Fatalna porodična nesanica

Fatalna nesanica
(Fatalna insomnija)
Snimci lobanje pacijenta sa FFI. U MRI-snimcima postoje abnormalni signali u bilateralnom frontoparijetalnom subkorteksnom području.
MRA pokazuje manje distalne grane glavenih arterija.
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10A81.9
ICD-9046.72
OMIM600072
DiseasesDB32177
MeSH[http://www.nlm.nih.gov/cgi/mesh/2010/MB_cgi?field=uid&term=D034062

Definicija i simptomi

uredi

Fatalna nesanica izuzetno je rijedak poremećaj koji kao glavni simptom rezultira problemima sa spavanjem. Problemi sa spavanjem obično počinju postupno i vremenom se pogoršavaju. Ostali simptomi mogu uključivati probleme s govorom, probleme s koordinacijom i demenciju.[4][5] Posljedica je smrt u roku od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.[2]

Uzrok i dijagnoza

uredi

To je prionska bolest mozga. Obično je uzrokovana mutacijama gena koji kodira protein PrPC. Ima dva oblika: fatalna porodična nesanica (FFI), koja je autosomno dominantna i sporadična fatalna nesanica (sFI) koja je posljedica nenasljedne mutacije. Sumnja se na dijagnozu na osnovu simptoma, a može je podržati studija spavanja, PET-skeniranje i genetičko testiranje, ako porodica pacijenta ima historiju bolesti. Slično drugim prionskim bolestima, dijagnozu može potvrditi samo obdukcija mozga na post mortem slučaju.

Liječenje i anamneza

uredi

Fatalna nesanica nema poznatog lijeka i uključuje progresivno pogoršavanu nesanicu, što dovodi do halucinacija, delirija, zbunjenosti poput demencije i na kraju smrti.[6] Prosječno vrijeme preživljavanja od pojave simptoma je 18 mjeseci.[6] Prvi zabilježeni slučaj bio je ialijanski muškarac, koji je umro u Veneciji 1765.[7]

Znaci i smptomi

uredi

Bolest ima četiri stadija:[8]

  1. Karakteristično pogoršanje nesanica, što rezultira napadom panike, paranojom i fobijama. Ova faza traje oko četiri mjeseca.
  2. Halucinacije i napadi panike postaju primjetni i nastavljaju se oko pet mjeseci.
  3. Potpunu nemogućnost spavanja prati brzi gubitak težine. To traje oko tri mjeseca.
  4. Demencija, tokom koje osoba tokom šest mjeseci ne reagira ili nije nijema, završna je faza bolesti, nakon koje slijedi smrt.

Ostali simptomi uključuju: obilno znojenje, miozu (preciziranje zjenice), nagli ulazak u menopauzu za žene ili impotenciju za muškarce, ukočenost vrata i povišenje krvnog pritiska i pulsa. Sporadični oblik bolesti često se javlja sa dvostrukim viđenjem. Čest je i zatvor. Kako bolest napreduje, osoba zaglavi u stanju limba pred spavanje ili hipnagogiji, što je stanje neposredno prije spavanja kod zdravih osoba. U tim fazama ljudi često i opetovano pokreću udove kao da sanjaju.[9]

Starosna dob početka je promjenjiva, u rasponu od 18 do 60 godina, sa prosjekom od 50 godina.[10] Prije početka, bolest se može otkriti genetičkim ispitivanjem.[11] Smrt se obično dogodi između 6–36 mjeseci od početka. Ispoljavanje bolesti se značajno razlikuje od osobe do osobe, čak i među ljudima iz iste porodice, u sporadičnom obliku, naprimjer, problemi sa spavanjem se često ne prijavljuju, a rani simptomi su ataksija, kognitivna oštećenja i dvostruki vid.

Uzrok

uredi
 
Idiogram hromosoma 20 sa pozicijom gena PRP

Gen PRNP koji kodira upute za stvaranje prionskog proteina PrPC nalazi se na kratkom (p) kraku hromosoma 20 na položaju p13.[12] I ljudi sa FFI i oni sa porodičnom Creutzfeldt-Jakobovom bolešću (fCJD) nose mutaciju kodona 178 gena za prionski protein. FFI je također uvijek povezan sa prisustvom metioninskog kodona na položaju 129 mutantnog alela, dok je fCJD povezan sa prisustvom valinskog kodona na tom položaju. "Bolest je tamo gdje dolazi do promjene aminokiseline na položaju 178, kada se umjesto asparaginske kiseline (D) nađe asparagin (N). To mora biti praćeno metioninom na položaju 129."[13]

