FC Inter Milano

italijanski nogometni klub
(Preusmjereno sa F.C. Internazionale Milano)

Football Club Internazionale Milano S.p.A., popularno zvan Inter ili Inter Milano, italijanski je nogometni klub iz Milana.

Inter
Puno imeInternazionale Milano
NadimakNerazzurri
Osnovan9. mart 1908.
LokacijaMilano
Lombardija
Italija
AdresaViale della Liberazione 16/18, 20124 Milano
Boje   
StadionGiuseppe Meazza[1]
Kapacitet80.018
Vlasnik/-ciSuning Holdings Group (68,55%)
LionRock Capital (31,05%)
Pirelli (0,37%)
Ostali dioničari (0,03%)
PredsjednikSteven Zhang
TrenerSimone Inzaghi
LigaSerie A
FederacijaFIGC
Pozicija
2023/24.
Prvak
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Domaći
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Gostujući
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Boje ekipe
Treći
Veb-sajtinter.it

Jedini je tim iz Italije koji je cijelu historiju proveo u Serie A, najjačoj italijanskoj ligi. Zbog plavo-crnih dresova ima nadimak nerazzurri ("crno-plavi"). U vitrinama ova ekipa ima 20 titula prvaka Serie A, a uključujući Kup i Superkup, Inter je u Italiji osvojio 37 trofeja. Tri puta osvojio je Ligu prvaka1964, 1965. i 2010, Kup UEFA 1991, 1994. i 1998. te Interkontinentalni kup 1964. i 1965, odnosno Svjetsko klupsko prvenstvo 2010.

Domaće utakmice igra na stadionu "Giuseppe Meazza", poznatom i kao San Siro, koji dijeli s AC Milanom. Taj stadion ujedno je i najveći u Italiji s kapacitetom 80.074 sjedeća mjesta. Inter ima trening-centar "Angelo Moratti" u Appiano Gentileu, blizu Coma.

Historija

uredi
 
Giuseppe Meazza za Inter je odigrao 408 utakmica.

Klub je osnovan 9. marta 1908. odvajanjem od zajedničkog kluba AC Milana. Razlog tome bilo je nezadovoljstvo grupe Italijana i Švicaraca iz kluba zbog prevelikog broja domaćih igrača u ekipi. Po odvajanju od kluba osnovali su svoju ekipu Internazionale FC ili skraćeno Inter. Nadimak tima bio je La Beneamata ("povlaštena"). Za Internazionale je navijala srednja klasa i imućniji stanovnici grada.

Questa notte splendida darà i colori al nostro stemma: il nero e l'azzurro sullo sfondo d'oro delle stelle. Si chiamerà Internazionale, perchè noi siamo fratelli del mondo

– 9. mart 1908., Milano

Ova divna noć će nam dati boje grba; crna i plava sa zlatnom zavjesom satkanom od zvijezda. Zvaće se Internazionale, jer smo braća svijeta.

– 9. mart 1908., Milano

Svoje prvo prvenstvo osvojili su 2 godine nakon nastanka, već 1910., ali tek 10 godina nakon toga su drugi put bili prvaci. Prvi trener i kapiten tima bio je Virgilio Fossati, rođen u Milanu.

U periodu između 1. i 2. svjetskog rata, klub je zbog fašističkog režima Benita Mussolinija morao promijeniti ime u Ambrosiana-Inter [2]. Tada osvajaju i nova tri naslova. Bilo je to 1930. i 1938, a 1940. uz prvenstvo su osvojili i Kup, predvođeni legendom kluba Giuseppeom Meazzom. Godine 1942. vraćaju prvobitno ime - Internazionale.

Grande Inter

uredi

Poslije rata, Inter osvaja svoj šesti Scudetto. Tada počinje najsvjetliji period u historiji kluba, znan kao Grande Inter (Veliki Inter), kad je Inter bio u samom vrhu europskog fudbala. Osvojili su prvenstvo 1953. i 1954., a nakon malo dužeg perioda bez naslova opet su bili prvaci 1963., 1965. i 1966., ovaj put sa Helenijom Herrerom na klupi. Tada osvajaju i prva dva naslova evropskog prvaka u historiji 1964. i 1965., pobjedama protiv Real Madrida i Benfice. Pridodali su tome dva naslova Interkontinentalnog kupa.

