El-Enbija

الأنبياء
El-Enbija
"Vjerovjesnici"
الأنبياء; El-Enbija; "Vjerovjesnici"
Izvorni tekst; Prijevod na bosanski;
	Prva stranica sure "El-Enbija"
Klasifikacija	Mekanska
Džuz	17.
Red. br. u Kur'anu	21.
Br. ajeta u suri	112

Sura El-Enbija (arapski الأنبياء; bosanski:Vjerovjesnici) jest 21. sura u Kur'anu, svetoj knjizi muslimana. Sadrži 112 ajeta i spada u mekanske sure (one koje su objavljene u Meki). U suri se uglavnom govori o vjerovjesnicima iz prošlosti koji su propovijedali islam kao i posljednji poslanik Muhammed.

Sadržaj

U suri se govori o času polaganja računa, kao i praksi starih naroda kome su vjerovjesnici poslani a oni nisu povjerovali u ono što im se objavljuje pa su ih čak u laž utjerivali i ismijavali im se. Također se kao opomena spominju i nevjernički narodi i njihova sela i gradovi koji su uništeni te kako su te narode zamijenili drugi narodi. Spominju se poslanici Musa i brat njegov Harun i Tevrat koji im je dat. Ibrahimovo spasenje iz vatre u koju su ga bacili njegovi sunarodnjaci jer im je porazbijao kumire (kipove) kao i Lutovo spasenje od naroda nevjerničkog. U ovoj suri se također spominju i Ishak, Ja'kub, Nuh, Davud, Sulejman, Ejjub, Ismail, Idris, Zulkifl, Junus (Zunnun), Zekerijja i Jahja.^[1]

U suri se navode i znakovi koji su dati pojedinim poslanicima pa se tako za Musaa i Haruna kaže da im je dat Furkan (Tevrat): "Mi smo Musau i Harunu dali Furkan, svjetlo i opomenu za one koji se budu grijeha klonili" (48. ajet) ili za Ibrahima kada se kaže: "Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali." (51. ajet). Dalje se u suri kazuje o poznatom događaju kada je Ibrahim porazbijao sve kumire izuzev najvećeg pa su ga pripadnici njegovog naroda bacili u vatru koja je voljom njegovog Gospodara postala hladna.