Davud

Davud (داوُد‎)‎ jest, po islamu, Božiji Poslanik koji je primio Božiju objavu Zebur (Psalme). Živio je od 1043. do 937. p. n. e.

Božiji poslanik
Davud
s.a.v.s.
Izvorno ime داوُد
Poznat(a) po Objavljen mu je Zebur
pobjeda nad Džalutom
Religija Islam
Djeca Sulejman

Priča o DavuduUredi

Davud se u Kur'anu spominje 16 puta. Islamska tradicija govori da je u jednom od mnogobrojnih sukoba koje su Jevreji imali s okolnim narodima (Amalićani, Filistejci, Moabljani i drugi) Davud ubio Džaluta (Golijat). Džalut je opisan kao ogromni čovjek s velikim ratnim iskustvom, koji je prije svake bitke izazivao prvaka iz suparničke vojske. Nakon što je u jednoj bici izazivao prvake iz jevrejske vojske, niko se nije javio osim Davuda. Budući da je Davud bio nizak i veoma mlad, njegov istup pred Džaluta bio je ismijan.

I kad nastupiše prema Džalutu i vojsci njegovoj, oni zamoliše: 'Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!' I oni ih, Allahovom voljom, poraziše, i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio. A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao, ali Allah je dobar svim svjetovima".[1]

Nakon te bitke Davud zadobija simpatije od Jevreja, koji ga postavljaju za kralja.

"...i Davud ubi Džaluta, i Allah mu dade i vlast i vjerovjesništvo, i nauči ga onome čemu je On htio..."[2]

Vjerovjesništvo je dobio nakon bitke i nakon što je postao vladar. Kur'an na nekoliko mjesta spominje događaje i iskušenja na koja je stavljan Davud. Zatim govori o posebnim sposobnostima koja su mu darovana od Allaha:

...i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obraćao. Mi smo brda potčinili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego što Sunce zađe i poslije pošto grane, a i ptice okupljene, svi su oni zbog njegova hvaljenja hvalu ponavljali".[3]

U tom periodu on dobija Božiju objavu koja se u Kur'anu naziva Zebur (Psalmi) (زبور).

Davud u islamskoj tradicijiUredi

Vehb ibn Munebih, islamski historičar, navodi da je Davud bio nizak, imao plave oči, rijetku kosu i čisto srce, a u jednom hadisu od Muhammeda s. a. v. s. kaže se da je najbolja opskrba ona koju čovjek svojim rukama zaradi; Davud je zarađivao svojim rukama pletući pancire.

U mnogim klasičnim islamskim djelima mnogi islamski učenjaci navode tzv. israilijate, tj. predaje od sljedbenika knjige (Jevreji, kršćani), u opisima života poslanika Davuda i oštro se suprotstavljaju navodima iz Starog zavjeta, u kojem ga se optužuje za preljubu i nepravedno ubistvo.[4]

SmrtUredi

Ibn-Kesir u svom djelu Kazivanja o vjerovjesnicima navodi da je Melek smrti došao Davudu iznenada, kad je silazio niza stepenice iz hrama u Jerusalemu i da mu je Davud rekao: "Pusti me da siđem niza stepenice ili da se popnem uz njih (pa mi onda dušu uzmi)", na šta mu je melek rekao: "Isteklo je vrijeme, Allahov poslaniče, nema više ni godina ni mjeseci ni nafake". Zatim je Davud učinio sedždu na jednoj od stepenica i tako umro.

Nakon Davuda vlast je preuzeo njegov sin Sulejman, također poslanik.

Također pogledajteUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Kur'an, El-Bekara, 250. i 251. ajet
  2. ^ Kur'an, El-Bekara, 251. ajet
  3. ^ Kur'an, Sad, 17-19. ajet
  4. ^ Kazivanja o vjerovjesnicima, Ibn-Kesir