 
Sastav koji je osvojio Interkontinentalni kup 1965.

Tada je predsjednik kluba bio Angelo Moratti čiji je sin Massimo Moratti, trenutni predsjednik kluba. Nakon toga, Inter biva poražen u finalu Kupa Šampiona, dvaput od Celtica i Ajaxa.

Nakon zlatne ere, Inter osvaja svoj 11. i 12. naslov 1971. i 1980. godine. Osvajaju i dva Kupa Italije 1978. i 1982. Svoj 13. naslov su osvojili 1989. godine predvođeni Nijemcima Andreas Brehmeom i Lotharom Matthäusom, te argentincem Ramón Díazom. Iduće godine stiže Jürgen Klinsmann, Inter osvaja i Superkup, ali ne uspjevaju odbraniti Scudetto.

1990-2004.

uredi

Ovaj period ostaće upamćen po osvajanju Kupa UEFA triput, 1991., 1994. te 1998., te po neuspjesima u Italiji. Čak su 1993. godine bili samo jedan bod od ispadanja.

1995. godine od Ernesto Pellegrinija klub preuzima Massimo Moratti. Naftni magnat ulaže mnogo novaca u klub, pritom rušeći rekordne sume za transfere, dovodeći Ronalda za 19,5 miliona €, te Christijana Vierija za 31 milion € 1999. godine.[3] Međutim ni to ne pomaže da se ostvari dominacija u domovini.

2004-2010.

uredi

Nakon što Italiju potresa skandal sa namještanjem utakmica, za Inter, bar u Italiji, slijede neki svjetliji trenuci. Oduzimaju se bodovi Juventusu i Milanu, čime Inter dobija svoj 14. naslov, a Juventus biva izbačen u Seriju B. Do tada je to bio jedini tim koji uz Inter nikada nije igrao u nižem domu italijanskog fudbala. Iz Juventusa stiže Zlatan Ibrahimović, igrač koji će obilježiti godine koje slijede za Inter.

 
Zlatan Ibrahimović i Mario Balotelli

Iduće sezone Inter osvaja svoj novi, 15. naslov, rušeći rekord Serije A po broju uzastopnih pobjeda. Ekipa trenera Roberta Mancinija napravila ih je 17.

2007-08 sezona također je trofejna. Inter osvaja svoj 16. Scudetto, no Moratti želi i Ligu Prvaka. Inter biva izbačen od Liverpoola u četvrtini finala tog takmičenja što je bilo dovoljno da predsjednik Intera uruči otkaz Robertu Manciniju[4] i pored osvojenog naslova.

2. juna 2008. godine Inter dovodi novog trenera, Jose Mourinha[5]. On je bio jedini strani trener u Seriji A te godine. To ljeto u klub stižu neki novi igrači, Amantino Mancini[6], Sulley Muntari[7] i Ricardo Quaresma[8] koji je bio i najskuplji igrač koji je došao u Inter u tom transfer roku, nekoliko sati prije isteka transfer perioda.

No ni novi trener, ni novi igrači Interu ne donose trofej Lige prvaka. Iako je Mourinho sa svojim igračima donio 17. naslov, iako je i osvojio italijanski Superkup, navijači Intera još uvijek nisu zadovoljni jer oni žele prekinuti taj post od 40. godina bez trofeja u najelitnijem klupskom takmičenju u Evropi.

Ljeto 2009. godine donosi velike promjene u Interovom igračkom kadru. Zlatan Ibrahimović nije više član Intera, a u ovaj klub stiže kamerunski napadač Samuel Eto'o. Prinove su također Diego Milito, Thiago Motta, te Lucio.

2010 - trostruka kruna

uredi

U sezoni 2009/2010. Inter je osvojio sve što je mogao osvojiti. Odbranili su Scudetto i postali prvaci Italije peti put zaredom, pobjedivši Sienu u posljednjem kolu golom Diega Milita. Prije toga su osvojili Kup Italije u Rimu savladavši Romu također pogotkom Diega Milita.

 
Jose Mourinho - Trener Intera 2008.-2010.