Patofiziologija

uredi

Samo po sebi, prisustvo priona uzrokuje smanjenu upotrebu glukoze u talamusu i blagi hipo-metabolizam cingulatnog korteksa. Opseg ovog simptoma varira između dvije varijacije bolesti, a to su one koje predstavljaju homozigote metioninskog kodona 129 i heterozigote metionin / valin koje su najozbiljniji u kasnijoj dobi.[14] S obzirom na vezu između uključenosti talamusa u regulaciju sna i budnosti, može se utvrditi uzročno-posljedična veza koja se često spominje kao uzrok.

Dijagnoza

uredi

Sumnja za dijagnozu uspostavlja se na osnovu simptoma.[1] Daljnje obrađivanje često uključuje studiju spavanja i PET-skeniranje.[1] Potvrdu porodičnog obrasca daje genetičko testiranje.

Diferencijalna dijagnoza

uredi

Poznate su i druge bolesti koje uključuju prionski protein sisara.[15] Neke su prenosive (TSE, uključujući FFI), poput kurua, goveđe spongiformne encefalopatije (BSE, poznata i kao "bolest ludih krava") goveda i bolest hroničnog rasipanja kod američkih jelena i američkih losova u nekim područjima Sjedinjenih Država i Kanade, kao i Creutzfeldt-Jakobova bolest (CJD) . Donedavno se smatralo da su prionske bolesti prenosive samo izravnim kontaktom sa zaraženim tkivom, poput jedenja zaraženog mesa, transfuzije ili transplantacije; istraživanje sugerira da se prioni mogu prenijeti aerosolima, ali da šira javnost nije u opasnosti od infekcije u zraku.[16]

Liječenje

uredi

Tretman uključuje palijativnu njegu. Nije pronađeno da su korisne tablete za spavanje, uključujući barbiturate; suprotno, predloženo je da pogoršavaju simptome.[17]

Prognoza

uredi

Slično drugim prionskim bolestima, i ova bolest je uvijek fatalna.[6]<Očekivani životni vijek kreće se od sedam mjeseci do šest godina, sa prosjekom od 18 mjeseci.[6]

Epidemiologija

uredi
 
Hipnogram koji upoređuje obrazac spavanja zdrave kontrole sa pet pacijenata sa FFI, koji pokazuju smanjenu efikasnost spavanja i poremećene cikluse spavanja. [W: budnos; R: REM; N1-3: NREM faze spavanja].

U 1998., bilo je poznato da 40 porodica globalno nosi gen za FFI: osam njemačkih, pet italijanskih, četiri američke, dvije francuske, dvije australijske, dvije britanske, jedna japanska i jedna austrijska.[18] U Baskiji, Španija, između 1993. i 2005. godine nađeno je 16 porodičnih slučajeva mutacije 178N, koji su se odnosili na dve porodice sa zajedničkim pretkom u 18. stoljeću.[19]

U 2011., na listu je dodana još jedna porodica kada su istraživači pronašli prvog čovjeka u Holandiji sa FFI. Iako je 19 godina živio u Holandiji, bio je egipatskog porijkla. Ostale prionske bolesti slične su FFI i mogle bi biti povezane, ali im nedostaje mutacija gena D178N.

Od 2016. godine dijagnosticirana su 24 slučaja sporadične fatalne nesanice. Za razliku od FFI, sFI oboljeli nemaju mutaciju D178N u prionskom genu PRNP ; svi imaju različitu mutaciju u istom genu uzrokujući metionin sku homozigotnost na kodonu 129.[20][21] Ipak, prisustvo metionina umjesto valina (Val129) je ono što uzrokuje sporadični oblik bolesti. Ciljanje ove mutacije je druga strategija koja je predložena kao mogućnost liječenja ili, nadati se, kao lijek za bolest.[22]

