do Jadranskog mora i od Zvečana do Virovitice. Sin Hasan-efendija Predojević bio je poznat profesor.

Bitka kod Siska 1593.

Poslije osvajanja Bihaća Hasan-paša sa četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta te dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje, hrvatski ban Toma Erdedi s velikim vojnim snagama kod Bresta sačeka Hasan-pašu. U ovoj bitki Hasan-paša je ponovo pobijedio, a na bojnom polju ostade otprilike 2000 hrvatskih oficira i vojnika, a 200 ih sa šest topova zarobi. Nakon toga ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paša posla u Carigrad. Tokom cijele zime 1592/93. Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje Siska. U proljeće je pokrenuo vojsku s 20.000 vojnika na Hrvatsku, s planom da osvoji Sisak. U međuvremenu je očekivao vojnu pomoć iz Carigrada, koju mu je obećao veliki vezir Sijavuš-paša.

Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Carigradu, te sultan smijeni velikog vezira, a na njegovo mjesto dođe Kodža Sinan-paša, porijeklom Albanac. Sinan-paša je tada bio s Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da počne rat s Austrijom da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavidnosti prema Hasan-paši, on naredi rumelijskoj vojsci, koja je u međuvremenu već bila blizu, da stane. Ta odluka utjecala je na Hasan-pašu i, vidjevši da pomoć niotkud ne dolazi, a ionako je već stigla austrijska vojska u pomoć Sisku, ne želeći se povući s bojnog polja, naredi vojsci da krene na neprijatelja. S njim su bili sandžak-begovi Hercegovačkog, Zvorničkog, Kliškog i Ličkog sandžaka. Hasan-paša je noću 19. juna s ličkim sandžak-begom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pješadiju, prešao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridružio im se i ostatak vojske. Hasan-paša je krenuo u opći napad 22. juna 1593. Bitka je vođena u uglu koji čini Odra na ušću u Kupu. Tu je za pet sati bitke osmanlijska vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pješaci i konjanici utopili, među njima i sam Hasan-paša Predojević. Uz bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, zvornički sandžak-beg Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-paše Opukovića, hercegovački sandžak-beg Mehmed-beg, kliški sandžak-beg Mustafa-paša Sultanzade i približno 7000 vojnika. Bitkom kod Siska počeo je osmansko-austrijski rat koji će trajati do 1606.

Zadužbine Hasan-paše Predojevića

Iza Hasan-paše je ostala samo džamija u Polju kod Bileće, koju je on dao sagraditi 1572, još dok je bio Segedinski sandžak-beg. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice. Kvadratnog je tlocrta sa dograđenim sofama koja od sjeverne strane zatvara zid. Bila je pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Džamija je bila srušena u toku drugog svjetskog rata, ali su joj se dijelovi zidova i četvrtasta kamena munara kvadratnog tlocrta održali sve do rata u Bosni i Hercegovini.

Današnje turbe kraj kapetanove kule u Bihaću sagrađeno je na temeljima drvenog još starijeg turbeta, iz vremena osvajanja Bišća. Legenda kaže da je kapetan svake noći nakon što su na tom mjestu ukopana dvojica u borbama za Bihać poginulih velikih junaka, s kule vidio svjetlost. Naredio je da im se sagradi turbe, u znak vječnog sjećanja na njih, smatrajući da je i to mjesto - turbe - postalo svetinja. Današnje turbe izgradile su vlasti Austro-Ugarske. U kosturnici pored turbeta crkve i kule nalaze se kosti plemića sahranjivanih do tada u crkvi svetog Ante, a prenešenih iz džamije Fethije. Među njima i ostaci plemića Izačića.

Reference

• Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.
• Evlija Čelebija, Putopis – odlomci o jugoslavenskim zemljama, Sarajevo, 1990.
• Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, drugo izdanje, Sarajevo, 1998.

Prethodi:	Bosanski begler-beg 1590. – 22. juni 1593.	Slijedi:
Sufi Mehmed-paša		Mustafa-paša Ajaspašić