22. maja 2010. godine Inter je u Madridu na Santiago Bernabeu osvojio svoju treću titulu prvaka Evrope. Na putu do finala savladali su Chelsea, CSKA, a posebno su impresivni bili u duelima sa Barcelonom (3:1 u Milanu, 1:0 u Barceloni). U finalu su pobjedili Bayern iz Minhena rezultatom 2:0, a oba gola je postigao Diego Milito[9]. Nakon utakmice Jose Mourinho je objavio da prelazi u Real Madrid.[10]

2010/2011 - period poslije Mourinha

uredi

15. juna 2010. Inter je predstavio novog trenera Rafaela Beniteza koji je došao iz Liverpoola.[11] Benitez je odmah osvojio svoj prvi trofej Superkup Italije pobjedivši Romu 3-1, a u decembru 2010. stigao je i naslov Prvaka svijeta.[12] Ipak, u januaru 2011. nezadovoljni pozicijom u Seriji A, uprava Intera je smjenila Beniteza[13] i na čelo postavila bivšeg igrača i trenera Milana, Leonarda.[14] U januaru su u klub stigli i Giampaolo Pazzini[15], Andrea Ranocchia[16] i Yuto Nagatomo[17] na posudbu.

Leonardo je uspio smanjiti zaostatak za vodećim Milanom, ali Inter je sezonu završio na drugom mjestu. U četvrtfinalu Lige Prvaka savladao ih je Schalke. Na kraju sezone Leonardo je odstupio s mjesta trenera da bi postao direktor PSG-a, a Inter je zaposlio Gian Piera Gasperinija. Na ljeto je klub napustio sjajni napadač Samuel Eto'o, potpisavši za superbogati Anzhi.

Gian Piero Gasperini nije se proslavio na klupi Intera i smijenjen je nakon samo tri mjeseca na klupi, od strane još jednog Italijanskog stručnjaka, Claudija Ranijerija.[18] Nakon poraza protiv Juventusa (2:0), Claudio Ranieri je smjenjen na klupi od Intera, njegovo mjesto preuzeo je Andrea Stramaccioni[19], do tada je bio trener FC Inter Primavera, sa kojim je pobjedio Next Generation Series.

Stramaccioni je vodio Inter u sezoni 2012/13, i nakon lošeg, 9. mjesta na kraju sezone je otpušten. 19. maja 2013. je objavljeno da je novi menadžer Intera Walter Mazzarri koji je do tada vodio Napoli.

Kraj Morattijeve ere

uredi

Dana 15. oktobra 2013. Erick Thohir, Rosan Roeslani i Handy Soetedjo, svi iz Indonezije su potpisali ugovor o preuzimanju 70% dionica Intera u vrijednosti od 480 miliona $. Thohir također ima udio u vlasništvu klubova D.C. United i košarkaškog kluba Philadelphia 76ers.[20]

Mjesec dana kasnije, Thohir se predstavio javnosti u Milanu, te je objavljeno da će on preuzeti funkciju predsjednika kluba, čime je završena 18-godišnja vladavina Massima Morattija na toj funkciji. Ipak, Moratti je ostao u klubu u ulozi počasnog predsjednika, dok je njegov sin Angelomario ostao potpredsjednik kluba.

Igrači

uredi

Posljednja izmjena: 14. august 2021.

Br. Poz. Nacija Igrač
1 G   Samir Handanović (C)
2 O   Diego Godin
5 V   Roberto Gagliardini
6 O   Stefan de Vrij
7 N   Mauro Icardi
8 V   Matías Vecino
9 N   Edin Džeko
10 N   Lautaro Martínez
11 O   Federico Dimarco
12 V   Stefano Sensi
13 O   Andrea Ranocchia
16 N   Matteo Politano
17 N   Alexis Sanchez (na posudbi iz Manchester United)
18 O   Kwadwo Asamoah
Br. Poz. Nacija Igrač
19 V   Valentino Lazaro
20 V   Borja Valero
23 V   Nicolo Barella
27 G   Daniele Padelli
30 N   Sebastiano Esposito
31 O   Lorenzo Pirola
32 V   Lucien Agoume
33 O   Danilo D'Ambrosio
34 O   Cristiano Biraghi (na posudbi iz Fiorentina)
37 O   Milan Škriniar
46 G   Tommaso Berni
77 V   Marcelo Brozović
87 V   Antonio Candreva
95 O   Alessandro Bastoni

