Dabrica
Dabrica je naseljeno mjesto u općini Berkovići, Bosna i Hercegovina.
Dabrica | |
|---|---|
(naselje) | |
  Dabrica | |
| Koordinate: 43°09′33″N 18°00′53″E / 43.1592°N 18.0147°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Republika Srpska |
| Općina | Berkovići |
| Površina | |
| • Naseljeno mjesto | 40,90 km2 |
| Stanovništvo (2013) | |
| • Naseljeno mjesto | 118 |
| • Naseljeno mjesto (gustoća) | 2,89 /km2 |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
| Pozivni broj | (+387) 59 |
| Matični broj | 200654[1] |
| Matični broj općine | 20028 |
Geografija
urediDabrica obuhvata kraj sjeverozapadno od Dabarskog polja, između planina Snježnice (1262 m) na sjeveru i Hrguda (1100 m) na jugu. Od Dabarskog polja predio Dabrice dijeli planina Kom, visoka oko 900 m. Poslije rata 1992.-1995. godine proširen je makadamski put iz sela Potkoma u Dabarskom polju ka Dabrici, zapadnim dijelom opisanog predjela. Iz Stoca se preko Hodova, i iz Mostara preko Bune i Trijebnja također može stići do Dabrice. Samo naselje Dabrica dijeli se na šest raštrkanih mahala ili zaseoka. Na zapadnoj strani su Bračići, Maričin Gaj, zatim Brijeg i Miljanovica, dok su na istočnoj strani zaseoci Dabrica i Šćepan Krst. Zaselak Dabrica nalazi se u malom kraškom polju nadmorske visine oko 500 m. Sa istočne strane je duboko usječen kanjon Radimlje.
Historija
urediU naselju su 2 nacionalna spomenika kulture:
- Stari grad Koštun (Koštur) u Dabrici.[2] Nalazi se u istočnom predjelu zaseoka, iznad kanjona Radimlje. Izgrađen je u vrijeme Bizantskog cara cara Justinijana I, oko 535, i ratova sa Istočnim Gotima. Ispod grada je bio rudnik boksitne rude,
- Džamija Sefer-age Begovića, sagrađena 1610. godine, u vrijeme kada je ovo područje bilo u sastavu Blagajskog kadiluka.[3]
Stanovništvo
uredi| Sastav stanovništva – naselje Dabrica | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 2013.[4] | 1991.[5] | 1981.[6] | 1971.[7] | ||||
| Osoba | 118 (100,0%) | 478 (100,0%) | 769 (100,0%) | 842 (100,0%) | |||
| Srbi | 84 (71,19%) | 127 (26,57%) | 157 (20,42%) | 181 (21,50%) | |||
| Bošnjaci | 34 (28,81%) | 269 (56,28%)1 | 281 (36,54%)1 | 313 (37,17%)1 | |||
| Hrvati | – | 77 (16,11%) | 321 (41,74%) | 344 (40,86%) | |||
| Jugoslaveni | – | 3 (0,628%) | 5 (0,650%) | – | |||
| Ostali | – | 2 (0,418%) | 5 (0,650%) | 1 (0,119%) | |||
| Crnogorci | – | – | – | 3 (0,356%) | |||
Reference
uredi- ^ "Sistematski spisak općina i naselja" (PDF). fzs.ba. Arhivirano s originala (PDF), 9. 5. 2016. Pristupljeno 31. 10. 2015.
- ^ "Tvrđava Koštun". Komisija za nacionalne spomenike. Arhivirano s originala, 13. 2. 2021. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ^ "Džamija Sefer-age Begovića". Komisija za nacionalne spomenike. Arhivirano s originala, 16. 11. 2021. Pristupljeno 14. 3. 2016.
- ^ "Popis 2013 BiH - Etnička/nacionalna pripadnost, vjeroispovijest, maternji jezik". www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 28. 4. 2020.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva Republike Bosne i Hercegovine 1991. (str. 18)" (PDF). fzs.ba. Pristupljeno 17. 1. 2016.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1981" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
- ^ "Nacionalni sastav stanovništva SFR Jugoslavije 1971" (PDF). stat.gov.rs. Pristupljeno 31. 10. 2015.