Reference

uredi
  1. ^ a b c "Fatal familial insomnia". Genetic and Rare Diseases Information Center (GARD) – an NCATS Program. Pristupljeno 17. 5. 2019.
  2. ^ a b "Fatal Insomnia - Neurologic Disorders". Merck Manuals Professional Edition (jezik: engleski). Pristupljeno 17. 5. 2019.
  3. ^ "Fatal Familial Insomnia". NORD (National Organization for Rare Disorders). Pristupljeno 17. 5. 2019.
  4. ^ "What is fatal familial insomnia?". Healthline. 26. 1. 2018. Pristupljeno 4. 5. 2018.
  5. ^ "Fatal Insomnia". Merck Manual. Pristupljeno 4. 5. 2018.
  6. ^ a b c d Schenkein J, Montagna P (2006). "Self management of fatal familial insomnia. Part 1: what is FFI?". MedGenMed. 8 (3): 65. PMC 1781306. PMID 17406188.
  7. ^ Max, D. T. (2007). The Family that Couldn't Sleep: A medical mystery (jezik: engleski). New York: Random House Trade Paperbacks. str. 4.
  8. ^ Turner, Rebecca. "Dying To Sleep: Fatal Familial Insomnia (FFI)". www.world-of-lucid-dreaming.com. Pristupljeno 22. 3. 2018.
  9. ^ Cortelli, Pietro; Gambetti, Pierluigi; Montagna, Pasquale & Lugaresi, Elio (1999). "Fatal familial insomnia: clinical features and molecular genetics". Journal of Sleep Research. 8: 23–29. doi:10.1046/j.1365-2869.1999.00005.x. PMID 10389103.
  10. ^ "Episode 25: Fatal Insomnia". Obscura: A True Crime Podcast. Arhivirano s originala, 19. 12. 2018. Pristupljeno 27. 4. 2021.
  11. ^ Max, D.T. (maj 2010). "The Secret of Sleep". National Geographic Magazine. str. 74.
  12. ^ Reference, Genetics Home h. "PRNP gene". Genetics Home Reference. Pristupljeno 22. 3. 2018.
  13. ^ "Zalan Khan; Pradeep C. Bollu, Fatal Familial Insomnia". NCBI Bookshelf.
  14. ^ Cortelli., P. (1. 7. 1997). "Cerebral metabolism in fatal familial insomnia: Relation to duration, neuropathology, and distribution of protease-resistant prion protein". Neurology. 49 (1): 126–133. doi:10.1212/WNL.49.1.126. PMID 9222180. S2CID 31614281. Pristupljeno 1. 11. 2019.
  15. ^ Panegyres, Peter; Burchell, Jennifer T. (2016). "Prion diseases: Immunotargets and therapy". ImmunoTargets and Therapy. 5: 57–68. doi:10.2147/ITT.S64795. ISSN 2253-1556. PMC 4970640. PMID 27529062.
  16. ^ Mosher, Dave (13. 1. 2011). "Airborne prions make for 100 percent lethal whiff". Wired. Pristupljeno 20. 5. 2011.
  17. ^ Turner, Rebecca. "The man who never slept: Michael Corke". World of Lucid Dreaming. Pristupljeno 20. 5. 2011.
  18. ^ Montagna P, Gambetti P, Cortelli P, Lugaresi E (2003). "Familial and sporadic fatal insomnia". Lancet Neurol. 2 (3): 167–76. doi:10.1016/S1474-4422(03)00323-5. PMID 12849238. S2CID 20822956.
  19. ^ Zarranz JJ, Arteagoitia JM, Atarés B, Rodríguez-Martínez AB, Martínez-de-Pancorbo M, et al. (2007). "Las encefalopatias espongiformes o enfermedades por priones en el País Vasco". GacMedBilbao. 104 (2): 64–69. doi:10.1016/S0304-4858(07)74572-9. PMID 10371520.
  20. ^ Mehta LR, Huddleston BJ, Skalabrin EJ, et al. (juli 2008). "Sporadic fatal insomnia masquerading as a paraneoplastic cerebellar syndrome". Arch. Neurol. 65 (7): 971–973. doi:10.1001/archneur.65.7.971. PMID 18625868.
  21. ^ Moody KM, Schonberger LB, Maddox RA, Zou WQ, Cracco L, Cali I (2011). "Sporadic fatal insomnia in a young woman: A diagnostic challenge". Case report. BMC Neurol. 11: 136. doi:10.1186/1471-2377-11-136. PMC 3214133. PMID 22040318.
  22. ^ Tabaee Damavandi P, Dove MT, Pickersgill RW, et al. (august 2017). "A review of drug therapy for sporadic fatal insomnia". Prion. 11 (5): 293–299. doi:10.1080/19336896.2017.1368937. PMC 5639864. PMID 28976233.

Vanjski linkovi

uredi

Šablon:Prionske bolesti