Poznati igrači

uredi

Povučeni brojevi

uredi
  • 3  Giacinto Facchetti, lijevi bek, 1960–1978. Broj je povučen 8. septembra 2006. godine. (posthumno povučen broj)
  • 4  Javier Zanetti, desni bek, 1995–2014 . Zanetti je odigrao 858 utakmica za Inter, nakon čega je klub povukao njegov broj iz upotrebe iz poštovanja.

Osoblje

uredi
Pozicija Ime
Trener   Simone Inzaghi
Pomoćni trener   Massimiliano Farris
Tehnički asistent   Mario Cecchi
Tehnički asistent   Ferruccio Cerasaro
Tehnički asistent   Fabio Ripert
Fitness trener   Antonio Pintus
Fitness trener   Costantino Coratti
Fitness trener   Julio Tous
Trener golmana   Adriano Bonaiuti
Glavni nutricionist   Matteo Pincella
Šef medicinskog osoblja   Piero Volpi
Doktor ekipe   Alessandro Corsini
Doktor ekipe   Alessandro Quaglia
Šef fiziotarapeuta   Gian Nicola Bisciotti
Koordinator fiziotarapeuta   Massimo Dellacasa
Fiziotarapeut   Andrea Galli
Fiziotarapeut   Ramòn Cavallin
Fiziotarapeut   Matteo Viganò
Rehabilitator   Andrea Belli

Boje, nadimci i grbovi

uredi
 
Logo Intera

Najvećim dijelom svoje historije Inter je nosio dresove sa plavim i crnim prugama. Godine 1908, kada je klub osnovan, crna je izabrana da predstavlja noć, a plava nebo. Dvadeset godina kasnije, nakon spajanja s Unione Sportiva Milaneseom, Inter mijenja ime u Ambrosiana SS Milano te mijenja i boje dresa, a jedna verzija dresa bila je i ona s crvenim križem na bijeloj podlozi, koja je predstavljala grb grada Milana.[21]

Nakon Drugog svjetskog rata Inter se vraća svojim originalnim bojama, iz čega je uslijedio i nadimak nerazzurri. U sezoni 2007/08. Inter je povodom stogodišnjice kao gostujući nosio upravo bijeli dres Ambrosiane sa crvenim križem.

Nadimci Intera, osim spomenutog, jesu La Beneamata i Il Biscione. Dok "Beneamata" znači "povlaštena", "Biscione" znači "bjelouška" te ima uporište u historiji Milana.

Jedno vrijeme upravo je bjelouška bila u grbu Intera.

Rivalstva i navijači

uredi
 
Navijači Intera

Inter je prema istraživanju La Repubblice,[22] Inter je jedan od najpopularnijih klubova u Italiji. Najveći dio navijača Intera su pak srednja klasa, dok su navijači Milana pretežno radnička klasa.

Najveća navijačka grupa su svakako Boys San, koji datiraju još od 1969.

Internazionale je dobro poznat po tome što uredno skuplja rivale po Italiji i inostranstvu. U Italiji najveći rivali su mu AC Milan i Juventus, a u Evropi Real Madrid.

Derby della Madonnina

uredi

Najpoznatije je rivalstvo sa gradskim suparnikom Milanom, s kojim Inter dijeli stadion "Giuseppe Meazza", znan i kao San Siro. Rivalstvo je tim veće što je Inter klub bogatijih, a Milan onih siromašnijih, iz radničke klase. Do danas su odigrali 266 susreta u kojima je uspješniji bio Milan sa 104 pobjede prema 90 Interovih, uz 72 neriješena rezultata. Ako se pogledaju samo utakmice u Serie A, onda je bolji Inter sa 60 pobjeda u odnosu na 56 Milanovih uz 52 neriješena rezultata. Od 64 prvenstva koja su se odigrala u sistemu jedne grupe 32 puta je Inter završio bolje plasiran (nisu uračunate sezone '80/81. i '82/83, koje je Milan proveo u Serie B).

