Dragana Rajblović

Dragana Rajblović je planinarka, speleolog, alpinista i planinarski vodič i prva žena iz Srbije koja se popela na Mount Everest (8.848 m.), najviši vrh svijeta.[1]

Dragana Rajblović
Драгана Рајбловић.jpg
Rođenje1967
NacionalnostSrpkinja
Zanimanjespeleologinja, fitnes instruktor, planinarski vodič
Poznat(a) poPrva srbijanska alpinistkinja sa usponom na: Mount Everest (8.848 m.), Cho Oyu (8.201m)
Značajna djela
Moj Everest – san i java

PlaninarstvoUredi

Dragana je kao članica grupe od 9 planinara 2007. godine učestvovala u srbijanskoj ekspediciji koja je imala za cilj uspon na Mont Everest, a vodio je Dragan Jaćimović. Završni uspon je izveden je 20. maja 2007. Od 9 članova ekspedicije 7 njih je ispenjalo vrh, a među njima i Dragana Rajblović. Time je postala prva (i za sada jedina) alpinistkinja iz Srbije kojoj je to uspjelo.[2]

Osim uspona na Mount Everest, ostvarila je i druge značajne planinarske uspone:

  • Elbrus (5.640 m), najviši vrh Evrope, 2004. god.
  • Island Peak (6.200 m.), Himalaji, 2005. god
  • Cho Oyu (8.201m), šest vrh na svijetu, Himalaji, 2006. god
  • Kilimanjaro (5.895 m.), najviši vrh Afrike, 2010. god.
  • Mount Toubkal (4.167m), najviši vrh Maroka, 2014. god.
  • Prepješačila preko 700 kilometara od juga do sjevera Srbije za 33 dana u okviru projekta “33 dana Srbija”, 2012. god.

U periodu nakon uspona, osnovala je planinarski klub Alti u okviru kojeg organizuje planinarske akcije. Na fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja je stekla zvanje „Fitnes instruktor za grupno vođenje programa“.

Najviši vulkan svijetaUredi

Ojos Del Salado (6.893 m) je najviši vulkan svijeta. Nalazi se Andima, na granici Argentine i Čilea, a njegovo ime na španskom znači „slane snježne oči”. Iako se nalazi u pustinji Atakama, teren ka vrhu je sasvim prohodan.[3] U nekim dielovima ove pustinje skoro 400 godina nije pala kiša. Na jednom mjestu nalazi se skulptura šake koja se „davi” u pijesku. Jezera, koja se nalaze, na pojedinim dijelovima, puna su teških metala. Od životinja uglavnom su prisutne lame, flamingosi, kondori i bijele otrovne škorpije.

Zajedno sa svojim kolegom Miodragom Petrovićem, Dragana se na vulkan uputila 2008. godine. Put do vrha vulkana, trajao je 15 dana kroz pustinju koja je apsolutno nenaseljena. Na vrh Ohos de Salado popeli su se 26. decembra 2008. Nakon toga, na drugoj strani pustinje popeli su se i na vulkan Monte Pisis (6.795 m). Uspon na ovaj vulkan takođe nije bio jednostavan, jer se svuda okolo nalaze slana jezera, pa je i sam vazduh pun soli. Baš zbog toga je morala stalno da pije vodu, jer su joj usta bila potpuno suva i slana.

Na pitanje o ličnoj higijeni na ovoj ekspediciji prilikom kasnije prezentacije, Dragana je odgovorila da isto pravilo važi za sve ekspedicije na velikim visinama, a to je da je u tim uslovima kupanje nemoguće, ali isto tako na velikim visinama nema ni bakterija ni gljivica, pa na taj način ne dolazi ni do pojave karakterističnog ljudskog smrada nakon nekoliko dana nekupanja.

PriznanjaUredi

  • Status Zaslužni sportista.
  • Dobitnik počasnog pasoša, među prva 204 zaslužna građana Srbije.
  • Upisana u listu: „Znamenite žene Srbije“
  • Počasni član raznih planinarskih društava
  • Svečana plaketa za postignute najviše sportske rezultate u planinarskim sportovima, Planinarskog saveza Srbije, povodom stogodišnjice planinarstva u Srbiji.
  • Napisala je knjigu: “Moj Everest – san i java”

ReferenceUredi