David Albahari
David Albahari (Peć, 15. marta 1948.) je srpski pisac židovskog porijekla, koji trenutno živi u Calgaryju u Kanadi. Albahari uglavnom piše romane i kratke priče koje su često autobiografske. Također je i prevodilac s engleskog jezika.
David Albahari | |
---|---|
![]() | |
Rođenje | Peć, FNRJ | 15. mart 1948
Zanimanje | književnik |
BiografijaUredi
David Albahari je u Zagreb u studirao englesku literaturu i jezik. Prvu zbirku kratkih priča "Porodično vreme" je objavio 1973. Postao je popularan u književnim krugovima četvrtom knjigom "Opis smrti", za koju je dobio nagradu "Ivo Andrić".
1991. godine je postao predsjednik Federacije jevrejskih zajednica Jugoslavije, a radio je i na evakuaciji jevrejskog stanovništva iz Sarajeva za vrijeme opsade grada. 1994. godine se preselio s porodicom u Calgary, gdje i dalje živi. I dalje piše i objavljuje na srpskom jeziku. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman Mamac 1996. godine i Nagrade "Zlatni suncokret" za zbirku priča "Svake noći u drugom gradu" 2008. godine. Član je Srpske akademije nauka i umjetnosti van radnog sastava od 2. novembra 2006. godine.[1]
David Albahari je pisac prilično zatvorenog, na momente čak hermetičnog izraza, autor koji zahtijeva ne samo veliki čitalački napor, već i punu saradnju čitaoca u izgrađivanju značenja pojedinih djela. Uprkos tome, on je tokom svog gotovo tridesetogodišnjeg postojanja u srpskoj literaturi stekao ne samo nepodijeljenu naklonost kritike, već i prilično veliki broj čitaoca. Interesantna je pojava da se među ljubiteljima knjige u Srbiji teško može naći čitalac koji nema jasno izražen vrijednosni stav prema Albaharijevom opusu: s jedne strane nalazi se prilično širok sloj obožavaoca njegove proze među kojima on često predstavlja pravog kultnog pisca, dok se s druge strane nalazi nešto uža skupina onih kojima izrazita složenost i naglašena artificijelnost njegovog izraza stvara prilično jak otpor.
Kritika je od samog početka prihvatila Albaharijevo stvaralaštvo uz izuzetno pohvalne ocjene, Od najranijih prikaza prve zbirke, kada je Bogdan A. Popović zaključio u prikazu Porodičnog vremena da je pripovjedačka polazišna pozicija "za darovitog mladog pisca ... od neprocjenjive vrijednosti", pa sve do skorašnjeg suda Vase Pavkovića da je samo pitanje vremena" kada će svijet prepoznati velikog pisca srpskog jezika. Albaharijeva ostvarenja prevođena su na francuski, njemački, engleski, hebrejski, poljski, italijanski, makedonski, slovenski, albanski, slovački, mađarski.
Kasnih osamdesetih, Albahari je započeo prvu formalnu peticiju za legalizaciju marihuane u Jugoslaviji.
BibliografijaUredi
Zbirke pričaUredi
- "Porodično vreme" (1973)
- "Obične priče" (1978)
- "Opis smrti" (1982)
- "Fras u šupi" (1984)
- "Jednostavnost" (1988)
- "Pelerina" (1993)
- "Izabrane priče" (1994)
- "Neobične priče" (1999)
- "Drugi jezik" (2003)
- "Sjene" (2006)
- "Svake noći u drugom gradu" (2008)
- "21 priča o sreći" (2017)
RomaniUredi
- "Sudac Dimitrijević" (1978)
- "Cink" (1988)
- "Kratka knjiga" (1993)
- "Snježni čovjek" (1995)
- "Mamac" (1996)
- "Mrak" (1997,2008)
- "Gec i Majer" (1998)
- "Svjetski putnik" (2001)
- "Pijavice" (2006)
- "Ludvig" (2007)
- "Brat" (2008)
- "Kći" (2010)
- "Kontrolni punkt" (2011)
Knjige esejaUredi
NagradeUredi
- 1982. - Andrićeva nagrada;[1]
- 1993. - Nagrada "Stanislav Vinaver";[1]
- 1996. - NIN-ova nagrada;[1]
- 2008. - Nagrada "Zlatni suncokret";[1]
- 2016. - Prva nagrada na festivalu "Друга приказна" (Druga priča), u Skoplju, Makedoniji[2].
ReferenceUredi
- ^ a b c d e "Biografija na na službenoj stranici SANU". Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 7. 4. 2013.
- ^ Давид Албахари - добитник на првата награда „Друга приказна“
Vanjski linkoviUredi
- Biografija na službenom sajtu SANU-a
- Službeni sajt
- Djela Davida Albaharija u elektronskom formatu Arhivirano 10. 7. 2017. na Wayback Machine, iBiblioteka