Derby d'Italia

uredi

Čuveni Derby d'Italia sukob je Intera sa Juventusom. Ta utakmica je prozvana italijanskim derbijem jer niti jedna od te dvije ekipe nikad nije bila u Serie B, italijanskoj drugoj ligi. Međutim, od sezone 2006/07 to više nije tako jer je Juventus izbačen u Serie B zbog skandala oko namještanja utakmica. Tako je Inter ostao jedina italijanska ekipa koja nikad nije bila u Serie B.

Proizvođači opreme i sponzori

uredi

Svi predsjednici kluba

uredi

Inter je u svojoj historiji imao mnogo predsjednika. Neki su bili vlasnici kluba, a neki su bili počasni predsjednici. Evo liste svih njih. [23]

 
Massimo Moratti, bivši predsjednik Intera
 
Predsjednik Period
Giovanni Paramithiotti 1908.–1909.
Ettore Strauss 1909.–1910.
Carlo De Medici 1910.–1912.
Emilio Hirzel 1912.–1914.
Luigi Ansbacher 1914.
Giuseppe Visconti Di Modrone 1914.–1919.
Giorgio Hulss 1919.–1920.
 
Predsjednik Period
Francesco Mauro 1920.–1923.
Enrico Olivetti 1923.–1926.
Senatore Borletti 1926.–1929.
Ernesto Torrusio 1929.–1930.
Oreste Simonotti 1930.–1932.
Ferdinando Pozzani 1932.–1942.
Carlo Masseroni 1942.–1955.
 
Predsjednik Period
Angelo Moratti 1955.–1968.
Ivanoe Fraizzoli 1968.–1984.
Ernesto Pellegrini 1984.–1995.
Massimo Moratti 1995.–2004.
Giacinto Facchetti 2004.–2006.
Massimo Moratti 2006.–2013.
Erick Thohir 2013.-2018.
Steven Zhang 2018.-

Svi treneri kluba

uredi

Inter je u svojoj historiji promijenio 55 trenera. Najuspješniji je svakako Helenio Herrera koji je pored Scudetta osvojio i Ligu Prvaka. Jose Mourinho je prvi trener u Italijanskoj historiji koji je osvojio triplu krunu (triplete).

 
Ime Nacionalnost Period
Virgilio Fossati   1909–1915
Nino Resegotti
Francesco Mauro
  1919–1920
Bob Spotishwood   1922–1924
Paolo Schiedler   1924–1926
Árpád Weisz   1926–1928
József Viola   1928–1929
Árpád Weisz   1929–1931
István Tóth   1931–1932
Árpád Weisz   1932–1934
Gyula Feldmann   1934–1936
Albino Carraro   1936
Armando Castellazzi   1936–1938
Tony Cargnelli   1938–1940
Giuseppe Peruchetti   1940
Italo Zamberletti   1941
Ivo Fiorentini   1941–1942
Giovanni Ferrari   1942–1945
Carlo Carcano   1945–1946
Nino Nutrizio   1946
Giuseppe Meazza   1947–1948
Carlo Carcano   1948
Dai Astley   1948
Giulio Cappelli   1949–1950
Aldo Olivieri   1950–1952
Alfredo Foni   1952–1955
Aldo Campatelli   1955
Giuseppe Meazza   1955–1956
Annibale Frossi   1956
Luigi Ferrero   1957
Giuseppe Meazza   1957
Jesse Carver   1957–1958
Giuseppe Bigogno   1958
Aldo Campatelli   1959–1960
Camillo Achilli   1960
Giulio Cappelli   1960
Helenio Herrera   1960–1968
Alfredo Foni   1968–1969
Heriberto Herrera   1969–1971
Giovanni Invernizzi   1971–1973
Enea Masiero   1973
Helenio Herrera   1973
Enea Masiero   1974
Luis Suárez   1974–1975
Giuseppe Chiappella   1976–1977
Eugenio Bersellini   1977–1982
 
