Fagus sylvatica

Obična bukva ili evropska bukva (lat. Fagus sylvatica) je listopadno drvo iz porodice Fagaceae, najrasprostranjenija vrsta šumska vrsta u Evropi, uključujući i Bosnu i Hercegovinu i susjedne balkanske drzave U tim područjima je autohtona vrsta biljaka.[1][2]

Obična bukva
(Drvenasta biljka roda Fagus, porodica Fagaceae)
Bukova šuma
Bukova šuma
Sistematika
Carstvo Plantae
Divizija Magnoliophyta
Razred Magnoliopsida
Red Fagales
Porodica Fagaceae
Rod Fagus
Vrsta F. sylvatica
Dvojno ime
Fagus sylvatica
L.
Sinonimi
  • Castanea fagus Scop.
  • Fagus aenea Dum.Cours.
  • Fagus asplenifolia Dum.Cours.
  • Fagus cochleata (Dippel) Domin
  • Fagus comptoniifolia Desf.
  • Fagus crispa Dippel
  • Fagus cristata Dum.Cours.
  • Fagus cucullata Dippel
  • Fagus cuprea Hurter ex A.DC.
  • Fagus echinata Gilib. nom. inval.
  • Fagus incisa Dippel
  • Fagus laciniata A.DC. nom. inval.
  • Fagus pendula (Lodd.) Dum.Cours.
  • Fagus purpurea Dum.Cours.
  • Fagus quercoides (Pers.) Dippel
  • Fagus salicifolia A.DC.
  • Fagus sylvestris Gaertn.
  • Fagus tortuosa (Dippel) Domin
  • Fagus variegata A.DC.
Daska od Fagus sylvatica
Plodovi Fagus sylvatica
Bakrenasta bukva u jesen
Evropska bukva sa plodovima (žirom)

RasprostranjenjeUredi

 
Rasprostranjenje bukve Fagus sylvatica

Obična bukva uspijeva u brdskim i planinskim područjima srednje, zapadne i jugoistočne Europe.

Iznad pojasa hrastovih šuma pa sve do 1.200 m nadmorske visine, ostaje posljednji pojas listopadnog drveća u kojem najvažniju ekološku ulogu ima bukva. U nekim krajevima javlja se čak iznad pojasa četinarskih šuma na visinama 1.800 do 2.000 m. Bukva koja raste na toj visini naziva se pretplaninskom, ačesto ima kvrgava i/ili kriva stabla (zbog izloženosti surovim zimskimm vjetrovima)

HabitusUredi

Obična bukva naraste u visinu do oko 40 m. Debljina stabla može biti i sa dijametrom od preko 1 m. Krošnja joj je široko zaobljena.

Kora debla je siva, glatka i tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutem od 45°. Srčika izbojka je trobrida. Lišće je eliptično, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepavičasto dlakav. List bukve u mladosti je bogat vitaminom C. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glavičastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ženski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla končastim ljuskama. Kupula ili zajednički ovoj, nastaje bujanjem cvjetne osi. Tokom cvjetanja kupula je sočna, a poslije otvrdne i postane drvenasta, a listići joj se pretvore u duge bodljike ili ljuske. Bukva cvjeta iza listanja, u aprilu ili maju. Muški i ženski cvjetovi su na novoizraslim izdancima.

Plodovi su raspoređeni po dva su u kupuli, zvanoj bukvica ili bukov žir. Smeđi su, trokutasti i jestivi. Dozrijevaju u septebbru ili početkom oktobra, a opadaju nakon prvih oktobarskih mrazeva ili početkom novembra. U 1 kg plodova ima oko 3-600 do 6.800 plodova. Klijavost je prosječno oko 35 %; kratkotrajna je, svega oko 6 mjeseci.[3][4][5] Zrela kupula puca na 4 dijela. Bukvica ima dva mesnata, bubrežasta kotledona. Prvi listovi su nasuprotni.

Oprašivanje je vjetrom. Punim kapacitetom plodonosi svake 7. do 12. godine. Prve plodove daje u dobi od 30 do 50 godina.

EkologijaUredi

Bukove šume dolaze na svim matičnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Klijanci susjetljiviji na mraz i jako sunce.

Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje. Dobro se zakorijenjuje, korijen se dobro prilagođuava uvjetima na terenu; otporna je na vjetrove, a preferira vlažnija tla.

Ljekovitost i jestivostUredi

Bukva spada i u ljekovito biljke. Upotrebljava se kora mladih grana te katran dobiven suhom destilacijom grančica. Sasvim mladi listovi, a i kora, mogu se jesti u sirovom ili prokuhanom stanju. Jestivi su i prženi plodovi iz kojih se može dobiti kvalitetno jestivo ulje (bukvice sadrže oko 36 % ulja ).

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ "Tall Trees".
  2. ^ Wühlisch, G. (2008). "European beech – Fagus sylvatica" (PDF). EUFORGEN Technical Guidelines for Genetic Conservation and Use.
  3. ^ Brullo, S.; Guarino, R.; Minissale, P.; Siracusa, G.; Spampinato, G. (1999). "Syntaxonomical analysis of the beech forests from Sicily". Annali di Botanica. 57: 121–132. ISSN 2239-3129. Pristupljeno 5. 12. 2013.
  4. ^ Harris, E. (2002) Goodbye to Beech? Farewell to Fagus? Quarterly Journal of Forestry 96 (2):97.
  5. ^ International foresters study Lake District's 'greener, friendlier forests' forestry.gov.uk

Vanjski linkoviUredi