Floristika
Floristika ili cvjećarstvo – poznata i kao aranžiranje cvijeća i cvjetna umjetnost – je oblikovanje ili izrada predmeta koji se sastoje od organskih materijala poput cvijeća, listova, grana i mahovine, te neorganskih materijala poput metala, kamena i stakla, u atraktivnu kompoziciju. Cvjećarstvo može uključivati uzgoj cvjetnica, kao i njihovo uređenje i posao prodaje. Veliki dio sirovina koje se isporučuju za trgovinu u cvjećarstvu dolazi iz industrije rezanog cvijeća. Cvjećarnice, zajedno s internetskom trgovinom, glavne su prodavaonice samo za cvijeće, ali i supermarketi, pijace, trgovi ili na „licu mjesta“, kod samog uzgajivača.[1] [2]
Cvjetne radove izrađuju cvjećari za posebne prigode, poput vjenčanja , sprovoda ili rođenja, izložbe, događanja i sajmova, obljetnice i sve vrste prigoda u kojima je cvjetni rad poželjan.
Prva cvjećara otvorena je 1875.
Historija uredi
Cvijeće i biljke imali su drugačije značenje u prošlosti nego sada. Veći naglasak stavljen je na simboličko i ljekovito značenje. Cvijeće je uzgajano za posebne prigode.
Orijentalna cvjetna umjetnost uredi
Kina je rodno mjesto istočnog metoda aranžiranja cvijeća. Prema historiji, budizam je u Kinu uveden u 5. vijeku nove ere, zajedno sa cvijetnim aranžmanom za žrtvovanje. Ljudi su cvijeće često slagali u vaze i u korpe. Oba stila uređenja su prihvaćena. Visokokvalitetna keramička umjetnost učinila je aranžman u vazama glavnim stilom koji je prihvatila dinastija Ching. Cvjetni aranžmani su se uglavnom koristili u vjerske svrhe. Aranžiranje kao samostalna umjetnička forma tada još nije bilo razvijeno. Prije hiljadu godina postalo je moda i hobi cijeniti cvijeće. Cvijeće je bilo cijenjeno i personificirano. To je dovelo da za cvjetne aranžmane postanu korisni odabir i kombiniranje materijala. Stil i smisao smatrali su se vrlo visokima vrijednostima. U službenim prilikama, vjerski aktivnostima, na sudu i slično tamo bila je osoba dobrog ukusa. Dostojanstvo i smisao za lijepo odredili su nagodbu. Kako kineska cvjetna umjetnost naglašava duhovni stil, osobni estetski osjećaj proizvođača je središnji.[3][4]
Općenito skicirana, orijentalna cvjetna umjetnost nastala je kao rezultat cvjetnih žrtvovanja bogovima. U 3. stoljeću u Kini u Ch'an budizmu razvio se svestrani cvjetni aranžman. Otprilike oko 700., ovu su umjetničku formu monasi prenijeli u Japan. Ovdje se uglavnom koristi kao hramski aranžman, kao žrtva Budi. U 15. stoljeću, iz toga se pojavila čuvena Ikenobo škola. To je razvilo mnoge stilove koji se rade i danas. Škola Ohara osnovana je u Japanu krajem 19. vijeka, a 1925. moderna škola Sogetsus. Japan trenutno ima mnogo škola koje ponekad imaju mnogo učenika i odjela širom svijeta. Najstarija knjiga o japanskoj cvjetnoj umjetnosti datira iz 1499. godine i zove se Kaoirai no Kadensho ili knjiga aranžiranja cvijeća Kaorirai.
Evropska cvjetna umjetnost uredi
U Evropi, baš kao i na Dalekom Istoku, cvjetna umjetnost je nastala iz običaja religija. Ako se pogleda tok kulturne historije, za Evropu postaje važan drevni Egipat. Buketi i cvjetovi za sahrane su se koristili intenzivno. Cvjetni ukrasi korišteni su za obožavanje svojih bogova i zabava. Na zidovima grobnih spomenika mogu se naći cvjetovi lotosaa, akantus i papirusa . Egipćani su vjerovatno prvi napravili cvjetne ukrase.
U Grčkoj su se na Olimpijskim igrama vijenci koristili kao počast pobjednicima, a služili su i kao ukrasi za hramove i zgrade. U Rimskom carstvu su rađeni vijenci, pramenovi i buketi. U ceremonijama su se koristile nebrojene latice. Bilo je i mnogo isklesanih vijenaca i vijenaca na zgradama i trijumfalnih lukova.
Cvijeće je također imalo ulogu u |katoličanstvo|Rimokatoličkoj crkvi], kao simbol tokom bogosluženja. Mnogo cvijeća imalo je i upotrebu ili značenje u svakodnevnom životu. Slikarstvo daje mnogo primjera toga. U bogatom srednjem vijeku, kada nastaju gradovi i kraljevske kuće i trgovci postanu bogati, upotreba cvijeća raste.