Ime Nacionalnost Period
Rino Marchesi   1982–1983
Luigi Radice   1983–1984
Ilario Castagner   1984–1986
Mario Corso   1986
Giovanni Trapattoni   1986–1991
Corrado Orrico   1991
Luis Suárez   1992
Osvaldo Bagnoli   1992–1994
Giampiero Marini   1994
Ottavio Bianchi   1994–1995
Luis Suárez   1995
Roy Hodgson   1995–1997
Luciano Castellini   1997
Luigi Simoni   1997–1998
Mircea Lucescu   1999
Luciano Castellini   1999
Roy Hodgson   1999
Marcello Lippi   1999–2000
Marco Tardelli   2000–2001
Héctor Raul Cúper   2001–2003
Corrado Verdelli   2003
Alberto Zaccheroni   2003–2004
Roberto Mancini   2004–2008
José Mourinho   2008–2010
Rafael Benitez   2010
Leonardo   2010-2011
Gian Piero Gasperini   2011
Claudio Ranieri   2011-2012
Andrea Stramaccioni   2012-2013
Walter Mazzarri   2013-2014
Roberto Mancini   2014-2016
Franck de Boer   2016-
Stefano Vecchi   2016
Stefano Pioli   2016–2017
Stefano Vecchi   2017
Luciano Spalletti   2017–2019
Antonio Conte   2019–2021
Simone Inzaghi   2021–

Trofeji

uredi

Domaći

uredi
1909/10, 1919/20, 1929/30, 1937/38, 1939/1940, 1952/53, 1953/54, 1962/63, 1964/65, 1965/66  
1970/71, 1979/80, 1988/89, 2006/07, 2007/08, 2008/09, 2009/10, 2020/21, 2023/24.
1938/39, 1977/78, 1981/82, 2004/05, 2005/06, 2009/10, 2010/11, 2021/22, 2022/23.
1989, 2005, 2006, 2008, 2010, 2021, 2022, 2023.

Međunarodni

uredi
1963/64, 1964/65, 2009/10.
1990/91, 1993/94, 1997/98
1964, 1965, 2010.

Omladinski

uredi

Trofej "Giacinto Facchetti":

  • Osvajači (6): 1964, 1966, 1969, 1989, 2002, 2007.

Italijanski omladinski kup:

  • Osvajači (5): 1973, 1976, 1977, 1978, 2006.

Prvenstvo U-23:

  • Osvajači (1): 1975.

Turnir u Viareggiu:

  • Osvajači (5): 1962, 1971, 1986, 2002, 2008, 2010.

Prvenstvo U-14:

  • Osvajači (4): 1988, 1997, 2003, 2006.

Prvenstvo U-16:

  • Osvajači (4): 1985, 1987, 1998, 2008.

Prvenstvo U-18:

  • Osvajači (3): 1980, 1984, 1991.

Prvenstvo U-20:

  • Osvajači (5): 1975, 1983, 1989, 1990, 1991.

Turnir "Filippo De Cecco":

  • Osvajači (2): 2006, 2008.

Ostali uspjesi

uredi

Viceprvaci Italije (14): 1932/33, 1933/34, 1934/35, 1940/41, 1948/49, 1950/51, 1961/62, 1963/64 1966/67, 1969/70, 1992/93, 1997/98, 2002/03, 2010/11, 2019/20.

Finalisti kupa (6): 1958/59 (vs Juventus), 1964/65 (vs Juventus), 1976/77 (vs Milan), 1999/00 (vs Lazio), 2006/07 (vs Roma), 2007/08 (vs Roma)

Finalisti Lige prvaka (Kupa prvaka) (3): 1966/67 (vs Celtic Glasgow), 1971/72 (vs Ajax), 2022/23 (vs Manchester City)

Finalisti superkupa (2): 2000 (vs Lazio), 2007 (vs Roma)

Finalisti Kupa UEFA: 1996/97 (vs Schalke 04)

Finalisti Mitropa kupa: 1933 (vs Austria Beč)

Individualna priznanja

uredi

FIFA Igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu titulu dok su igrali za Inter:

Ballon d'Or / Evropski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili Ballon d'Or dok su igrali za Inter:

Svjetski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

UEFA Klupski igrač godine

Sljedeći igrači su osvojili ovu nagradu dok su igrali za Inter:

Nacionalna prvenstva

uredi
Razina Liga Ukupno sezona Debi Prošla sezona Ukupno



Prima Categoria 7 1909/10. 1920/21. 108
Prima Divisione 5 1921/22. 1925/26.
Divisione Nazionale 4 1926/27. 1945/46.
Serie A 92 1929/30. 2023/24.

