Tvrđava Koštun

Tvrđava Koštun (Koštur, Kastrum) je utvrđenje nastalo u doba Justinijana I, u Dabrici, općina Berkovići, Bosna i Hercegovina.

Lokacija

Dabrica obuhvata kraj sjeverozapadno od Dabarskog polja, između planina Snježnice (1262 m) na sjeveru i Hrguda (1100 m) na jugu. Od Dabarskog polja predio Dabrice dijeli planina Kom, visoka oko 900 m. Tvrđava je na lokalitetu Gradina.

Historija

Unutar zidina Koštuna nađeno je keramike iz perioda bronzanog i željeznog doba što govori da je na istom mjestu bila pretpovijesna gradina s kraja II. i iz I. milenija prije naše ere. Na lokalitetu Gradina su, uz pretpovijesnu gradinu, pronađeni i tumuli.

O gradu Koštunu nema direktnih podataka. Ne zna se pouzdano ni kada je izgrađen, ni kada je napušten. Na njegovim ostacima nisu primijećene nikakve pregradnje i popravke, tako da on predstavlja jedinstvenu cjelinu. U pretpovijesti ovaj predio bio je rubno područje koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsi, a u rimsko doba pripadalo je široj regiji čiji je centar bio municipium Diluntum - na području Stoca.

Gradnju Koštuna moguće je datirati u VI stoljeće oko 535. godine. U to vrijeme, nakon pada Zapadnog Rimskog carstva, Bosna i Hercegovina bila je u sastavu kraljevstva Istočnih Gota. Te godine, Justinijan I, car Istočnog rimskog carstva počeo je obnovu Rimskog carstva, pa je počeo dvadesetogodišnji rat protiv Istočnih Gota. Najprije je zauzeo dio provincije Dalmacije u koji su pripadali krajevi Bosne i Hercegovine. Time su ti predjeli ponovno ušli u sklop rimske zajednice i priznavali su jedinog legitimnog cara sa sjedištem u Carigradu. Uslijedila je velika izgradnja strategijskih punktova: Biograd i Lisičići kod Konjica, Stari grad Blagaj, u Stocu i u Biogracima Širokog Brijega, među kojima je i Koštur u Dabrici.

Opis

Tvrđava je građena u jednoj epohi i nije više pregrađivana i popravljana. Približne dimenzije su: dužina 160 m, različite širine od 25 m na istočnom kraju, 38 m na zapadnom, a u sredini 50 m. Zidovi su prosječne debljine oko 1,6 m. U tvrđavu ulazilo se između dvije kule na zapadnom zidu. Veličina kula je bila 7x8 m. Unutrašnjost kula je bila manja, dužine stranica oko 5,5 m. Ostaci jedne male uvučene kule su uz južni zid. Od jugozapadnog ugla spuštao se još jedan obrambeni zid, od kojeg se i danas vide dijelovi u dužini od oko 40-ak m. Istočna i sjeverna padina su stjenovite, skoro nepristupačne i spuštaju se u oko 150–200 m duboki kanjon Radimlje. Na sredini sjevernog perimetralnog bedema, koji je nepristupačan, izgrađen je ”sklop građevina sličan antičkom kastrumu. Zidovi su obloženi kamenim pločama, tj. relativno pravilno i grubo oklesanim kamenom.

U unutrašnjosti tvrđave nalaze se ostaci građevina, građenih po sistemu opus spicatum (riblje kosti) od manjeg kamenja i puno žbuke koja se sastojala od kamena vapnenca i žbuke sa dodatkom pijeska i šljunka. U kulama uz zapadni zid i okolo njih nailazi se na mnogo krovnog materijala (tegulae), znači da su građevine bile njime pokrivene. Tvrđava je proglašena za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Literatura

• Đuro Basler, Arheološki leksikon, tom III, str. 184. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988 -Koštur