Cvjetni aranžmani ukrašavaju stolove za vrijeme zabava, često kombinirane s voćem i povrćem. Ova se praksa dalje razvijala posebno u 14. stoljeću u Francuskoj. U viktorijanskom dobu dame nose cvjetne vijence, butonijere, vijence na haljinama i buket u ruci. Žurke su u te dane bile pravi cvjetni događaji. Ne samo da se festivali, vijenci i buketi smatraju klasičnim cvjetnim aranžmanima, već i "moderne" varijante poput bidermajera, oblik elipse, oblik kapljevine, kaskada, trokutasti aranžmani, "milefler" i slično pripadaju klasičnom cvjetnom aranžmanu i posebno klasičnoj S-liniji Hogarth stila.
Svadbeni buketi postali su popularni i postali dio dana vjenčanja. U razdoblju bidermajera (1820-1850), nastali su mnogi dekorativni kompaktni aranžmani, koji su i danas veoma popularni. Tek krajem 19.stoljeća pojavile su se i profesije cvjetnog veza i cvjećare. Poznavanje cvjetnih umjetnosti u zemlji često ima veze sa ograničenim brojem istaknutih cvjetnih umjetnika. Zapadnoeuropska umjetnost cvijeća ima najviši status u svijetu. Svjetski prvaci uglavnom dolaze i iz Holandije, Njemačke i Belgije. Ali, Francuzi i Danci također su visoko na ljestvici.
Moderna cvjetna umjetnost uredi
U modernoj cvjetnoj umjetnosti nastala je avangarda, dijelom pod utjecajem mode. Ova riječ koja dolazi iz francuske vojske znači vrhunsko. To je bila grupa obučenih vojnika koji su trčali ispred trupa da istraže područje. U umjetnosti je to značilo da je nekoliko istaknutih cvjetnih vezova anticipiralo modu te tako i određivalo modu (trend). Na ovaj su način nastale nove forme u cvjetnoj umjetnosti. Cvjetni aranžmani postali su otvoreniji i elegantniji, a također su počeli više eksperimentirati s cvjetnim aranžmanima, kreirajući cvjetne objekte. Moderni cvjetni aranžmani mogu se prepoznati po otvorenom dizajnu, često linearnom i/ili paralelnom, sa svega nekoliko cvjetova svake vrste cvijeća. Sve je dopušteno u modernim i eksperimentalnim cvjetnim aranžmanima. Dopuštene su ravne, duge, široke, ujednačene linije, a to je moguće sa svim dostupnim materijalima.
Obrazovanje, formalno i neformalno, još je jedan značajan segment florističke industrije. Eminentni dizajneri floristike i umjetnici predaju svoj zanat studentima koje cvjetni dizajn zanima kao hobi ili karijera. Kursevi su uglavnom dostupni putem koledža u zajednici, privatnih srednjih stručnih škola i profesionalnih udruženja cvjećara.
Stilovi uredi
Postoje različiti stilove u cvjetnoj umjetnosti. Najranije se pojavio klasični stil koji pokazuje jasne geometrijske osnovne oblike: bidermajer, vijenac, raspored trokuta. Cvjetovi su jasno ukrasni i obilno obrađeni.
Moderan stil Britanka Constance Spry, također se izvodi iz osnovnih oblika, ali cvijeće se bolje ističe. Ako više gledate prirodne linije i oblik cvijeta, dobivate moderniji izgled.
Onda se pojacila i Ikebana. Ovdje se oblik, boja, ritam i karakter lista ili cvijeta još više ispituju. Cvjetni aranžman iz Ikebane može simbolizirati svu prirodu u relevantnoj sezoni.
Najčešće cvjećarske biljke uredi
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ Needleman, Deborah (6. 11. 2017). "The Rise of Modern Ikebana". The New York Times (jezik: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 11. 3. 2019.
- ^ This list of primary floral events is from [https://web.archive.org/web/20050806083751/http://www.teagasc.ie/advisory/alternatives/200001/29_floristry.htm Arhivirano 6. 8. 2005. na Wayback Machine Teagasc – Advisory – Factsheet 29: Floristry}}
- ^ Brandenburg A. (2009). Faszination Floristik. Lehrbuch für die Ausbildung.' 1. Auflage. Haan-Gruiten: Verlag Europa-Lehrmittel. ISBN 978-3-8085-6615-2.
- ^ Haake K-M (2009). Floristik Lexikon. 1100 Fachbegriffe aus Gestaltung, Technik, Materialkunde. Ratingen: Bloom’s. ISBN 978-3-939868-89-7.
Vanjski linkovi uredi
| Commons ima datoteke na temu: Floristika |