Međunarodna takmičenja

uredi
Takmičenje Ukupno sezona Debi Posljednja sezona
Interkontinentalni kup 2 1964. 1966.
Svjetsko klupsko prvenstvo 1 2010. 2010.
Liga prvaka 24 1963/64. 2023/24.
Kup pobjednika kupova 2 1978/79. 1982/83.
Evropska liga 28 1972/73. 2019/20.
UEFA Superkup 1 2010. 2010.

Inter kao kompanija

uredi
FC Internazionale Milano S.p.A.
SjedišteMilano, Italija
Prihod  268.827.275 (2011)
Operativni prihod  85.712.530 (2011)
Neto dobit  86.813.786 (2011)
VlasnikErick Thohir (70%)
Massimo Moratti (28,17%)
Pirelli (1,83%)
DivizijeInter Brand (100%)
Inter Futura (100%)
Consorzio San Siro 2000

Prema Deloitte Football Money Leagueu, Inter je u sezoni 2008/09. ostvario prihod od 196,5 miliona eura i našao se se na 9. mjestu na svijetu, iza Juventusa, a ispred gradskog rivala Milana.[24] Klub je time nadmašio zaradu od prethodne sezone, kada je zaradio 172,9 miliona eura[24], te prvi put otkad se vodi ova rang-lista pretekao Milan.

Postotak prihoda podijeljen je na prihode na dan utakmice (14%, odnosno 28,2 miliona), TV-prava (59%, odnosno 115,7 miliona, + 7%, odnosno 8 miliona), te marketing (27%, odnosno 52,6 miliona + 43%, odnosno 15,8 miliona). Sponzori na dresu donijeli su još 18,1 milion te 9,3 miliona eura, zavisno od komercijalne vrijednosti reklame, dok su dobili još novca od TV-prava zbog učešća u Ligi prvaka (1,6 miliona).

Za sezonu 2010/11. klubovi Serije A pregovarali su zajedno za TV-prava iako je praksa prije tada bila da svaki klub individualno pregovara. Zbog ovoga je Inter imao manji prihod od TV-prava, dok su manji klubovi time profitirali.

Prihodi na dan utakmice iznosili su samo 1,1 milion po jednoj domaćoj utakmici, dok su neke ekipe zarađivale i po 2,6 miliona eura.

Novinari časopisa Deloitte su se složili da prihodi na dan utakmice štete Interu, kao i svim drugim italijanskim klubovima, i da zbog toga ne mogu da se nose sa drugim europskim velikanima, te da bi izgradnja novog stadiona doprinjela većoj konkurentnosti timova Serie A sa ostalim svjetskim klubovima.[25]

Inter ima i jednu od najvećih finansijskih "crnih rupa" među italijanskim klubovima, što je u 2007. rezultovalo neto gubitkom od 206 miliona € [26], u 2008. taj je gubitak iznosio 148 miliona, u 2009. 154 miliona[27] (što je pokriveno povećanjem kapitala od 90 miliona[28]). Godine 2010. je gubitak bio najmanji, 69 miliona[29] (pokriveno povećanjem kapitala od 40 miliona i 30 miliona eura tokom sezone 2011/12).

Na sve to je utjecala prodaja Ibrahimovića, trostruka kruna koja je osvojena, te klauzula o otkupu ugovora Joséa Mourinha koju je iskoristio Real Madrid i doveo portugalskog trenera. Najnoviji rezultati prikazuju gubitak od 86 miliona, u koji je uključen prihod od 13 miliona od RAI-ja.[30]

