Crvenookica

Crvenookica ili bodorka (Ruthilus rutilus carpathorosicus) je riba iz porodice Cyprinidae.

Bodorka
Sistematika
Carstvo	Animalia
Koljeno	Chordata
Razred	Actinopterygii
Potklasa	Neopterygii
Infraklasa	Teleostei
Nadred	Ostariophysi
Red	Siluriformes
Porodica	Cyprinidae
Rod	Rutilus
Vrsta	Ruthilus rutilus carpathorosicus

Opis i građa

Karakteristične crte bodorke su: krupna srebrnasta krljušt koja se lahko čisti i koje ima 42 do 45 komada po uzdužnoj brazdi (koja je jako naglašena i spušta se malo u centralnom dijelu u odnosu na glavu i rep), peraja su žućkasto crvena, zavisno od temperature vode, prelazi u crvenu boju pogotovo u zimskim uslovima kada je voda hladnija. Oko joj je zlatno-žute boje sa karakterističnom mrljom u gornjem dijelu oka. Iris oka je crven. Trbušna i analna peraja su ponekad žuto-narandžaste boje, a ostala uglavnom sivosmeđa. Tijelo bodorke je lagahno spljošteno bočno, ali je produženo. Leđa su joj crnkasta sa plavim ili zelenkastim odsjajem. Bokovi su sivosrebrnasti. Leđno i repno peraje su zelenkasto-sivi sa crvenkastim prelivom. Grudna peraja su blijedožućkasta, a trbušna crvena. Leđno peraje se nalazi uspravno nad trbušnim perajima. Te boje obično imaju nekoliko varijeteta u zavisnosti od uzrasta i okoline u kojoj živi. Vrlo je slična crvenperki, najveća razlika je u perajima i očima. Može da dostigne težinu do blizu 2 kg, ali se lovi ona sitnija, najčešće 100-400 grama. Živi u jatima, pa kad ono naiđe, može se zadržati prihranjivanjem. Veći primjerci od 500-600 g su veoma rijetki. Postoje brojni hibridi sa deverikom, uklijom ili crvenperkom, i drugim bijelim ribama.

Navike, staništa rasprostranjenost

Bodorka se smatra redovnim stanovnikom svih slatkih voda, u nekim vodama je najmnogobrojnija vrsta ribe. Nastanjuje sve vrste slatkih voda, od stajaćica, bara kanala i jezera, do velikih ravničarskih rijeka i njenih zaliva, pa sve do potoka. Živi u gustim jatima sa rođacima raznih uzrasta. Naseljena je posvuda a najviše je ima u rijekama dunavskog sliva. Ljubitelj je mirnih i sporotekućih voda sa puno podvodnog i priobalnog rastinja. Najviše se zadržava na mjestima bogatim trskom, rogozom i lokvanjima, ali voli i druge podvodne prepreke. Pored ovog, voli tvrdo dno gdje voda nanosi i taloži prirodnu hranu (larve insekata, mehkušci i sl, biljni izdanci, otpaci, alge ljeti i podvodna mahovina i insekti koji padnu na vodu ili tek izašli iz čahure), i duboke zone gdje se osjeća bezbjedno od prirodnih neprijatelja. U proljeće, poslije topljenja leda, drži se samo obale i u rijekama i u jezerima, a zalazi i na plavna područja. Iz rijeka često odlazi u zalive i mrtvaje vezane za rijeku i poslije opadanja vodostaja. Poslije mrijesta, bodorka se može naći na cijelom toku rijeke osim u najbržim dijelovima. Kada se u rijekama pojavi trava, odlazi u zaliv. Za vrijeme ljetnih vrućina traži dublja mjesta ili se zavlači u podlokane obale i korijenje drveća. Travnate terene ne voli, pa se nalazi na čistinama između njih. Bodorka voli pjeskovito dno i nalazi se na dvadesetak cm od dna, osim uvečer kada izlazi na površinu skupljati mušice. Glavna hrana bodorke su vodeno bilje i larve raznih insekata.

Razmnožavanje

Mrijesti se od aprila do juna kada temperatura vode pređe 12 stepeni. Mrijesti se u travnatim ili šljunčanim područjima ali uvijek u plitkim zonama, ne dubljim od jednog metra, često neposredno uz obalu. Sve ženke iz iste grupe polažu jaja istovremeno na istom mjestu. Plodnost jedne ženke je od 5.000 do 100.000 jajašaca. Položena jaja podsjećaju na pljeskavice i prilijepljene su na travu. Desetak dana nakom oplođenja iz jaja izlazi mlađ. Tokom posebno toplih godina bodorke se razmnožavaju dva do tri puta godišnje. Rast mlađi je spor pa treba čekati i do tri godine i veličinu od 15 cm da bi potomstvo počelo sa razmnožavanjem.

Vanjski linkovi

• http://www.pcelica.co.rs/ribe/vrste/bodorka.php