Ebu-Ubejde Amir ibnul-Džerrah

Ebu-Ubejde Amir ibnul-Džerrah (arapski: أبو عبيدة عامر بن عبدالله بن الجراح), više poznat kao Ebu-Ubejde (Ubejdov otac), je bio jedan od desetorice ashaba Allahovog poslanika Muhammeda kojima je obećan dženet. Bio je komadant islamske vojske za vrijeme halife Omera ibn Hataba i jedan od Omerovih prijedloga za njegovog nasljednika na mjesto halife.

Ebu-Ubejde Amir ibnul-Džerrah
أبو عبيدة عامر بن عبدالله بن الجراح‎‎‎
Rođenje583.
Smrt639.
Uzrok smrtibolest (kuga)
EtnicitetArap
DržavljanstvoArabija
ZanimanjeVojskovođa
Poznat(a) poAshab, jedan od desetorice kojima je obećan džennet
TitulaUpravitelj Levanta
Vrijeme držanja titule634–639.
Prethodnikprvi upravnik nakon što je osvojen Levant
NasljednikMuavija ibn Ebu-Sufjan
ReligijaIslam

Djetinjstvo uredi

Ebu Ubejde je rođen 583. u kući Abdulaha ibn Džerraha, trgovca po zanimanju. Pripadao je plemenu Kurejš. I prije prelaska na islam smatran je jednim od cijenjenih i moralnih ljudi.

Prelazak na Islam uredi

Godine 611. Muhammed je propovijedao islam stanovnicima Mekke. Počeo je s pozivanjem najbliže rodbine. Ebu Ubejde je primio islam samo dan nakon Ebu Bekra 611.[1][2]

Hidžra u Abesiniju uredi

Budući da je veoma rano primio islam, bio je jedan od onih koji su prošli veoma težak period u Mekki. Zlostavljanje prvih muslimana koje su doživljavali od oponenata islama je kulminiralo. Ebu Ubejde je bio jedan u grupi od 83 muškarca i 20 žena koji su emigrirali u Abesiniju.

Hidžra u Medinu uredi

Godine 622, nakon hidžre Muhammeda iz Mekke u Medinu, Ebu Ubejde je također migrirao. Nakon što je došao u Medinu, Muhammed je spojio porodice muhadžira i ensarija u jedno domaćinstvo, tako da je spojio Ebu Ubejda s Muazom ibn Džebelom. Živjeli su u miru i vjeri približno godinu dok Kurejšije iz Mekke nisu skupile vojsku zbog napada na Medinu.

Bitke za vrijeme Muhammeda uredi

 
Bitka na Bedru

Bitka na Bedru uredi

Godine 624. Ebu Ubejde je učestvovao u bitkama koje su se odigravale između mekanskih Kurejšija i medinskih muslimana. U jednoj od tih bitaka Ebu Ubejde se borio protiv svog oca, koji je bio na strani Kurejšija. Tokom bitke ga je izbjegavao, ali mu je otac spriječio put i Ebu Ubejde ga je bio prisiljen ubiti.

Tim povodom objavljen je kur’anski ajet:

"Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je on u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i on će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti." (Kur'an 58:22)

Bitka na Uhudu uredi

625. godine je učestvovao u Bici kod Uhuda u kojoj su mušrici na čelu sa tada, mušrikom Halid ibn Velidom pobjedili muslimansku vojsku. U toj bici je Ebu Ubejd izgubio dva prednja zuba, vadeći zubima komadiće oklopa koji su se zabili u lice Muhammeda.[3]

630. godine, kada je muslimanska vojska osvojila Meku, Ebu Ubejd je komandovao jednom od četiri vojske koje su ušle u grad iz različitih pravaca. Kasnije te iste godine, je sudjelovao u bici kod Hunejna i u opsadi grada Taifa. Bio je i dio Tebuk vojne kampanje pod komandom Muhammeda. Po povratku iz bitke za Tebuk, u Medinu su iz Jemena i Nedžrana došle dvije delegacije kršćana sa ciljem da prihvate islam. Od Muhammeda su tražili da im pošalje nekoga ko će ih podučiti islamu. Muhammed im je odgovorio:

"S vama ću poslati iskrenog, vjernog i časnog čovjeka, Ebu Ubejda - Emina ummeta!"[3]

Bolest uredi

Na putu prema Siriji gdje je putovao sa halifom Omerom saznali su vijest o kugi koja je izbila u Iraku i Siriji. Omer se vratio sa granice predlažući i Ebu Ubejdi isto, međutim vojska Ebu Ubejda je već bila u Siriji i Ebu Ubejd mu je uzvratio “ Zar bježiš od Allahove odredbe, o Omere?” Omer mu je uzvratio razočaran: ”da mi je neko drugi to rekao ne bih se čudio…da bježim od Allahove odredbe ka Allahovoj odredbi”. Halifa nije otišao u Siriju jer je Muhammed prije naredio da se niti ulazi niti izlazi iz mjesta koje je zadesila kuga. Ebu Ubejde se vratio svojoj vojsci koja je bila u mjestu Emesa u Siriji. Nekoliko puta mu je Halifa slao pismo sa savjetima a poslije i naređenjima da napusti Siriju, na šta mu je Ebu Ubejde uzvraćao da je njegova vojska uvijek bila uz njega poslušna, i da ih ne želi ostaviti. Ubrzo nakon toga Ebu Ubejd je obolio od kuge.

Smrt uredi

Kada mu se smrt približila, skupio je svoju vojsku i održao slijedeći govor:

“Dozvolite mi da vas posavjetujem, ako me poslušate bit ćete na Pravom Putu; obavljajte molitvu, postite mjesec Ramazan, udjeljujte siromasima, obavljate Hadž i Umru, ostanite jedinstveni i budite poslušni svojim pretpostavljenim, šta god da vam narede. Ne dozvolite da vas ovaj prolazni svijet zavede jer znajte, i da živite hiljadu godina opet ćete doći u stanje u kojemu se ja sada nalazim. Neka je Mir s vama i Milost Božija”.

Zatim je ostavio Muaza ibn Džebela kao svoga nasljednika. Umro je 639. godine.

Reference uredi

  1. ^ Tabqat ibn al-Saad Volume 1 Poglavlje 3 str. 298
  2. ^ "Ashabi Allahovog Poslanika". archive.org/. Pristupljeno 18. 6. 2019.
  3. ^ a b "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 19. 12. 2012. Pristupljeno 6. 1. 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)

Također pogledajte uredi