Reference

uredi
  1. ^ "Giuseppe Meazza". stadiumguide.com. Pristupljeno 8. 9. 2018.
  2. ^ "Storia". FC Internazionale Milano. Arhivirano s originala, 30. 1. 2010. Pristupljeno 6. 9. 2007.
  3. ^ "Top 10 Transfera u historiji fudbala". Kommersant. 19. 3. 2004. Arhivirano s originala, 7. 6. 2009. Pristupljeno 1. 8. 2009.
  4. ^ "Izjava F.C. Internazionale". FC Internazionale Milano. 29. 5. 2008. Arhivirano s originala, 31. 5. 2008. Pristupljeno 29. 5. 2008.
  5. ^ "Nuovo allenatore: Josè Mourinho all'Inter" (jezik: Italian). FC Internazionale Milano. 2. 6. 2008. Arhivirano s originala, 5. 6. 2008. Pristupljeno 2. 6. 2008.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  6. ^ "Official: Inter potpisao Mancinija". Goal.com. 20. 7. 2008. Arhivirano s originala, 3. 9. 2018. Pristupljeno 20. 7. 2008.
  7. ^ "Zvanično: Inter doveo Muntarija". Goal.com. 28. 7. 2008. Arhivirano s originala, 3. 9. 2018. Pristupljeno 15. 8. 2008.
  8. ^ Adam, Scime (1. 9. 2008). "Zvanično: Quaresma dolazi u Inter". Goal.com. Arhivirano s originala, 1. 9. 2008. Pristupljeno 1. 9. 2008.
  9. ^ "Bayern Munich 0 – 2 Inter Milan". BBC Sport. 22. 5. 2010. Pristupljeno 24. 5. 2010.
  10. ^ "Real Madrid predstavio novog trenera Mourinha".
  11. ^ "Benitez u Interu". Arhivirano s originala, 18. 6. 2010. Pristupljeno 17. 6. 2010.
  12. ^ "Inter prvak svijeta". Arhivirano s originala, 22. 12. 2010. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  13. ^ "Inter otpušta Beniteza".
  14. ^ "Leonardo preuzima Inter". Arhivirano s originala, 27. 12. 2010. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  15. ^ "Pazzini januarsko pojačanje".[mrtav link]
  16. ^ "Ranocchia u Interu". Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  17. ^ "Nagatomo igrač Intera". Arhivirano s originala, 3. 2. 2011. Pristupljeno 10. 1. 2012.
  18. ^ "Claudio Ranieri preuzima Inter".
  19. ^ "Stramaccioni iz primavere u prvi tim". Arhivirano s originala, 2. 4. 2012. Pristupljeno 30. 3. 2012.
  20. ^ "Inter prodao 70% dionica Thohiru".
  21. ^ "Ambrosiana S.S 1928". Toffs.com. 24. 6. 2007. Arhivirano s originala, 20. 10. 2007. Pristupljeno 31. 7. 2009.
  22. ^ "Istraživanje: Najpopularniji klubovi u Italiji" (jezik: Italian). La Repubblica official website. august 2007.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  23. ^ "Svi predsjednici". InterFC.it. 8. 6. 2007. Arhivirano s originala, 14. 8. 2013. Pristupljeno 31. 7. 2009.
  24. ^ a b "Real Madrid becomes the first sports team in the world to generate €400m in revenues as it tops Deloitte Football Money League". Deloitte.com. Arhivirano s originala, 5. 8. 2010. Pristupljeno 7. 1. 2013.
  25. ^ "Spanish Masters Football Money League Real Madrid becomes the first sports team to record revenues in excess of €400m" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 11. 5. 2013. Pristupljeno 7. 1. 2013.
  26. ^ "Assemblea dei Soci: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian). inter.it. 27. 12. 2007. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  27. ^ FC Internazionale Milano Spa 2009–10 Bilancio. FC Internazionale Milano (jezik: Italian). Registro Imprese & C.C.I.A.A. januar 2011. |access-date= zahtijeva |url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  28. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: Italian). inter.it. 26. 10. 2009. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  29. ^ "Assemblea Soci Inter: ricavi, oltre 300 milioni". FC Internazionale Milano (jezik: italijanski). inter.it. 28. 10. 2010. Arhivirano s originala, 12. 10. 2012. Pristupljeno 5. 8. 2011.
  30. ^ "Assemblea Soci Inter: approvato il bilancio". FC Internazionale Milano (jezik: italijanski). inter.it. 28. 10. 2011. Arhivirano s originala, 29. 10. 2011. Pristupljeno 22. 2. 2012.

Vanjski linkovi

uredi