Džamija u Međurječju

džamija u Čajniču

Džamija u Međurječju, ili Maldovan-pašina džamija, nalazi se u općini Čajniču, Bosna i Hercegovina. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1] Komisija je donijela odluku 10. septembra 2008. u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo (predsjedavajuća). Nacionalni spomenik čini džamija i harem sa nišanima.

Džamija u Međurječju
Osnovne informacije
LokacijaMeđurječje, Čajniče
Država Bosna i Hercegovina
Oznaka baštineNacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Arhitektonski opis
Dovršenooko 1763. god
Specifikacije
Dužina8,40 m.[1]
Širina9,00 m.[1]
Munare1
Materijalikamen, drvo

Lokacija uredi

Naselje Međurječje nalazi se na ušću planinskih rječica, Janjine i Batovke, koje s juga teku u pravcu Drine. Povezano sa Čajničem dolinom rijeke Janjine i nalazi se na oko 15 km sjeverno od grada. Džamija se nalazi sjeverno od seoskog puta koji vodi prema selu Batovo. Sjeveroistočno od džamije, uz sami zid harema, nalazi se devastirana imamska kuća, a istočno se nalazi objekat osnovne škole.

Historija uredi

Izgradnja džamije u Međurječju (Maldovan-pašina džamija) vezana je za historiju rekonstrukcije jedne druge džamije (džamije Bajazita II u Samoboru) i za ime Maldovan-paše, koji je u historijskim spisima poznat i pod imenom Maldovan Ali-paša Čeljo.

Samoborski imam Mula-Mustafa napisao je 1763. molbu veziru u kojoj je tražio pomoć za obnovu džamije Bajazita II u Samoboru. Vezir je pozitivno odgovorio na molbu i preko Maldovan Ali-paše Čelje, rodom iz Međurječja, poslao novac za opravku. Umjesto da proslijedi novac za opravku džamije u Samoboru, paša je odlučio da taj novac utroši na izgradnju nove džamije u Međurječju. Mula-Mustafa iz Samobora je ovaj slučaj prijavio veziru koji je nakon toga kaznio Malovan Ali-pašu Čelju oduzimanjem džamije, ali i oduzimanjem određenih dobara. Od tih sredstava sultan je lično dao podići džamiju u Samoboru.

Džamija u Međurječju je prvi put zapaljena tokom I svjetskog rata. Ponovo je spaljena 1943. Tada je srušena kamena munara. Džamija je ponovo rekonstruisana 1946, kada je izvršena dogradnja spratnosti P+1, dužine 3,5 m i širine 8,4 m. Munara je urađena od drveta. Godine 1967. dogradnja s pročelja je uklonjena, ali je ostavljen trijem, odnosno natkrivene sofe i zidovi na bočnim stranama pročelja. Tada je uklonjena drvena munara i izgrađena od kamena.

Džamija je zapaljena 17. jula 1992. Obnova je trajala od 2011. do njenog ponovnog otvorenja 10. septembra 2022.

Opis uredi

Prema konceptu prostorne organizacije, džamija u Međurječju (Maldovan-pašina džamija) je jednoprostorna, pokrivena četverovodnim krovom i sa kamenom munarom. Kvadratne je osnove, 8,40m (dužina) x 9,00m (širina). Ulazni trijem je oslonjen na drvene stubove koji su na kamenim bazama.

Džamija je opasana neoštećenim zidom od slaganog kamena, čija se visina kreće od 1,15m do 1,80m, unutar kojih se nalazi harem džamije. Jedan mezar, po predaji, pripada osnivaču džamije Ali-paši Čeljiću.

Literatura uredi

  • Husref Redžić - Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1983.
  • Evlija Čelebija - Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
  • Hamdija Kreševljaković, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, 1951.
  • Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, izdanje Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeće «Preporod», Sarajevo, 1997, str. 330.
  • Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998, str. 164.
  • Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo

Reference uredi

  1. ^ a b c "Džamija u Međurječju". kons.gov.ba. Pristupljeno 5. 3. 2018.

Vanjski linkovi uredi