Perunika

Ljekovita biljka (Iris germanica)
(Preusmjereno sa Iris)

Perunika ili iris (lat. Iris germanica) jeste višegodišnja zeljasta biljka iz porodice sabljarki. Druga imena: bogiša, modra perunika, Marin kmin, hlipavnik. Postoje i druge vrste irisa (Iris florentina, Iris pallida).

Perunika / iris
Iris germanica (perunika)
Iris germanica (perunika)
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaMagnoliophyta
RazredLiliopsida
RedAsparagales
PorodicaIridaceae
Dvojno ime
'''Iris'''
L.
Perunika
Pupoljak irisa
Cvijet irisa
Barska perunika (Iris pseudacorus)

Karakteristike

uredi

Postoje mnoge vrste perunike, a najpoznatija i najraširenija je bogiša. Listovi su sabljasti i uspravni, stabljika je okrugla, a na njenom kraju je cvijet čije boje mogu varirati. Najčešće je modroplav. Na močvarnom tlu uspijeva tzv. barska ili žuta perunika (Iris pseudacorus), koja je otrovna i koju treba izbjegavati. Žutu peruniku ponekad miješaju s iđirotom (Acorus calamus). Cvijet barske perunike je žut, ali odmah po odsijecanju uvehne. Perunika bogiša obično cvjeta od maja do jula. Korijen (rizom) ljekovit je i prikuplja se u augustu i septembru. Ima slab miris na ljubičicu, koji dobija na intenzitetu ako se samelje. Okus je slatkast i pomalo gorak. Najčešće se gaji kao ukrasna biljka, ali može se naći i u prirodi.

Hemijski sastav

uredi

Korijen perunike sadrži eterično ulje i masti. U aromatičnoj masi nalazi se keton, koji korijenu daje prijatan miris na ljubičicu. Korijen sadrži i smole, tanine, skrob, šećer, sluz i kristalni glikozid – iridin, koji je najvećim dijelom nosilac ljekovitih svojstava perunike.

Upotreba

uredi

Perunika ima ljekovita svojstva, ali glavna upotreba je u kozmetičkoj i parfimerijskoj industriji. Mljevenjem suhog korijena dobija se oris, puder s mirisom ljubičice koji se koristi za proizvodnju parfema i osvježivača zraka. Ekstrakt se koristi i u zubnim pastama i osvježivačima daha. Iz korijena se izdvaja i eterično ulje, koje ima istu namjenu kao i sušeni korijen. Svjež sok korijena koristi se u kozmetici za uklanjanje pjega s kože. Iz korijena se dobija prirodna crna boja, a iz cvijeta plava. Obje boje koriste se u prehrambenoj industriji i kozmetici.[1]

Upotreba u medicini

uredi

Perunika djeluje kao holagogno sredstvo, depurativ, diuretik i ekspektorant. Indikacije su sljedeće: insuficijencija jetre i žuči. Pomaže kod migrene, problema s menstrualnim ciklusom, upale organa za disanje, problema s probavnim i urinarnim traktom. Perunika je službeno ljekovita biljka prema britanskoj[2] i njemačkoj[3] farmakopeji.

Narodno vjerovanje

uredi

Predpostavlja se da je biljka dobila ime po staroslavenskom bogu Perunu i da je bila cijenjena zbog svoje, navodno, magijske moći. Vjerovalo se da korijen perunike čuva od uroka ako se veže za kolijevku ili oko djetetovog vrata.[4]

Reference

uredi
  1. ^ Upotreba korijena perunike (en)
  2. ^ Britanska farmakopeja: B. P. C (1949)
  3. ^ The Complete German Comission E Monographs 1988, američko izdanje, str. 359.
  4. ^ Perunika, bogovska biljka

Dodatna literatura

uredi
  • Jovan Tucakov, Lečenje biljem, "Vulkan" izdavaštvo, 2014.
  • Enes Hasanagić, Ljekovito bilje i jetra, "Svjetlost", Sarajevo, 1984, str. 211.

Vanjski linkovi

uredi